Gotovo dvije trećine osoba s invaliditetom u vrijeme zatvaranja osjeća kroničnu usamljenost, pokazalo je najnovije istraživanje britanske dobrotvorne organizacije Sense, u kojoj se posebno ističe da je broj takvih osoba još veći među mladim invalidima i iznosi čak 70 posto.
Ovi podaci potiču bojazan od krize mentalnog zdravlja s kojom se suočava 14,1 milijuna osoba s invaliditetom, koliko ih živi u Velikoj Britaniji.
Dobrotvorna organizacija je izvijestila da je broj slučajeva kronične usamljenosti u posljednjih godinu dana porastao za četvrtinu među osobama koje su i prije izbijanja pandemije koronavirusa bile nesrazmjerno pogođene tim problemom.
Od 1011 ispitanika s invaliditetom, anketiranih između 20. i 22. siječnja ove godine, 37 posto je kazalo da su i prije početka pandemije osjećali kroničnu usamljenost, a ta je brojka u populaciji mladih osoba u dobi između 16 i 24 godine iznosila čak 54 posto.
Gotovo dvije trećine ili 61 posto osoba s invaliditetom odgovorilo je da su tijekom razdoblja zatvaranja kronično usamljeni te su rekli da se “stalno” ili “vrlo često” osjećaju usamljeno.
Osjećaju se izolirano
Udruga Sense upozorava da osjećaj kronične usamljenosti među invalidnim osobama sad već “traje vrlo dugo” te da pritom ljudi pate od “neprekidnog osjećaja samoće, usamljenosti, odvojenosti od ostalih te nemogućnosti povezivanja s drugim osobama na dubljoj razini”.
Christine Punt (70) iz Watforda u Hertfordshireu, gluhoslijepa je osoba i od samog početka pandemije pazi da se ne zarazi koronavirusom.
S obzirom na to da joj je uobičajena njega dostupna u manjoj mjeri nego ranije, Christine uvelike ovisi o svojem suprugu Georgeu, što, po njezinu mišljenju vrlo negativno utječe na njihovu vezu i odnos, a zbog toga se i ona osjeća frustrirano i izolirano.
“Čitavo ovo vrijeme osjećam se neizmjerno izolirano…, tjedne sam provela u postelji”, rekla je Punt.
“Za vrijeme pandemije još sam snažnije postala svjesna svojeg invaliditeta i sve sam frustriranija jer se ne mogu osloniti na dosadašnji način njege i potpore na uobičajen način.”
Svakodnevno manje od sat vremena interakcije s ljudima
Studija je pokazala da je trećina osoba s invaliditetom svakodnevno tijekom pandemije imala manje od sat vremena interakcije s nekom drugom osobom.
Oko 70 posto ispitanika odgovorilo je da je socijalna izolacija snažno utjecala na njihovo mentalno zdravlje i opću dobrobit, dok ih je 40 posto reklo da je utjecala i na njihovo fizičko zdravlje.
“Za vrijeme pandemije su se potrebe osoba s invaliditetom jednostavno previdjele, zbog čega su se takvi ljudi često osjećali zaboravljeno. Vlada mora prepoznati iznimno ozbiljan utjecaj pandemije na život invalidnih osoba i poboljšati im potporu i njegu kako se ne bi osjećali izolirano i odsječeno od ostatka društva”, istaknuo je Richard Kramer, izvršni direktor tvrtke Sense.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!