Može li promjena režima u Iranu riješiti probleme?

Irancima je poručio da će uskoro doći vrijeme da "preuzmu svoju vladu". No iskustva američkih pokušaja promjene režima na Bliskom istoku u posljednjim desetljećima nisu bila uspješna, pa se sve češće postavlja pitanje ide li Washington doista u tom smjeru i kakve bi to rizike moglo donijeti.

Na to su pitanje u posebnom izdanju emisije "State of Play" Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS) pokušali odgovoriti stručnjaci za sigurnost i Bliski istok.

Direktor programa za ratovanje, neregularne prijetnje i terorizam pri CSIS-u Daniel Byman ističe da je jedan od najvećih problema nejasnoća oko stvarnih ciljeva američke politike.

"Jedna od velikih poteškoća na američkoj strani je to što predsjednik i administracija nisu jasno rekli koji su prioriteti SAD-a. Promjena režima spominje se više puta, dok istodobno američki dužnosnici govore o drugim ciljevima, poput iranskog nuklearnog i raketnog programa ili mornarice. Kad imate sve ciljeve odjednom, na kraju je teško dati prioritet bilo kojem od njih", rekao je Byman.

Sličan dojam ima i Mona Yacoubian, savjetnica i direktorica Programa za Bliski istok pri CSIS-u. Ona smatra da američki dužnosnici, barem službeno, pokušavaju izbjeći retoriku o promjeni režima.

"Zanimljivo je da je ministar obrane Pete Hegseth izričito rekao da ovo nije rat za promjenu režima, ali je dodao da se režim ipak promijenio. To pokazuje koliko duhovi prošlih intervencija i dalje lebde nad ovom situacijom", rekla je Yacoubian.

Prema njezinim riječima, Hegseth je u svojim izjavama naglašavao vrlo ograničene ciljeve operacije, poput suzbijanja iranskog nuklearnog programa, te je izbjegavao govoriti o demokraciji ili izgradnji države.

"Izričito je rekao da ovo nije riječ o promicanju demokracije ni o 'nation buildingu'. To sugerira da administracija već sada prepoznaje koliko bi promjena režima mogla biti problematična", dodala je.

Jon Alterman, direktor programa za globalnu sigurnost i geostrategiju u CSIS-u, upozorava da su vojni ciljevi i politički rezultati često dvije različite stvari.

"Vojska može uništavati ciljeve i kapacitete, poput iranske protuzračne obrane ili sposobnosti za napad. No pokušaj da se političke odluke ili politički sustav promijene zračnim napadima iznimno je težak", rekao je Alterman.

"Izrael bi bio zadovoljan novim režimom"

Dodao je da Trump smatra da bi promjena režima bila poželjna, ali je ne želi jasno proglasiti službenim ciljem.

Istodobno se postavlja i pitanje imaju li Izrael i Sjedinjene Države iste strateške ciljeve. Byman smatra da Izrael nije uvjeren da bi nova vlast u Teheranu nužno bila povoljnija.

"Izrael bi sigurno bio zadovoljan kad bi došao novi režim, ali izraelski dužnosnici su vrlo skeptični. Svjesni su koliko je sadašnji sustav ukorijenjen i koliko bi ga bilo teško srušiti", rekao je.

Čak i ako bi došlo do promjene vlasti, upozorava Byman, postoji velika vjerojatnost da bi je preuzeli vojni krugovi povezani s Revolucionarnom gardom.

"Mogli biste zamijeniti čovjeka u turbanu čovjekom u uniformi, ali to ne znači da bi se iranska politika bitno promijenila", dodao je.

Alterman upozorava i na opasnost od destabilizacije regije. Ako bi Iran ozbiljno oslabio ili se raspao, to bi moglo otvoriti prostor za nove sukobe i sigurnosne prijetnje.

"Ako imate velike neuređene ili nekontrolirane prostore, Sjedinjene Države imaju loša iskustva s takvim situacijama na Bliskom istoku", rekao je.

