Mjesecima već guverner HNB-a poziva građane da "na vrijeme" donesu gotovo 36 milijardi kuna koliko ih, procjenjuje, čuvaju "u čarapama", a prelaskom na euro i nestankom kune morat će ih provući kroz sustav.
Taj sustav ima pak ograničenje od 105.000 kuna iznad kojeg se banci mora objasniti porijeklo novca.
Banka koja to ne učini sama će biti prijavljena za prekršaje vezane uz pranje novca.
Takvih je prekršaja, u kojima se utvrdilo kršenje Zakona o sprečavanju pranja novca i financiranju terorizma, od 2009. bilo 20. Nije neka velika brojka, što svjedoči da banke uglavnom revno prijavljuju potencijalne sumnjivce, no zapravo se većini banaka omaknulo bar jednom.
Prekršajni je postupak vođen protiv Addika, Agram banke, Erste, HPB-Stambene štedionice, HPB-a, Imex banke, Istarske kreditne banke Umag, J&T banke, Karlovačke, Partner banke, Primorske, PBZ-a, RBA, Sberbanke, Slatinske, Veneta i Zabe, piše Večernji list.
Tko su utajivači i otkud novac?
Osim od klasičnog kriminala raznih vrsta, sumnja se da najčešće dolazi od prodaje nekretnina na crno ili s prijavljenom nižom vrijednošću u ugovoru, iznajmljivanja, ugostiteljskih i uslužnih djelatnosti.
U Ministarstvu financija otkrivaju da na ukupan broj kupoprodaja nekretnina svake godine pokrenu između 15 i 20 posto postupaka utvrđivanja tržišne vrijednosti nekretnine procjenom. To znači da u nekim godinama čak petina građana koji prodaju nekretnine prijave sumnjivo nisku vrijednost u ugovoru, koja nije u skladu s procijenjenim vrijednostima u bazama za te lokacije.
vezana vijest
U 2019. su na 94.984 prodane nekretnine postupak utvrđivanja tržišne vrijednosti proveli za 16.645, u 2020. na 14.621, a lani kad je prodano čak 109.865 nekretnina za 15.161.
Marko Rakar, konzultant koji se bavi financijskom forenzikom u identificiranju zloupotreba, korupcije i kriminala, smatra da je čuvanje novca “u čarapi” navika starijih sugrađana koji se sjećaju kako su stvari funkcionirale u bivšoj državi u kojoj su osobite restrikcije bile u rukovanju devizama.
Uz njih apostrofira i segment sive ekonomije koji je kod nas vrlo raširen i gotovo uobičajen kod svih onih koji i inače posluju gotovinom: U turizmu, ugostiteljstvu i obrtničkim poslovima. Navodi da donedavno nismo bili toliko preplavljeni mogućnostima elektroničkog plaćanja pa mnogi stariji ne vole kreditne ili debitne kartice jer se korištenje kreditnih kartica koristilo za preživljavanje iz mjeseca u mjesec pa se uvijek preferirala zaliha gotovine, a znalo se i javno stigmatizirati korištenje kreditnih kartica.
Kad su posrijedi mehanizmi kojima država može spriječiti tolike količine “prljavog” novca, dobri zakoni to mogu regulirati, no i tu postoji potencijalni strah od zloupotreba, posebno ondje gdje pristup privatnim podacima ima jako širok krug recipijenata koji nije dužan otkriti na osnovi čega traži nadzor ili uvid u financijske podatke. Kao i za sve ostale dijelove financijske industrije kod nas krucijalno je pitanje – tko nadzire nadzornike, piše Večernji list.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare