Analiza Đurđice Klancir: Možda Vanja Marušić nije bila dovoljno poslušna?

N1 ilustracija/Pixell

Vanja Marušić, šefica Uskoka, očigledno je izgubila u duelu sa Zlatom Hrvoj Šipek, a po interpretacijama iz Vlade i vladajuće koalicije, iz načina na koji se gorljivo brani "slučaj auto" kao uvjerljiv razlog za odlazak i prihvaća "curenje informacija" iz njihovih izvora, vrlo je jasno da su oni na strani - Hrvoj Šipek.

Jedino što je službeno rečeno jest da je ravnateljica Uskoka, Vanja Marušić, podnijela ostavku zbog “osobnih razloga”, ali brzina kojom je plasirano neslužbeno obrazloženje, po svemu sudeći iz Dorha, ili izvora bliskih vlasti, jasno pokazuje pokušaj kanaliziranja svih propitivanja u željenom smjeru: Vanja Marušić nije svojoj nadređenoj, Zlati Hrvoj Šipek, glavnoj državnoj odvjetnici, prijavila da je njezin vozač oštetio službeni automobil, navodno dok ga je koristio za privatne svrhe, te je dopustila da se šteta na automobilu namiri iz službene blagajne.

Umjesto otvorenog i jasnog komuniciranja prema javnosti, umjesto press konferencije na kojoj bi se dopustilo potpuno pojašnjenje što se zbilo i zašto je ravnateljica jedne od ključnih institucija za borbu protiv korupcije povukla takav potez, donesena je odluka da se Vanju Marušić ostavi “neobranjenu” pred puštanjem neslužbenih informacija, i istovremeno zarobljenu unutar sustava – jer zbog ostavke ostaje i dalje na poziciji unutar sustava.

Ako su Zlata Hrvoj Šipek i Vanja Marušić mogle nastupiti na press konferenciji u studenom 2021. godine zajedno, onda kada su odgovarale o slučajevima Agrokor i Softver, zašto nisu mogle nastupiti zajedno i sada?

Legendarna presica mnogo je toga otkrila

No, valja se sjetiti upravo te press konferencije, kada je postalo vidljivo iz aviona da između te dvije izuzetne bitne osobe u hrvatskom krhkom sustavu za borbu protiv korupcije i lopovluka sve vrste, ne postoji potpuno povjerenje, da se razilaze u nekim bitnim interpretacijama, da je nešto negdje možda bilo pogrešno kanalizirano ili se nije moglo više, a nije bilo potrebne pomoći i podrške da su učini više. Marušić je javno rekla da je ostanak predmeta Žalac “u ladici” propust, a Hrvoj Šipek – nije.  A onda su i uslijedile komunikacije i nastupi Zlate Hrvoj Šipek, glavne državne odvjetnice, iz kojih se moglo zaključiti da je ona ipak više spremna “surađivati” s Vladom.

Ostalo je dugo nejasno tko je one subote ujutro, kada se krenulo u uhićenje aktivnog ministra, Darka Horvata, onako jako razljutio premijera Plenkovića koji je tražio da se i javnost i njega ima informirati o tajmingu.

“Pozivam šeficu Dorha da objasni što je to tako žurno da se uhiti ministar!”, grmio je Plenković, a onda su ubrzo “pala” još druga dva ministra, Josip Aladrović i Boris Milošević.

Neslužbeno se ubrzo počelo spekulirati o tome da je to bila akcija Uskoka koju se držalo u tajnosti upravo zbog toga da ne bude osujećena iz političkog vrha. No, je li to mogla Vanja Marušić sama bez Zlate Hrvoj Šipek ili je to ipak bila faza u kojoj su obje jednako htjele pokazati i dokazati da mogu biti nezavisne, ostat će još dugo nerasvijetljeno.

Mnogi poznavatelji sustava, pa i brojni odvjetnici i suci – iz vrlo različitog spektra – nakon vijesti o ostavci Vanje Marušić naglašavaju da se radi o hrabroj i beskompromisnoj osobi, koja je radila i dvanaest sati dnevno i koja je iskreno bila neovisna o bilo kakvim političkim utjecajima. Da se nije dala uhvatiti ni u kakve mreže. Kao šefica Uskoka možda je bila i manje izložena nasrtajima iz politike ili pokušajima da se utječe. Ali bila je i ostala do zadnjeg trenutka podređena Zlati Hrvoj Šipek, a za nju nema sumnje da je bila i ostala izložena pritiscima i pokušajima da se izvide i istrage malo kanalizira u ovom ili onom smjeru ili – malo prikoči.

Možda je Zlata Hrvoj Šipek nakon slučaja uhićenja ministra Darka Horvata ipak odlučila malo prikočiti i početi biti kooperativna?

Sastanci s premijerom, manje i više tajni

A onda su uslijedile i sve češće, javne i manje javne, komunikacije glavne državne odvjetnice, Zlate Hrvoj Šipek – s premijerom osobno. Posljednji sastanak Zlate Hrvoj Šipek s premijerom odvijao se u Banskim dvorima 10. ožujka ove godine, trajao je dva sata – a da ga nije otkrio tjednik Nacional, ostao bi u tajnosti. Iako je bilo objavljeno da se razgovaralo o “organizacijskim, financijskim i kadrovskim pitanjima”, nema sumnje da sastanak glavne državne odvjetnice i premijera iza zatvorenih vrata može ostaviti prostor interpretacijama da je tu bilo i nešto više. “Ne moramo sve sastanke stavljati na web niti o svemu moramo govoriti”, poručio je Plenković medijima koji su propitivali njegove sastanke s Hrvoj Šipek.

