Otkazivanje srca: Uzrok, simptomi i liječenje ovog izrazito ozbiljnog kroničnog stanja

Riječ je o ozbiljnom kroničnom stanju bolesti srca u kojem srčani mišić ne može učinkovito pumpati krv kako bi zadovoljio potrebe organizma za kisikom i hranjivim tvarima.

Problem nije u prestanku rada samog srca. Otkazivanje srca ne znači da je srce prestalo raditi, već da radi neučinkovito. Odnosno, ako srce pumpa preslabo ili ne može primiti dovoljno krvi to dovodi do zastoja krvi i nakupljanja tekućine, prvenstveno u plućima i drugim dijelovima tijela.

Otkazivanje srca je kronična bolest koja se s vremenom pogoršava. Pravilno liječenje i promjene životnih navika su ključni za usporavanje napredovanja bolesti i poboljšanje kvalitete života.

Zašto nastaje otkazivanje srca?

Uzroci i čimbenici rizika za zatajenje srca ovise o nekoliko faktora. Zatajenje srca gotovo uvijek nastaje kao posljedica drugih, dugotrajnih kardiovaskularnih bolesti koje su oštetile ili oslabile srčani mišić.

Ovo su neki od glavnih uzroka otkazivanja srca:

• koronarna arterijska bolest: najčešći uzrok, suženje arterija smanjuje dotok krvi u srčani mišić, što može dovesti do oštećenja i infarkta miokarda
• infarkt miokarda ili srčani udar: izaziva trajno oštećenje dijela srčanog mišića
• visoki krvni tlak ili hipertenzija: nekontrolirani dugotrajni visoki tlak prisiljava srce na pojačan rad protiv otpora, što dovodi do zadebljanja i slabljenja srčanog mišića
• bolesti srčanih zalistaka: oštećeni zalisci otežavaju protok krvi, prisiljavajući srce da pumpa jače što može izazvati otkazivanje srca
• kardiomiopatije: bolesti srčanog mišića, primjerice dilatativna ili hipertrofična bolest srca uzrokovane genetikom, infekcijama ili toksinima poput alkohola
• dijabetes: povećava rizik od hipertenzije i koronarne bolesti

Osim navedenih najčešćih uzroka otkazivanja srca ostali čimbenici rizika su kod osoba koje ne vode zdrav život, ne kreću se dovoljno ili ne prakticiraju zdravu prehranu. Velik utjecaj na otkazivanje srca imaju i nezdrave i štetne navike i ovisnosti.

Osobe koje imaju neki od ovih čimbenika, imaju veću šansu za razvoj zatajenja srca:

• nezdrava prehrana puna nezdravih masnoća
• pretilost, nakupljanje masnoća i kilograma
• sjedilački način života, manjak kretanja
• konzumacija alkohola
• konzumacija cigareta
• urođene aritmije

Simptomi i rani znakovi otkazivanja srca

Simptomi ovise o vrsti i težini zatajenja srca. S obzirom na to da je to progresivna bolest, pacijenti često postupno primjećuju pogoršanje. Simptomi samog otkazivanja srca mogu biti povezani sa simptomima kronične bolesti srca od koje osoba pati.

Simptomi otkazivanja srca su:

1. Dispneja ili nedostatak zraka

Najčešće se javlja pri naporu, ali u uznapredovalom stadiju i u mirovanju. Ortopneja je nedostatak zraka pri ležanju, zbog čega pacijenti moraju spavati na povišenom uzglavlju.

2. Umor i slabost

Osjećaj izrazitog umora i nemogućnost obavljanja uobičajenih aktivnosti jer mišići ne dobivaju dovoljno kisika.

3. Edemi ili oticanje određenih dijelova tijela

Nakupljanje tekućine, najčešće u nogama, gležnjevima i stopalima. Može se pojaviti i oticanje trbuha.

4. Noćni kašalj

Kašalj s ružičastim ili pjenastim iskašljajem zbog nakupljanja tekućine u plućima.

