Ova prijestolnica tone toliko brzo da se cijela država seli tisuću kilometara dalje

U Džakarti i okolici živi više od 30 milijuna ljudi. Grad je izgrađen na močvarnom tlu uz Javansko more, a kroz njega protječe 13 rijeka.

U sjevernim dijelovima zgrade su vidljivo nagnute, ceste se valovito deformiraju i pucaju, a dio stanovništva danas živi četiri metra ispod razine mora.

Zašto Džakarta tone?

Na prvi pogled moglo bi se pomisliti da je glavni razlog porast razine mora, no to nije slučaj.

Razina mora raste tri do četiri milimetra godišnje, dok se tlo spušta desecima puta brže.

Glavni uzrok nalazi se ispod površine. Budući da gradski vodovod ne pokriva velik dio stanovništva, građani i tvrtke kopaju vlastite bunare i crpe podzemnu vodu.

Kako se podzemna voda iscrpljuje, slojevi gline i pijeska ispod grada sabijaju se, zbog čega Džakarta tone. Pojedine gradske četvrti od 1970-ih su se spustile čak četiri metra.

Odluka o preseljenju prijestolnice

Tadašnji indonezijski predsjednik Joko Widodo 2019. objavio je da će se prijestolnica preseliti.

Novi glavni grad zvat će se Nusantara, a gradi se u pokrajini Istočni Kalimantan na otoku Borneu, oko tisuću kilometara od Džakarte.

Procijenjena vrijednost projekta premašuje 30 milijardi dolara. Gradnja je počela 2022. godine, a završetak prve faze planiran je do 2045.

Preseljenje prijestolnice službeno je obilježeno 17. kolovoza 2024., na Dan neovisnosti Indonezije.

Što preseljenje neće riješiti?

Važno je razlikovati što se ovim projektom rješava, a što ne.

Preseljenjem se premješta administrativno sjedište države, ali ne i stanovništvo. Džakarta ostaje gospodarsko središte Indonezije i u njoj će i dalje živjeti deseci milijuna ljudi.

Geolog Heri Andreas s Tehnološkog instituta u Bandungu upozorio je da ni zaštitna infrastruktura nije trajno rješenje. Izgradnja morskog zida, kaže, neizbježna je, no s vremenom će i on tonuti, zbog čega će se poplave ponovno vraćati.

Stručnjaci se uglavnom slažu da bi jedino trajno rješenje bilo osigurati pouzdanu opskrbu vodom iz javnog vodovoda za sve stanovnike, kako bi prestali crpiti podzemne vode. U protivnom, procjene pokazuju da bi do 2050. godine četvrtina Džakarte mogla završiti pod vodom.

Geolog Heri Andreas s Tehnološkog instituta u Bandungu upozorio je da ni zaštitna infrastruktura nije trajno rješenje. Izgradnja morskog zida, kaže, neizbježna je, no s vremenom će i on tonuti, zbog čega će se poplave ponovno vraćati.

Stručnjaci se uglavnom slažu da bi jedino trajno rješenje bilo osigurati pouzdanu opskrbu vodom iz javnog vodovoda za sve stanovnike, kako bi prestali crpiti podzemne vode. U protivnom, procjene pokazuju da bi do 2050. godine četvrtina Džakarte mogla završiti pod vodom.