Dinku Cvitanu, u vrijeme kada je bio glavni državni odvjetnik, predbacivalo se stajanje na javnoj presici uz premijera Plenkovića, a sada se očekuje da se višesatni sastanci koji se taje – prihvate kao najnormalnija pojava u komunikaciji između šefice Dorha i premijera.

Hrvoj Šipek je pak u svojim javnim nastupima tvrdila da nije ni na koji način podložna politici, da “premijer nema niti jednu informaciju koju ne bi trebao znati, a da isto vrijedi i za predsjednika RH”, ali da postoje pritisci “određenih lobija” i ljudi koji “misle da znaju sve o svemu”.

No, posve je jasno da je premijer Plenković, a i vrh HDZ-a u cijelosti, u ovo predizborno vrijeme posebno osjetljiv prema tome što se zbiva u Dorhu i Uskoku. Vanja Marušić je vodila istragu zbog koje je, prvi put u hrvatskoj povijesti, uhićen i procesuiran aktivni ministar, Darko Horvat, a i razotkriven je širokoj javnosti mehanizam zapošljavanja i dogovaranja poslova po stranačkoj liniji kojeg stranka, HDZ, želi zadržati u dubokoj tajnosti. Zbog toga je “pao” i ministar Josip Aladrović kojeg se smatralo miljenikom Andreja Plenkovića, mladim junakom HDZ-a koji bi mogao biti i njegov nasljednik na čelu stranke. U slučaju Josipe Rimac tim Vanje Marušić grabio je nezaustavljivo naprijed i penjao se sve više do sve jačih imena.

A tko zna kakvi su sve postupci još u tijeku i tko zna što se sve uspjelo unatoč svoj potkapacitiranosti i činjenici da nitko ne želi opremiti Uskok kako treba. Vanja Marušić je nesumnjivo, nakon slučaja Sofver i činjenice da je tu optužnicu donio Ured europskog javnog tužitelja (EPPO), a ne “domaći” i nakon svih nejasnoća je li negdje u domaćem sustavu nešto zapelo, osjećala veliku motivaciju da pokaže što još može, i ona i njezin tim.

Prekinut zalet Vanje Marušić

A onda je sada, upravo uoči predizborne godine, odlučan zalet Vanje Marušić – prekinut. Jedno je biti unutar Uskoka, gdje ona može ostati nakon ostavke, a drugo je biti na čelu Uskoka. Brzina kojom se njezina ostavka “iz osobnih razloga“ nastoji zabarikadirati navodnim “slučajem auto”, brzina kojom predstavnici vlasti prihvaćaju tu interpretaciju, upravo pale alarm da to nije pravi razlog njezinog povlačenja. Podcrtavaju dojam da je se miče s mjesta na kojem može povlačiti poteze. Možda nije bila dovoljno poslušna prema Zlati Hrvoj Šipek, a možda nije bila dovoljno poslušna prema onima koji su od obje očekivali da institucije baš ne rade previše svoj posao u osjetljivoj predizbornoj godini. Da rade malo sporije, ili da se zaustave na nekoj malo nižoj razini.

Zanimljivo je da su već na dan objave ostavke Vanje Marušić pokrenute i spekulacije, unatoč najavi da ostaje unutar USKOK-a, da će i ona otići u EPPO. Kao da je jedino europsko tužiteljstvo mjesto koje može primati one djelatnike iz USKOK-a i DORH-a koji nisu prošli test kooperativnosti s politikom i svakovrsnim lobijima. No, Hrvatska ne treba samo EPPO, nego i snažan USKOK i DORH, nezavisan i odlučan u raspetljavanju svih vrsta muljaža a ne samo onih vezanih za novac iz europskih izvora – jer trend ukorjenjivanja korupcije može se samo preokrenuti ako se krene u čišćenje s vrha.

Odlazak Vanje Marušić s čelne funkcije u Uskoku sigurno znači veću dominaciju Zlate Hrvoj Šipek jer je sve što se pušta u javnost oko slučaja auto jasno pokazalo da one nisu više imale povjerenja jedna u drugu. Hrvoj Šipek je pobijedila, a po interpretacijama iz Vlade i vladajuće koalicije, iz načina na koji se gorljivo brani “slučaj auto” kao uvjerljiv razlog za odlazak, evidentno je da ima njihovu podršku da dalje posloži tim. Zanimljivo je kako onima koji su borci protiv curenja informacija sada ne smeta curenje navodnih detalja o navodnoj saobračajki vozača bivše šefice Uskoka. I ministar pravosuđa Malenica prigrlio ih je kao vrlo službene.

Ova predizborna godina će nesumnjivo biti najteži test za Zlatu Hrvoj Šipek. Količina sumnji da je ona u tandemu s Vanjom Marušić bila slabija karika, da je postala spremnija za razgovor o tajminu, sada je još više narasla.

A to samo znači da su i institucije od kojih se u borbi protiv korupcije očekuje najviše, DORH i USKOK, još slabije. Sa svakim novim skandalom, sa svakim novim kadrovskim potresom koji nije dovoljno pojašnjen javnosti, tonu sve dublje i biti će ih sve teže dići na poziciju nezavisnih stupova demokracije.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter Facebook | Instagram.