Mirko Galić, dugogodišnji diplomat i stručnjak za vanjsku politiku gostovao je u Dnevniku N1 kod našeg Domagoja Novokmeta gdje su razgovarali o prvom krugu predsjedničkih izbora u Francuskoj u kojoj je stranka Nacionalno okupljanje ostvarila veliku prednost.
“Francuska je podijeljena na 577 izbornih jedinica – čisti većinski sustav. I svaka izborna jedinica daje svog zastupnika. Da netko pobijedi u prvom krugu mora dobiti apsolutnu većinu dakle 50+1 glas od ukupnog broja birača”, pojašnjava diplomat Mirko Galić.
U prvom krugu je riješeno svega 77 zastupnika.
“To je standard, objašnjava Galić i dodaje:
“Teškaši uvijek imaju svoju biračku klijentelu i dovoljnu su jaki da njima birači daju glas. Među njima je puno pristalica Marine Le Pen; ušla je u Nacionalnu skupštinu u prvom krugu.”
“Ovo je bio veliki uspjeh Nacionalnog okupljanja koji iz izbora u izbore povećava svoj izborni kapital i približava svoju “gazdaricu” Elizejskoj palači” – to je njezin san.”
Njen otac, Jean-Marie Le Pen je pokušao više puta ući jer je 2000. kad je bio u drugom krugu bio formiran Republikanski front Jacquesa Chiraca protiv njega.
Drugi krug je 7.srpnja: Ponovno specifičnosti francuskog sustava
“U njega ulaze dva najbolje plasirana i treći, četvrti, čak i peti koji su osvojili 12,5 posto od upisanih birača”, ističe Galić i dodaje kako je izlanost bila rekordna – čak 67 posto: “To je bilo 18 posto više od izbora prije dvije godine.”
“S desnice, pojašnjava, je bila jaka mobilizacija od strane Le Pen koja “gura”, a s ljevice od strane Novog popularnog fronta koji je okupio lijevicu koja je u Le Pen vidjela opasnost. Situaciju na ovim izborima usporedili su upravo s 30-ima i opasnošću od nacizma, kada je osnovan “stari”, Popularni front.”
“Predsjednički pokret Emmanuela Macrona ostao je u sendviču između ljevice i desnice i osvojio je daleko manje od onoga što je potrebno da bi formirao ili čak utjecao na formiranje većine”, ocijenio je Galić.
Može li se ostvariti dogovor makronista i ljevice?
“On je obećan, ali nije siguran. Čak se ni makronisti sasvim ne slažu u tome, govori diplomat i pojašnjava: “Premijer Gabriel Attal pozvao je sve da daju glas kako bi spriječili dolazak krajnje desnice na vlast.
Bruno Le Maire ima drugačiji pristup i kaže “da” sa svima na lijevici, ali ne i sa Jean-Luc Mélenchonom jer on je uz sve drugo prgav čovjek i bliži je kriterijima revolucionarnosti negoli Komunističke partije koja je sad ostatak ostataka, kao neki muzejski primjerak ljevice.”
“Oni bi i za takvu partiju glasali, ali ne bi za Melanchona u izboru između njega i Macrona. Melanchon je bivši socijalistički ministar, Macron, također, bivši savjetnik socijalističkog predsjednika Francoisa Holandea. Međutim, između njih je netrpeljivost možda i jača nego ona DP-a i HDZ-a, no u Francuskoj riječ u politici vrijedi više nego u Hrvatskoj.”
Novi narodni front očekuje da oni vode glavnu riječ u sastavljanju vlade?
“Macronovi simpatizeri i pristađe nemaju više iluzija da će on očuvati mjesto predsjednika Vlade. Oni bi pristali na bilo koju većinu koja bi spriječila krajnju desnicu, međutim na udruženoj ljevici postoji rivalitet i netrpeljivost i velike razlike. Pitanje je tko bi bio premijer, mandatar, koji u Francuskoj nije ono što je u Hrvatskoj jer predsjednik u Francuskoj ima puno veću moć – ne samo u predlaganju kandidata, nego i u izboru vlade.”
“Predsjednici i u vremenu kohabitacije su tražili za sebe resore koji im po Ustavu pripadaju, a to su vanjska politika i obrana i nisu se usuglašavali s ministrima koji im nisu odgovarali, objašnjava Galić.
“Postoji jedan animozitet prema Melanchonu, čak i veći nego onaj koji je prisutan oko Le Pen”, rekao je Galić i dodao: “Ne treba isključiti da Le Pen sama osvoji većinu. Ako bi se ljevica iz Novog narodnog fonta i makronisti udružili i za sobom povukli birače, to bi bio veliki izgled da spriječe krajnju desnicu, a možda bi i sami imali makar teoretske izglede da formiraju vladu.”
“Le Pen vlada je svjesna da je u opoziciji puno lakše biti, tamo možete napadati, pokazivati svoju mudrost, politički talent i govorništvo, Francuzi time obiluju za razliku od naših sirotinjskih govornika, i – trijumfirati.”
“Zadnji put smo rekli da je Macron skočio s najvišeg državnog vrha, ali nismo sigurni da li uz sebe ima padobran. Sad smo sigurni da mu se u najmanju ruku nije otvorio i da je – pao na pod”, zaključuje Mirko Galić.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!