Izgradili zračnu luku usred mora, znali su da će tonuti. Danas je potonula dvostruko više nego što su očekivali

Naime, zračna luka u Osaki više se nije mogla širiti zbog guste gradske izgradnje. Umjesto rušenja okolnih četvrti, donesena je ambiciozna odluka – izgraditi potpuno novi otok u zaljevu Osaka, oko pet kilometara od obale, na području gdje je more duboko približno 18 metara.

Kako je nastao umjetni otok

Gradnja je započela 1987. godine. Najprije je izgrađen golemi zaštitni nasip koji je dovršen dvije godine kasnije, a zatim je prostor unutar njega ispunjen golemim količinama materijala, piše N1 BiH.

Za izgradnju otoka iskorišteno je oko 21 milijun kubičnih metara zemlje i stijena, dopremljenih brodovima s okolnih područja. Količina materijala odgovarala je otprilike volumenu triju čitavih brda. Tako je nastao umjetni otok dug gotovo četiri kilometra i širok više od jednog kilometra, izgrađen isključivo za potrebe zračne luke.

Očekivano tonjenje

Inženjeri su bili svjesni da se ispod dna zaljeva nalazi debeli sloj mekane gline koji će se pod težinom otoka postupno sabijati. Zato su otok namjerno izgradili višim nego što je bilo potrebno, računajući da će se tijekom desetljeća slegnuti.

Kako bi ubrzali taj proces, u tlo su ugradili tisuće pješčanih drenova koji su omogućili brže istjecanje vode iz glinenih slojeva. Procjena je bila da će se otok tijekom prvih 50 godina spustiti za oko šest metara.

Međutim, već tri godine nakon početka gradnje, odnosno četiri godine prije otvorenja zračne luke, otok je potonuo više od osam metara, što je znatno premašilo očekivanja.

Potonuo je više od 12 metara

Do danas je umjetni otok potonuo više od 12 metara. Naknadne analize pokazale su da najveći problem nije bio površinski sloj gline, već dublji slojevi tla ispresijecani džepovima pijeska koji su se ponašali nepredvidivo.

Zbog toga je u ojačavanje zaštitnog zida uloženo dodatnih 150 milijuna dolara, dok su stotine milijuna dolara potrošene na održavanje sigurnog razmaka između površine otoka i razine mora.

Dobra vijest je da se slijeganje posljednjih godina znatno usporilo. Dok je 1994. godine otok tonuo oko pola metra godišnje, do 2008. taj je tempo pao na približno sedam centimetara godišnje.

Terminal koji se može podizati

Jedno od najzanimljivijih inženjerskih rješenja nalazi se u samoj zgradi terminala. Ona nije postavljena na klasične temelje, već na stupove opremljene hidrauličkim dizalicama. Zahvaljujući njima, cijela se građevina može povremeno podizati kako bi ostala potpuno ravna unatoč slijeganju otoka.

Piste i prometnice, međutim, ne mogu se prilagođavati na isti način, zbog čega zahtijevaju stalno održavanje i dodatne građevinske zahvate.

Unatoč svim izazovima, zračna luka Kansai pokazala se iznimno otpornom. Razorni potres koji je 1995. pogodio područje Osake preživjela je gotovo bez oštećenja zahvaljujući fleksibilno projektiranim pistama. Godine 2001. proglašena je jednim od deset najvećih građevinskih dostignuća tisućljeća.

Prema sadašnjim procjenama, ako se sadašnji tempo slijeganja nastavi, umjetni bi se otok oko sredine stoljeća mogao približiti razini mora, zbog čega će biti potrebna nova ulaganja kako bi zračna luka ostala sigurna za rad.