
Domaća politička vijest godine, barem zasad, stigla je u srijedu i kazala nam da su predsjednik Republike Zoran Milanović i predsjednik Vlade Andrej Plenković - razgovarali!
Vijest je bila upakirana u standarno priopćenje u kojem se spominje “iznošenje stavova” i “razmjena mišljenja” dvojice visokih dužnosnika. Istinabog, razgovarali su telefonski, ali za početak bolje i tako, nego nikako.
Jer bio je to njihov prvi razgovor za koji javnost zna nakon punih deset mjeseci.
Lani bili u kontaktu samo jednom
Upravo toliko je prošlo od njihovog prošlog sustreta pri kojem su razmijenili i ponešto riječi, a ne samo prijekih pogleda. Ili čak ni toga.
Lani, 10. svibnja, premijer Andrej Plenković je nakon parlamentarnih izbora došao predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću na Pantovčak donijevši 78 potpisa novoizabranih zastupnika da bi mu ovaj, prema Ustavom utvrđenom postupku, povjerio mandat za sastavljanje nove Vlade. U izvješćima s tog, višom silom (Ustavom) uvjetovanog susreta, isticalo se kako je, barem za vrijeme koliko je kamermanima i fotografima bilo dopušteno da ih snimaju, protekao u mučnoj atmosferi.
Osim tog susreta na Pantovčaku, cijele prošle godine nije zabilježeno da su se njih dvojica, kao dvije politički najsnažnije osobe u državi, javno pozdravili i rukovali, a kamoli jedan s drugim prozborili koju riječ.
Jandroković kao tampon-zona
Posljednji puta tako su postupili prije 20 mjeseci, početkom kolovoza 2023. godine, u Sinju na Sinjskoj alci (vidi sliku ispod), a dan ranije i u Kninu na proslavi Dana pobjede i obljetnice Oluje. I tada se u medijima komentiralo da “takvo što nije viđeno mjesecima”. Lani su, o istom povodu, Milanović i Plenković bili jedan blizu drugoga u Alkarskim dvorima, ali Milanović se tada rukovao s Gordanom Jandrokovićem, predsjednikom Sabora, no ne i s Plenkovićem koji je bio odmah pokraj Jandrokovića.

Prvog svibnja prošle godine u Okučanima, na središnjoj svečanosti obilježavanja obljetnice vojno-redarstvene operacije Bljesak, opet su njih dvojica bili skoro rame uz rame, a nisu se ni pogledali. Kao tampon-zona opet je poslužio Jandroković.
Najtopliji susret bio kad su si kimnuli
Njihovim najtoplijim lanjskim susretom može se nazvati onaj koncem svibnja, na svečanoj akademiji povodom Dana Hrvatske vojske u Zagrebu, koji je bio topliji od drugih jer su jedan drugome – kimnuli glavom.
Nekoliko dana kasnije opet su sjedili sasvim blizu jedan drugoga na svečanoj sjednici zagrebačke Skupštine povodom Dana Grada Zagreba. Tada nije bilo Jandrokovića pa je tampon-zonu silom prilika odigrala saborska zastupnica Ljubica Lukačić. Tada su posve ignorirali jedan drugoga.
Sada su ih krajnje ozbiljne međunarodne okolnosti, a i nužda za dogovorom oko popunjavanja upražnjenih veleposlaničkih mjesta u nekim ne tako nevažnim državama i organizacijama poput SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, Italije, Vatikana, NATO-a, Ujedinjenih nacija i Svjetske trgovinske organizacije, natjerale da se čuju i porazgovaraju.
“Nije više žele li ili ne žele. Moraju”
Dalo se to naslutiti tjednima unatrag iz usta osoba bliskih obojici, a komunikacijski stručnjak Krešimir Macan nam je prije desetak dana najavio “početak deeskalacije” njihovog odnosa.
Komunikacijska stručnjakinja Gabrijela Kišiček rekla nam je, pak, nakon jučerašnjeg priopćenja o telefonskom razgovoru Milanovića i Plenkovića da je to “mali signal optimizma” koji je, doduše, uslijedio zbog sve teže situacije na globalnoj sceni.
“Sad više nije pitanje žele li oni razgovarati ili ne žele, nego je došlo do toga da moraju, bez obzira na sve međusobne trzavice, karakterne razlike i animozitete. Situacija je takva da će se uskoro morati i susresti i da je ovaj telefonski razgovor bio početak obnove njihovog odnosa. Što je situacija na globalnoj političkoj sceni teža, to je njihova komunikacija nužnija”, smatra Kišiček.
Jesu li shvatili ozbiljnost situacije?
Obnova odnosa počela je lakšim, telefonskim putem. Kišiček dodaje kako je teško očekivati da se nakon godinu i pol dana nekomuniciranja, odmah susretnu uživo i srdačno rukuju.
“Sljedeći korak trebao bi biti njihov susret i vjerujem da će i jedan i drugi shvatiti kako je ozbiljnost situacje takva da nemaju drugog izbora nego razgovarati”, napominje.
No, čak i mimo “ozbiljne situacije u svijetu”, nužnost njihovog razgovora i dogovora oko pitanja obrambenih, diplomatskih i drugih koja zajedno moraju rješavati, visila je u zraku. Kišiček naglašava da ni imenovanje veleposlanika u sadašnjim okolnostima nije mala stvar.
“Očekivano je da se krene malim koracima”, kaže.
“Ne uviđaju da je popuštanje znak snage”
Mimo “izvanrednih” okolnosti naprosto se nevjerojatnim čini da pažnja javnosti tako dugo bude usmjerena na svađu dvojice dužnosnika i da novinari zovu stručnjake radi osvrta na nešto što bi trebalo biti samo po sebi razumljivo – da predsjednik i premijer, obojica inače vrlo pričljivi, razgovaraju.
“Odavno smo zaključili da njihovo neslaganje nije toliko bilo političko koliko osobno. Sukob dviju taština, dva ega, u kojemu ne uviđaju da je popuštanje znak snage, političke mudrosti i zrelosti. Veći je problem bio u taštinama nego u politikim neslaganjima. A ako sada nije trenutak da se taština sputa i ego stavi sa strane, onda ne znam kakva bi situacija trebala biti da to shvate”, kazala nam je Kišiček dodajući kako vjeruje da slijedi relaksacija odnosa Plenkovića i Milanovića.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!