Nove bolesti uništavaju stabla i usjeve diljem EU-a. Od maslina do korjenastog povrća, sve više biljaka je na meti štetočina uvezenih preko otvorenog uvoznog sustava bloka, što uzrokuje štetu u milijardama eura.
Lišće opada, kora postaje siva, a biljke umiru masovno. Otkako su znanstvenici prvi put otkrili bakteriju Xylella fastidiosa 2013. u Pugliji u Italiji, ona je već ubila trećinu od 60 milijuna stabala maslina u regiji – koja su nekada proizvodila gotovo polovicu talijanskog maslinovog ulja. Mnoga od tih stabala bila su stoljećima stara. Farme su prestale proizvoditi, maslinare su propale, a turisti su izbjegavali to područje. Lijeka nema, a bakterija je već prouzročila štetu od oko milijardu eura, piše Guardian.
Prijetnja raste
“Najveći dio teritorija potpuno je uništen”, rekao je Donato Boscia, biljni virolog i glavni istraživač Xylelle na Institutu za održivu zaštitu bilja u Bariju.
Desetljeće kasnije, prijetnja europlskim biljkama samo raste: u veljači 2024. znanstvenici iz Puglije pronašli su još jednu podvrstu Xylelle, koja je uništila vinograde u SAD-u i nikada ranije nije otkrivena u Italiji.
Za mnoge poljoprivrednike, znanstvenike i regulatore, bolest je simbol daleko šireg problema: poteškoće EU-a da ograniči uvođenje razornih novih biljnih bolesti, unatoč regulatornim naporima u proteklom desetljeću.
Kako piše Guardian, novi podaci ukazuju na to da se svake godine u EU-u otkriju deseci novounesenih epidemija bolesti, čak i dok se poljoprivrednici i znanstvenici bore da obuzdaju prethodno unesene patogene. Kako se klima zagrijava, znanstvenici upozoravaju da će se problem pogoršati.
“Nismo naučili gotovo ništa”
Iako su brojne države članice poduzele korake za sprječavanje i suzbiti epidemije, znanstvenici, biljni epidemiolozi i agronomi kažu da još nije dovoljno učinjeno.
“Ne mogu shvatiti kako nakon Xylelle nismo naučili gotovo ništa”, kaže Pierfederico La Notte, talijanski epidemiolog za biljke.
Paolo Solmi, fitosanitarni inspektor iz sjeverne Italije, objasnio je da roba mora najprije proći standardizirane testove EU-a, a potom se može slobodno kretati Unijom.
EU ima otvoren sustav uvoza: može ući sve za što se ne zna da je štetno. Neke zemlje, poput Novog Zelanda i Čilea, odlučile su se za zatvoreni sustav koji funkcionira na principu ‘kriv dok ne dokaže nevinost’.
Je li otvoreni sustav pogrešan?
Dokazi pokazuju da je bakterija Xylella došla iz Latinske Amerike i potom prošla kroz Nizozemsku. Oko 30 milijardi biljaka, reznica, lukovica i tkiva došlo je iz trećih zemalja u Europu između 2005. i 2014., uglavnom kroz nizozemske luke.
Alberto Santini, šumski patolog pri Talijanskom nacionalnom istraživačkom vijeću, smatra da se zbog otvorenog sustava propušta alarmantan broj biljnih štetnika i bolesti iz trećih zemalja.
“Ako poznajete svog neprijatelja, možete ga pokušati spriječiti da uđe u vašu zemlju”, naveo je Santini, a potom istaknuo kako su mnogi patogeni u drugim zemljama bezopasni jer su ekosustavi evoluirali s njima. Iako Xylella možda nije utjecala na biljke kave u Kostariki, bila je razorna za talijanske masline.
EU je 2016. uveo nove propise kako bi bolje upravljao onim što ulazi i kako te kako bi se brzo nosio s epidemijama. Ipak, s toliko mnogo ulaza, znanstvenici i regulatori ne mogu pratiti sve količine robe koja dolazi.
Niz problema u Europi
Trioza erytreae je štetočina koja ugrožava portugalske citura, bakterija koja inficira mrkvu i celer izaziva zabrinutost diljem kontinenta, Hymenoscyphus fraxineus ubija stabla jasena u Poljskoj. Mnogi znanstvenici strahuju da će širenju pomoći klimatska kriza, koja Europu čini toplijim i gostoljubivijim mjestom za razvoj stranih biljnih štetnika.
Podaci koje su Guardianu dali Wopke van der Werf i Hongyu Sun, istraživači sa Sveučilišta i istraživačkog centra Wageningen u Nizozemskoj, pokazuju da je između 1975. i 2020. u EU-u bilo 1720 zabilježenih izbijanja stranih bolesti biljaka, pri čemu je 2018. godina bila najgora.
Guardian se osvrnuo i na podatke Europske i mediteranske organizacije za zaštitu bilja (EPPO), navodeći da su oni vjerojatno podcijenjeni.
Neki usjevi, poput vinove loze, strogo su regulirani, ali to se ne odnosi na druge, osobito ukrasne, biljke, što ih čini potencijalnim prijenosnicima stranih biljnih štetnika. Drvene palete, internetska prodaja biljaka i putnici koji nose zabranjene biljke ili voće odgovorni su za unošenje bolesti, prema nekoliko istraživača koje je Guardian intervjuirao.
“Mguće je da će biti unesene nove vrste”
John Van Ruiten, bivši direktor Naktuinbouwa, nizozemske inspekcijske službe za hortikulturu, kaže da su njihove kontrole uvezenog materijala stroge. Međutim, priznaje da je teško otkriti sve – insekte, simptome bakterija ili virusa – pogotovo tijekom vizualnog pregleda: “Nemoguće je da inspektori imaju saznanja o svim bolestima u svim robama.”
Samo uzorak od oko 2% uvezenih biljaka pregledava se na prisutnost simptoma, prema međunarodnim protokolima, kaže Nizozemska agencija za sigurnost hrane i potrošačkih proizvoda (NVWA). S obzirom na broj biljaka koje dolaze kroz glavne luke EU-a, “moguće je da će biti unesene nove vrste”.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!