Sve je više trzavica zbog zabrane "vege burgera": "Odrezak nije samo oblik"

Zabrana mesnih naziva

Poljoprivrednica iz južne Francuske, sada zastupnica u Europskom parlamentu u svom prvom mandatu, ubacila je zabranu mesnih naziva za biljne, fermentirane i laboratorijski uzgojene proizvode u ono što je trebala biti čisto tehnička mjera.

Unutar Parlamenta to je izazvalo manji potres. Čelnik njene političke grupe, njemački konzervativac Manfred Weber, javno ju je odbacio kao “nepotrebnu”. Dugogodišnji poljoprivredni glas skupine, Herbert Dorfmann, glasao je protiv. Diplomati iz nekoliko država članica odbacili su to kao “glupost”.

A ipak, dok počinju pregovori s vladama država članica, amandman za koji su svi pretpostavljali da će umrijeti u prvom krugu i dalje stoji — ne zato što iza njega stoji moćno biračko tijelo, već zato što gotovo nitko ne troši politički kapital da ga 'sahrani'.

Samo to govori nešto o tome kamo se kreće europska prehrambena politika.

Borba oko više od etiketa

Imart inzistira da amandman nije napad na inovacije, već gesta poštovanja prema farmerima koje predstavlja.

“Odrezak nije samo oblik”, rekla je za POLITICO. “Ljudi jedu meso od neolitika. Ti nazivi nose baštinu. Oni pripadaju poljoprivrednicima.”

Tvrdi kako se neki kupci doista zbune između biljnih i mesnih proizvoda, unatoč godinama EU istraživanja koja pokazuju da potrošači uglavnom razumiju što je “veggie burger”. Njezino mišljenje, tvrdi, oblikovano je time što čuje kod kuće.

“Možda neki vrlo inteligentni ljudi nikada ne griješe u supermarketu,” rekla je, misleći na Webera i Dorfmanna. “Ali mnogi ljudi u mojoj regiji griješe. Ne vide uvijek razliku jasno.”

"Moraliziranje o održivoj prehrani"

U ruralnoj Francuskoj, gdje stočarstvo ostaje temelj ekonomije, njezin argument ima odjeka. Diljem Europe tinjaju slične bojazni. Poljoprivrednici kažu da se osjećaju pod pritiskom klimatskim ciljevima, rastućih troškova i onime što vide kao moraliziranje o “zdravoj i održivoj prehrani”.

EU je nekoć koketirala s promicanjem alternativnih proteina kao dijela ambicija Zelenog plana.

Danas je taj politički trenutak uglavnom nestao. Reference na “diverzifikaciju proteina” pojavljuju se u nacrtima strategija samo da bi bile maknute iz završnih verzija. Javna potpora ostaje neusporediva s milijardama iz Zajedničke poljoprivredne politike koje se slijevaju u stočarsku proizvodnju. Povjerenik za poljoprivredu Christophe Hansen većinu godine provodi smirujući bijes farmera, a ne promičući promjene prehrane.

To pomaže objasniti zašto ideja odbačena kao marginalna odjednom više ne djeluje marginalno. Imartin amandman izravno se naslanja na generalni sentiment: prvo obrani farmera; inovacije mogu čekati.

Procvat i reakcija

Industrija koja se našla na udaru više nije nišna.

Maloprodaja mesnih i mliječnih alternativa dosegnula je procijenjenih 6–8 milijardi eura prošle godine, pri čemu Njemačka sama čini gotovo 2 milijarde. Fermentacijske mliječne alternative privlače investicije, a iako kultivirano meso još nije odobreno u EU, već je postala točka prijepora.

No sektor je i dalje sićušan u usporedbi s kontinentalnim stočarstvom, a nalazi se pod sve žešćim napadima.

Nakon dvije godine prosvjeda farmera i zamora zbog klimatskih i okolišnih reformi, nacionalne vlade stale su u obranu tradicionalne poljoprivrede. Zemlje poput Austrije, Italije i Francuske upozorile su da nova hrana može potkopati “primarnu poljoprivrednu proizvodnju”.

Mađarska izglasala zabranu proizvodnje "umjetnog" mesa

Mađarska je otišla još dalje ovaj tjedan, glasajući za zabranu proizvodnje i prodaje kultiviranog mesa.

Za tvrtke alternativnih proteina ironija je očita. Vide svoje proizvode kao poslovnu priliku i dio rješenja za klimatski i okolišni otisak prehrambenog sustava, čija većina dolazi od stočarstva. No kažu da se politika sada kreće u suprotnom smjeru.

“Donositelji politika posvećuju toliko pažnje nepotrebnim ograničenjima koja bi naštetila tvrtkama koje žele diverzificirati svoje poslovanje,” rekao je Alex Holst iz Good Food Institute Europe, organizacije koja zagovara biljne i kultivirane alternative. Tvrdi da potrošačima poznati nazivi poput “burger” i “kobasica” pomažu razumjeti što kupuju, a ne da ih dovode u zabludu.

Zašto zabrana naziva neće nestati

Politička klima objašnjava zašto Imartina ideja odjednom zvuči privlačno. No postupak izrade zakona u Bruxellesu objašnjava zašto bi mogla preživjeti.

Za pregovaračkim stolom, nacionalne vlade zaokupljene su idejama Parlamenta o intervencijama na tržištu i upravljanju ponudom, promjenama za koje se boje da bi mogle naštetiti tržištu i ograničiti fleksibilnost vlasti. U usporedbi s tim borbama, zabrana naziva jedva da se primjećuje — osobito u inače tehničkoj reformi zajedničke organizacije tržišta, zakonu kojim se obično bave poljoprivredni stručnjaci fokusirani na krizne rezerve i tržišne alate.

To amandmanu daje neobičan prostor. Nekoliko diplomata privatno se žalilo da se ne uklapa u opseg izvornog prijedloga Komisije. No ne dovoljno da se koordinira otpor.

Komisija je, u međuvremenu, dala do znanja da može “živjeti” sa strožim pravilima imenovanja, budući da je sama predložila uža ograničenja u svom planu tržišta nakon 2027. To uklanja ono što bi mogla biti presudna prepreka.

Hoće li se zabrana naziva naći u konačnom zakonu ovisit će o nadolazećim tjednima. No činjenica da je uopće u igri, nakon što je ismijavana, odbačena i odbijena unutar njezine vlastite političke obitelji, govori mnogo.

U današnjem Bruxellesu, pozivi na baštinu i identitet nailaze na mekši prijem nego pozivi na inovaciju prehrambenog sustava. U takvoj klimi, samo to je dovoljno da i marginalna ideja preživi.