VAR ili VARka?

Riječ je, dakako, o VAR-u uz čiju je presudnu pripomoć do sada na turniru poništeno najmanje deset zgoditaka od kojih bi većina u nevarnim vremenima bili neupitni. Uvođenje te bezgrešne svevideće tehnologije kao ispomoći nesavršenim i svenevidećim "djeliteljima pravde" kako bi dijelili nepatvorenu stopostotnu pravdu, počelo je nagrizati nogomet kao igru koju igraju (i u njoj sude) ljudi s vrlinama i manama, štono bi se reklo "krvavi ispod kože", pretvarajući je u svojevrsni sudski postupak s iznošenjem nalaza forenzičkog vještačenja.

Tehnologija protiv nepravde

Ne pamtim da se od vremena uvođenja VAR-a, a prvo veliko natjecanje s njim bilo je ono nama nezaboravno Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. godine, čulo i čitalo toliko kritičkih pa i bijesnih komentara na račun tehnologije koja je trebala u vrhunskom nogometu onemogućiti nepravde kakvima je povijest te igre dotad vrvjela.

Ta bi povijest, pogotovo povijest Svjetskih prvenstava, bila posve drugačija da je postojao VAR u nekoj primitivnijoj inačici.

Engleska još ne bi imala naslov prvaka na kontu. Davno još su usporene snimke na legendarnom magnetoskopu potvrdile da u pobjedničkom zgoditku Geoffa Hursta protiv Zapadne Njemačke na Wembleyju 1966. lopta nije prešla liniju gola.

Maradona bi ostao bez "Božje ruke"

Iako su 1982. u Španjolskoj svi na stadionu i pred televizorima, osim suca utakmice, golim očima vidjeli krvnički nasrtaj njemačkog golmana Schumachera na francuskog igrača Battistona, on za to nije dobio čak ni žuti karton. VAR bi tada, da je postojao, vjerojatno utjecao na drugačiju odluku i možda gurnuo Francusku umjesto Njemačke u finale tog turnira.

Možda bi i Maradona u Meksiku 1986. ostao bez svoje "Božje ruke" kojom si je pripomogao postići zgoditak Englezima i kasnije Argentini donijeti naslov prvaka da je bilo sudačkog pravorijeka uz asistenciju nekog onodobnog VAR-a. Možda bi i nepriznati pogodak Franka Lamparda u utakmici Engleske protiv Njemačke na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi 2010. - zbog čega je iste godine VAR zaživio kao eksperimentalna novotarija - promijenio tijek tog prvenstva, iako ni tamo nije trebalo puno više od pregleda sasvim razlučive televizijske snimke.

Do najsitnijeg detalja, do vlasi kose

Da je svemu tome presuđivala tehnologija kakva sada na prvenstvu u Sjevernoj Americi kulminira u svojoj perverznoj preciznosti i egzaktnosti, svih tih povijesnih nepravdi ne bi bilo. No pitanje je bi li bilo i nogometa kakvog znamo. I hoće li ga doskora takvog biti.

Nije svijet ni 1966. ni 1986., a pogotovo 2010. godine bio neka tehnološka zabit, ali tehnologija pripuštena u nogomet s VAR-om prebrzo je otišla ispred tradicionalnog poimanja te igre pretežući na stranu apsolutne pravde koja biva upitna čak i kada se pravila poštuju do najsitnijeg detalja. Do vlasi Matanovićeve kose, rekli bi ovdje u Hrvatskoj.

Varka je, točnije - VARka te tehnologije u tome što nastoji popraviti do bezgrešnosti igru koja je desetljećima bila najpopularnijom i zbog previda i nepravdi poput Hurstovog fantomskog gola i Maradonine "Božje ruke".

Je li glavni sudac u VAR sobi?

VAR ili skraćeno Video Assistant Referee, što bi u doslovnom kvrgavom prijevodu značilo "pomoćni sudac za pregled videosnimki" time se polako, iz prvenstva u prvenstvo, pretvara u glavnog arbitra čiju će tehnički posredovanu i nanometarski izmjerenu sugestiju odbiti malokoji sudac dolje na terenu.

Sudačke prosudbe sada ispravljaju anonimna lica iz VAR sobe, glavni sudac više to nije, iako nominalno jest. Ako je previdio situaciju, nenamjerno ili zlonamjerno, a u oba slučaja kao biće od krvi i mesa, tu je kolegij iz VAR sobe koji ga uz pomoć besprijekorne svevideće tehnologije kojoj ne možeš pobjeći faktički tjera da prvotnu odluku ili njen izostanak preispita i poništi.

Sve više forenzike, sve manje čarolije

Drugi je par kopački dojam da "nevidljivi" suci iz VAR sobe i uz VAR ipak selektivno procjenjuju zbivanja na terenu. Pa možda u jednom slučaju upozore suca na terenu na prekršaj u ranoj fazi napada koji rezultira golom (Egipćana) naknadno poništenim, dok u drugom slučaju ne reagiraju na sličan takav prekršaj u ranoj fazi napada koji okončava golom (Argentinaca) ali priznatim.

VAR-om posredovani višak stvarnosti, traženje dlake u jajetu i uvijek nepogrešivo pronalaženje iste, uvelike oduzima magiju nečemu što je desetljećima bila najvažnija sporedna stvar na svijetu, a sada postaje diktat tehnologije na koji nogometna publika - zbog koje se sve to igra - nije naviknuta.

Jednostavno rečeno, ne ideš zuriti u VAR kutiju s ekranom da bi poništio zgoditak za izjednačenje reprezentaciji koja ga je postigla u zadnjoj minuti produžetka jer je senzor u lopti registrirao doticaj s igračevom vlasi kose. Ima pravde u tome, čipizirane doduše, ali igra gubi čaroliju i biva svedena na forenzički protokol.