Bura u čaši limunade

Prvotne prijedloge poput uspostave federalne jedinice za Hrvate iliti trećeg entiteta, blokade pregovora BiH o ulasku u EU ili revizije dvojbeno stečenih hrvatskih državljanstava na koncu su ipak prošle lekturu, korekturu i cenzuru velikog koalicijskog partnera HDZ-a pa je Rezolucija stigla u Sabor "ispražnjena od konkretnog političkog sadržaja" kako su to ustvrdili u Mostu.

Usvojena Rezolucija sadrži većinom uopćene i općepoznate stavke poput uvodne da "u postojećim ustavnim okvirima i političkim okolnostima, hrvatski narod u BiH ne ostvaruje u potpunosti svoju ustavom zajamčenu konstitutivnost niti se može smatrati u potpunosti jednakopravnim s ostala dva konstitutivna naroda" ili, pak, poziva Vladi RH "na nastavak pružanja političke, projektne i financijske potpore obrazovnim, zdravstvenim, kulturnim, vjerskim i medijskim institucijama hrvatskog naroda u BiH".

Ponešto oštrije i konkretnije Vlada se poziva "na korištenje svih raspoloživih političkih, pravnih i diplomatskih mehanizama u Europskoj uniji i međunarodnim organizacijama kako bi se zaštitili interesi Hrvata u BiH", a u jednoj točki spominje se, dakako, uspostava zasebne izborne jedinice za izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

Zakašnjelo i razvodnjeno

U BiH su bošnjački predstavnici vlasti očekivano oštro reagirali na Rezoluciju no to je ne čini relevantnijom budući da je debelo zakašnjela u ključnom zahtjevu (za uspostavom zasebne izborne jedinice) bivajući donesena dva i pol mjeseca uoči općih izbora u BiH. Čak i da je donesena ranije, malo je vjerojatno da bi potakla promjenu tamošnjeg izbornog modela u kojemu je, što se tiče izbora hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu, do mučnog besmisla dovedeno preglasavanje Hrvata biranjem njihovog predstavnika za kojeg je jasno da to nije.

Jedino se ovako zakašnjela i "razvodnjena" diplomatskim, ali i stranačkim pragmatizmom HDZ-a u kojemu su bez sumnje smrknuto primili vijest da kako manji partner čeprka po njihovom političkom lenu, Rezolucija može tumačiti kao svojevrsni vanjski pritisak na strukture i birače u BiH uoči ranojesenskih izbora. U svemu drugome teško će ovaj dokument polučiti išta značajnije. Osnaživanje Hrvata mora se dogoditi u samoj BiH pregovorima i dogovorima Hrvata i Bošnjaka, sa što manje političkog patronata sa strane. A to se čini nemogućim jer taj je patronat odavno zacementiran i neminovan.

Ne bi bilo pošteno reći da se Domovinski pokret u tu rezolucijsku priču upustio skroz neiskreno, ali ostaje dojam da je uvelike to učinio zarad svojih političkih interesa u trenutku kada mu utjecaj blijedi i stalno gubi rejting.

Političko osnaživanje i depopulacija

S druge strane, HDZ-ova je zastupnička mašinerija iskoristila rezoluciju kako bi odala priznanje svome vođi Andreju Plenkoviću čija Vlada je - kako se čulo u Saboru - najsnažnije od svih poratnih zastupala položaj Hrvata u BiH.

"Dolaskom Andreja Plenkovića na mjesto premijera hrvatsko pitanje u BiH se podiglo i na europsku razinu, a rezultati su itekako vidljivi", kazao je Dario Pušić, jedan od trojice HDZ-ovih zastupnika iz 11. izborne jedinice.

Tako je na već "najsnažnije zastupanje interesa Hrvata u BiH" došla i Rezolucija o dodatnom osnaživanju.

A prvo pitanje koje se potom nameće glasi: o kakvom silnom desetljetnom osnaživanju je riječ, ako tamošnja populacija Hrvata progresivno slabi?

U 35 godina 430.000 Hrvata manje?

Jedan od većih političkih problema u susjednoj državi činjenica je da se zapravo uopće ne zna koliko danas tamo živi i Hrvata i Bošnjaka i Srba. U proteklih 35 godina provedena su samo dva popisa stanovništva - predratni 1991. i poslijeratni 2013. godine. A ta službena brojka dalje služi za raspodjelu političke moći i proporcionalnu zastupljenost u tijelima vlasti, za financiranje lokalne samouprave i kreiranje javnih politika. Prema jedina dva službena podatka, BiH je od 1991. do 2013. s 4,37 milijuna stanovnika pala na 3.53 milijuna. Prema procjenama Ujedinjenih nacija i statističke agencije Worldometer sada ih je 3,1 milijun, a po nekim procjenama još i manje - 2,8 milijuna.

Hrvata u BiH (nažalost, kada se potegnu politička pitanja u BiH neminovna su zaplitanja u brojke) službeno je prema popisu iz 2013. bilo 544 tisuće, odnosno 220 tisuća manje nego 1991. godine kada ih je bilo 760 tisuća. Procjene su da ih je sada 331 tisuća, a pritom se kao najpouzdaniji smatraju podaci Biskupske konferencije BiH o broju katolika dobiveni blagoslovom kuća.

Ne mogu biti i tu i tamo

Sve u svemu, broj Hrvata u BiH od rata naovamo je prepolovljen, a nagli je pad počeo iste godine kada je proveden posljednji popis. Te je godine Hrvatska ušla u Europsku uniju čime su građani BiH s hrvatskim državljanstvom postali i državljani EU-a sa slobodom kretanja i zapošljavanja u njoj.

Pa kad presudnom biva brojnost etnopolitičke zajednice, iz toga u ovom slučaju proizlazi numeričko-politički problem: kako dobiti na jednoj, a ne izgubiti na drugoj strani. Jer iz ovdašnje perspektive ne možeš istodobno računati da ti hrvatska komponenta u BiH bude demografski rezervoar i zdvajati nad time kako je tamo sve manje Hrvata. Ne mogu biti i tu i tamo. Isto tako i odavde održavati politički patronat nad njima, a istodobno im time slabiti sposobnost političke autonomnosti i emancipacije.

U tom smislu, ova Rezolucija ne rješava išta, tek stvara malo bure uoči izbora u BiH. Bure u čaši limunade.