Osim toga, upozorava da bi rat mogao imati suprotan učinak i dodatno potaknuti Iran da razvije nuklearno oružje kao sredstvo odvraćanja.

Yacoubian ističe da je današnji Perzijski zaljev mnogo složeniji nego u vrijeme Zaljevskog rata početkom 1990-ih. Današnja infrastruktura uključuje podatkovne centre, podmorske kabele i sustave umjetne inteligencije, koji su također potencijalne mete.

"Popis potencijalnih ciljeva danas je mnogo širi nego što smo navikli misliti. Više se ne radi samo o naftnoj i plinskoj infrastrukturi", rekla je.

"Iran je godinama provodio terorističke napade"

Upozorila je i na opasnost napada na postrojenja za desalinizaciju vode, što bi moglo imati ozbiljne posljedice za javno zdravlje i funkcioniranje ključnih sustava.

Byman pak ističe još dva ozbiljna rizika. Prvi je mogućnost pojačanih terorističkih napada koje bi Iran mogao pokrenuti ako osjeti da je režim egzistencijalno ugrožen.

"Iran je godinama provodio terorističke napade, ali ih nije provodio svugdje i istodobno. Posebno je bio oprezan kad je riječ o teritoriju SAD-a. Ako režim procijeni da je u pitanju njegov opstanak, mogao bi odlučiti iskoristiti takve kapacitete", upozorio je.

Drugi rizik odnosi se na poticanje pobune unutar Irana bez stvarne spremnosti da se pobunjenike podrži.

"Američke vlasti ponekad potiču ljude da ustanu protiv vlasti, a zatim ih ostave bez stvarne pomoći. Ako Iranci krenu u pobunu, postoji realna opasnost da budu brutalno ugušeni", rekao je Byman.

Stručnjaci podsjećaju da je u modernoj povijesti Bliskog istoka teško pronaći uspješne primjere promjene režima koje su dovele do stabilnosti.

"Teško je pronaći uspješnu priču o promjeni režima u regiji. Čak i događaji u Iranu 1953., koji se ponekad navode kao primjer, zapravo su posijali sjeme kasnije nestabilnosti", rekla je Yacoubian.

Kao upozorenje navela je ratove u Iraku i Afganistanu, koji su SAD koštali između pet i osam bilijuna dolara i tisuće života američkih vojnika.

"Potpuno razorena društva"

Alterman smatra da je osnovni problem u pogrešnoj pretpostavci da je glavni problem pojedini vođa, a ne cijeli politički sustav.

"Kada mislite da je problem samo jedan vođa, a ne cijeli sustav, tada zapravo pogrešno razumijete situaciju", rekao je.

Podsjetio je da su uspješni primjeri promjene režima, poput Njemačke i Japana nakon Drugog svjetskog rata, zahtijevali ogromne resurse i dugoročnu okupaciju.

"To su bila potpuno razorena društva u koja je uložen ogroman trud. To nije scenarij koji ovdje možemo očekivati", dodao je.

Stručnjaci se slažu da je jedan od najvećih problema trenutačne strategije nedostatak jasno definiranih ciljeva.

"Imamo rat bez jasno definiranih ratnih ciljeva", upozorio je Alterman.

Prema njegovim riječima, bez jasnog plana postoji opasnost da sukob završi kaotično i s dugoročnim posljedicama koje bi mogle dodatno destabilizirati regiju.

Byman upozorava i na politički aspekt unutar samih Sjedinjenih Država.

Ključno je jasno definirati ciljeve

"Predsjednik Trump zapravo nije objasnio američkoj javnosti zašto se vodi ovaj rat. Da bi se rat mogao održati, potrebno je imati podršku javnosti", rekao je.

Zaključak rasprave bio je da bi promjena režima u Iranu mogla nositi ozbiljne i nepredvidive posljedice, te da bi krajnji ishod mogao biti čak i nepovoljniji za Sjedinjene Države i njihove saveznike.

Stručnjaci stoga naglašavaju da je ključno jasno definirati ciljeve i moguće načine izlaska iz sukoba, prije nego što se kriza dodatno produbi.