'Pitanje Hasanbegovićeva imenovanja je međunarodno pitanje'

Bruckner se kratko prisjetio 90-tih godina prošloga stoljeća kada se, potaknut hrvatskim intelektualcima koji su živjeli i radili u Parizu poput dr. Nevena Šimca koji je također bio u publici, zauzeo za prava Hrvatske rekavši kako je tada njegov telefon neprestano zvonio, a ljudi koji su ga zvali govorili su "što se petljaš s tim Hrvatima oni su svi ustaše, a Srbi su dobri". Spomenuo je i članak koji je prošloga kolovoza objavio "Le Figaro" u kojemu se oštro kritizirala Hrvatska zbog proslave 20. obljetnice vojno-redarstvene akcije "Oluja".

Uz napomenu kako je s hrvatskom predsjednicom već dva puta razgovarao o Hasanabegovićevu imenovanju, a ona je, rekao je, diplomatski saslušala njegovo mišljenje, Bruckner je ocijenio kako bi, Hasanbegovićeva stajališta o Anti Paveliću i Handžar diviziji, mogla utjecati na to da dio međunarodne javnosti "Hrvatsku ponovno vrati u prošlost".

Na primjedbu nekadašnje hrvatske diplomatkinje Tuge Tarle kako ne treba "koristiti gosta i tražiti od njega odgovore na pitanja o kojima nema cjelovite informacije", odgovorio je sam Bruckner rekavši kako je pitanje Hasanbegovićeva imenovanja "međunarodno pitanje te da se o njemu može raspravljati bilo gdje, kao što se, primjerice i o Višijevskoj Francuskoj, može bilo gdje razgovarati".

Govoreći pak o cjelini Brucknerova djela, dobar poznavatelj toga opusa filozof i pisac Žarko Paić rekao je kako se mogu izdvojiti tri temeljna aspekta - od kojih je prvi Brucknerovo stajalište da u autonomnoj književnosti treba očuvati slobodu, kako bi se očuvao čisti roman ideja kako je to nekada pisao Voltaire, a danas piše Michel Houellebecq. Po Paiću, drugi temeljni aspekt Brucknerova djela je kritika i samokritika ljevice 60- tih godina prošloga stoljeća, a treći, i za Paića možda najzanimljiviji, je Brucknerovo mišljenje da se umjetnost u suvremenome svijetu ne može lišiti temeljne odgovornosti intelektualca koji odgovara samome sebi.

Paić je podsjetio i na poznatu Brucknerovu sintagmu - demokratska melakolija od koje, po filozofu, pati zapadni svijet, uključujući i Francusku od početka 90-tih godina prošloga stoljeća, a uzroci su joj razočaranje političkim smjenama u demokraciji koje ne mijenjaju ništa, a neupitno se slažu jedino u tome da se ne mijenja ekonomija.

Dramaturginja, teatrologinja i književnica Mani Gotovac, uz koju se kao tadašnju intendaticu Teatra &TD veže i uprizorenje romana Pascala Brucknera "Ledeni mjesec", istaknula je kako je predstava proces dug kao i pisanje romana. Svoj je zaključak potkrijepila promjenom odnosa prema toj predstavi koja je premijerno izvedena u &TD-u u lipnju 1995. i koja je tada, rekla je, svjedočila naše tadašnje razumijevanje složenosti ljubavi koju žive glavni junaci - Franz i Rebecca. Tu priču o ljubavi i mržnji, strasti i destrukciji, ali i manipulaciji koju smo, dodala je, nazvali "Gorki, gorki mjesec" hrvatska je publika jako dobro primila, a zbog ratnih okolnosti dubrovačka ju je imala prilike vidjeti tek dva desetljeća kasnije.

Gotovac je najavila da će novo uprizorenje toga Brucknerova romana, koje bi trebalo biti u svibnju ove godine, donijeti i drugo viđenje, koje je rezultat poptuno drukčijega 'isčitavanja' toga Brucknerova djela.