Oglas

zaštićene velike bijele psine

Treba li ubijati morske pse?

author
Deutsche Welle
22. lip. 2026. 07:50
Velika bijela psina
Ilustracija / Unsplash

U Australiji su se zaredali napadi morskih pasa na plivače. Tamo oni i inače nisu rijetkost, ali ovi napadi su opet potaknuli raspravu o sustavnom ubijanju tih životinja.

Oglas

Kristalno čista voda, gotovo bez valova, spasioci na plaži se tek dosađuju: gotovo su savršeni uvjeti za opušten dan kupanja na poznatoj plaži Coogee u Sydneyju. Zatim šok: svega oko 30 metara od obale australske plaže iz snova, morski pas napada 35-godišnju ženu – vjerojatno velika bijela psina. Mlada majka preživjela je teško ozlijeđena, ali taj je događaj ponovno potaknuo raspravu koja Australiju prati desetljećima.

Prema riječima članova njezine obitelji, žena je zadobila ozljede opasne po život na lijevoj nozi, a ruka joj je morala biti amputirana. „Trebat će sveobuhvatnu i dugotrajnu njegu, potporu i rehabilitaciju”, prenosi televizija ABC iz priopćenja. „Kao obitelj smo šokirani i duboko potreseni da se to moglo dogoditi našoj voljenoj partnerici, kćeri i majci koja je bila toliko puna života i energije.”

Čovjek je važniji od morskog psa?

Što sada? Najnoviji događaj nije usamljen: posljednjih mjeseci znatno je porastao broj napada morskih pasa u saveznoj državi Novi Južni Wales. Već u siječnju vlasti su zabilježile četiri incidenta u samo 48 sati, a mediji su govorili o „izvanrednom” nagomilavanju. Vlada je pod sve većim pritiskom. Ponovno postaju glasniji pozivi na shark culls – plansko ubijanje morskih pasa.

Ministrica poljoprivrede Tara Moriarty, koja je zadužena i za okoliš i divlje životinje, nije se htjela jasno izjasniti protiv takvih mjera. „Ništa ne isključujemo”, rekla je. Ta je izjava bila dovoljna da ponovno otvori staro pitanje koje već dugo polarizira Australiju: treba li ciljano ubijati morske pse kako bi se smanjio rizik za kupače?

Zagovornici tvrde da svaki spriječeni napad opravdava i drastične mjere. Znanstvenici i zaštitnici prirode odgovaraju kako su morski psi vrlo pokretljive životinje. Ubijene jedinke brzo bi zamijenile druge. Nema jasnih dokaza da čak i programi odstrela ili hvatanja dugoročno smanjuju broj napada.

Zaštićena vrsta

Rasprava ima još jedan problem. Stručnjaci pretpostavljaju da je napadač kod Coogeeja bila velika bijela psina, a ta je vrsta u Australiji strogo zaštićena. Premijer savezne države Novi Južni Wales Chris Minns zato je brzo poručio da ubijanje ne dolazi u obzir. Drugačije stoji stvar s bikovskim morskim psima koji se također povezuju s napadima u toj regiji. U tom slučaju Minns nije želio unaprijed isključiti moguće mjere.

Novi Južni Wales zasad se oslanja na kombinaciju klasičnih mreža protiv morskih pasa, tzv. SMART-drumline (linije s mamcima pri kojima se uhvaćeni morski psi brzo lociraju i potom puštaju), elektroničkog praćenja označenih jedinki i dronova. Savezna država svake godine ulaže oko 30 milijuna australskih dolara (18,3 milijuna eura) u zaštitu kupača.

No najnoviji napad otvara neugodno pitanje: funkcionira li taj sustav? Naime, iznad Coogeeja tijekom vikenda nisu letjeli nadzorni dronovi. Razlog su ograničenja letenja zbog blizine zračne luke Sydney. Ukupno se iz zraka nadzire oko 80 plaža u saveznoj državi, ali često su izuzete one koje se nalaze na prilaznim rutama zrakoplova.

Morski psi zapravo "ne vole” ljude

Za Stevena Pearcea, čelnika organizacije Surf Life Saving NSW, taj događaj pokazuje granice postojećeg sustava. Njegova organizacija tvrdi da provodi najveći program nadzora dronovima na svijetu s više od 100.000 letova godišnje. Vidljivost na dan napada bila je iznimno dobra.

„Kristalno čista voda, bez valova, gotovo nikoga u moru. Da su dronovi letjeli, vjerojatno bismo vidjeli mnoge morske životinje”, rekao je Pearce. On smatra da je upravo ta tehnologija budućnost nadzora plaža i da su dronovi „znatno bolji od mreža” za što ranije uočavanje životinja i pravodobno upozoravanje kupača.

Savršeno rješenje ne postoji

Znanstvenici ističu da ljudi inače nisu prirodan plijen morskih pasa koji more nastanjuju stotinama milijuna godina. Mnogi napadi vjerojatno su posljedica zabune: gledano iz dubine, siluete plivača ili surfera mogu nalikovati tuljanima ili drugom plijenu. Problem je i u tome što ako nekoliko metara dugački predator „samo malo gricne" plivača, neminovno može izazvati životno opasne ozljede.

Pritisak raste sa svakim novim napadom. Stručnjaci upozoravaju da se mijenjaju uvjeti uz australske obale. Toplije more i promijenjene migracije mogli bi dovesti do češćih susreta ljudi i velikih grabežljivaca.

Vlada je ove godine dodatno povećala ulaganja u zaštitu od morskih pasa, uključujući programe dronova, istraživanja i nadzor. Hoće li to biti dovoljno, ostaje otvoreno. Ministrica Moriarty sažima: „Dijelimo ocean s divljim životinjama. Savršeno rješenje ne postoji.”

Teme

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare

Pratite nas na društvenim mrežama