Svađali se s Peternelom pa prečuli Milanovića

Pa dok se sljedećih dana raspravljalo o međusobnim dobacivanjima iskoka Peternela i sudionika proslave, čini se da se prečulo riječi koje je u Brezovici izrekao najviši uzvanik, sâm predsjednik Republike Zoran Milanović.

Ili je baš u trenucima njegova govora vjetar zapuhao kroz brezovičke krošnje zašuštavši lišćem i nadjačavši dio govora koji je Predsjednik sasvim glasno izrekao. A bila je to prava retorička bomba bačena sa svečane govornice. Eksplozivnija od svega što je na istom mjestu izgovorio Peternel.

"Da su ustaše imali malo više razuma..."

Milanović je izrekao nešto na što bi inače skoro svi s lijeva, senzibilni na povijesni revizionizam, smjesta vrisnuli.

Počeo je ovako: "Na dan kada je četiri milijuna Hitlerovih vojnika napalo SSSR, tu diktaturu, Staljinovu diktaturu, sedamdeset je sisačkih komunista pobjeglo kako ih ustaše i Gestapo ne bi pohvatali jer su bili članovi Komunističke partije, te Staljinove monolitne organizacije. Da na Baniji, Kordunu i u Lici nije bilo hrvatskih Srba, tih sedamdesetak hrvatskih komunista ne bi daleko dospjelo. To treba reći, to je kontekst."

A onda izrekao ono glavno: "Da su ustaše imali malo više razuma, Srbi se ne bi digli na ustanak. Siguran sam da bi bili za neku vrstu suradnje."

Revizionizam usred Brezovice

Nitko od lijevih boraca potiv povijesnog revizionizma nije riječ rekao o tome kako je Milanović u ustaničkoj Brezovici blago tretirao ustaše jer, eto, nemaše bar zeru razuma više.

Ispada po rečenome da je politika ustaškog režima bila stihijska, a ne programatska; bez dovoljno razuma, a ne s osmišljenim progonom i pogromom ciljanih skupina i rasnim zakonima. Tȁ državaje to bila, totalitarna diktatura, ne dnevna bolnica za one koji su malo sišli s pameti.

Iz Milanovićeve pseudohistorijske perspektive zvuči kao pogreška koja se na vrijeme mogla servisirati da je netko tamo u Pavelićevom krugu zavapio: Nemojmo ljudi, ne gubimo razum!

SF -science fiction ili Smrt fašizmu?

Nikakvim činjenicama Milanović nije prisnažio svoju povijesnu (re)konstrukciju niti se pozvao na neki dokument ili barem trač. Da je išta od toga potegnuo, nitko ga tamo u Brezovici ne bi požurivao ni prekidao. Ali, nije. I zato je opasna njegova opaska.

A on, em je istodobno oprezno amnestirao ustaše, em dao ovjeru ustanicima - i hrvatskim komunistima i Srbima partizanima. Svi su oni u toj konfabuliranoj povijesnoj epizodi sa SF etiketom (Science Fiction, ne Smrt fašizmu) mogli ruku pod ruku.

Ali nisu jer je, eto, ustašama falila zera razuma.

Zašto baš sada?

Pravo je pitanje otkud taj Milanovićev revizionistički nastup baš sada? Kako to da tezu o nedostajućeg "malo razuma" Pavelićevog, Luburićevog ili čijeg već, nije ranije spominjao? Zašto je čekao s time ako zna koliko su njegove riječi važne velikom broju građana kojima je karizmatični autoritet?

Bit će da je sve to možda izrekao s dnevnopolitičkim motivom.

Naime, svi su se na političkoj sceni zadnjih mjeseci uskomešali kao da će izbori biti već za koji mjesec. Zauzeli su pozicije kao bolidi u Monte Carlu i stišću gas u leru jer ili znaju nešto više o mogućim prijevremenim izborima ili ih samo slute pa su odlučili junački ginuti prije reda.

Priča za široku frontu

Moguće je da i Milanović računa na to, a ne želi ponoviti grešku s prošlih općih izbora i onaj svoj pokusni pokušaj kandidiranja s SDP-ovim Rijekama pravde pa sprema neki vlastiti izborni aranžman, neku širu frontu.

Izbori u Mađarskoj pokazali su da duboko ukorijenjenu vlast može smijeniti samo široka predizborna fronta ljevice i desnice koju SDP i Možemo! ne mogu okupiti ni pod točkom 'razno'.

A Milanović, već sedam godina gradeći na Pantovčaku hibridni lijevodesni politički imidž pogodan za predvodnika takve široke fronte, nastoji i pričom poput ove ispričane u Brezovici zauzeti što bolju startnu poziciju za izbornu utrku.

Njome je naudio ozbiljnoj, činjeničnoj povijesti, ali politički pridobio još poneke s desna. A ovi "njegovi" s lijeva, čuli ga dobro ili prečuli, očito mu se to ne usude zamjeriti. Imaju oni Peternela za nadvikivanje.