5. Brz i nepravilan rad srca ili palpitacije

6. Povećanje tjelesne težine uslijed zadržavanja tekućine, ne masti

7. Smanjena sposobnost koncentracije i zbunjenost

Ako osoba osjeti neke od navedenih simptoma koji se pojavljuju duže od tjedan dana, obavezno se obratite svom liječniku.

Vrste i faze otkazivanja srca

Zatajenje ili otkazivanje srca klasificira se na temelju dijela srca koji je zahvaćen i prema funkcionalnom kapacitetu pacijenta.

Zatajenje srca se može događati na lijevom ili desnom dijelu srca, a to govori o kakvom je oštećenju riječ.

Lijevo zatajenje srca je najčešći tip otkazivanja srca. Zbog neučinkovitog rada lijeve klijetke, krv se vraća u pluća, uzrokujući dispneju i kašalj. Desno zatajenje srca uzrokuje povratak krvi u vene, što rezultira perifernim oticanjem i oticanjem trbuha.

Često je posljedica neliječenog lijevog zatajenja.

Faze otkazivanja srca prema funkcionalnom kapacitetu su klasifikacija New York Heart Associationa koja se koristi za procjenu težine simptoma i prilagođavanje liječenja.

U ovom kontekstu postoje četiri klase:

• Klasa I: Bez ograničenja tjelesne aktivnosti. Uobičajena tjelesna aktivnost ne uzrokuje umor, palpitacije ili dispneju
• Klasa II: Blago ograničenje tjelesne aktivnosti. Odmor je ugodan; uobičajena tjelesna aktivnost rezultira umorom, palpitacijama ili dispnejom
• Klasa III: Značajno ograničenje tjelesne aktivnosti. Odmor je ugodan; manja od uobičajene aktivnosti uzrokuje umor, palpitacije ili dispneju
• Klasa IV: Nemogućnost obavljanja bilo kakve tjelesne aktivnosti bez nelagode. Simptomi zatajenja srca prisutni su čak i u mirovanju

Kako se dijagnosticira otkazivanje srca?

Dijagnoza zatajenja srca se postavlja kombinacijom anamneze, fizikalnog pregleda i specifičnih dijagnostičkih testova. Stoga se predlaže da pacijenti pri pojavi simptoma odmah posjete liječnika za savjet jer pregledi mogu dugo trajati. Što prije se zatajenje srca liječi, to su veće šanse da nastavak života pacijenta.

Kada osoba sa simptomima otkazivanja srca dođe kod liječnika, bit će potrebno obaviti fizikalni pregled, EKG, ultrazvuk srca ili rendgen prsnog koša kao i laboratorijske pretrage.

Za početak će liječnik poslušati srce i pluća tražeći šumove, pukotine koje ukazuju na tekućinu i provjeriti oticanje. Nakon toga se radi elektrokardiogram ili EKG koji bilježi električnu aktivnost srca i može ukazati na oštećenje mišića ili aritmije.

Rendgen prsnog koša se radi kako se pokazalo eventualno povećanje srca i prisutnost tekućine u plućima.

Ključni test je ultrazvuk srca koji pruža informacije o strukturi srca, funkciji zalistaka i mjeri ejekcijsku frakciju, odnosno, mjeri postotak krvi koji srce izbacuje pri svakom otkucaju.

Uz to se odrađuju i laboratorijske pretrage krvi i hormona kao i provjera funkcije bubrega i štitnjače.

Liječenje otkazivanja srca

Cilj liječenja je ublažiti simptome, usporiti napredovanje bolesti i smanjiti rizik od hospitalizacije. Terapija je individualizirana i uključuje farmakološke, intervencijske i kirurške metode.

Kod lijekova se mogu koristiti ACE inhibitori koji pomažu u širenju krvnih žila, smanjuju krvni tlak i rasterećuju srce; beta-blokatori koji smanjuju broj otkucaja srca i krvni tlak, te poboljšavaju dugoročnu funkciju lijeve klijetke. Nerijetko se pacijentima daju i diuretici koji pomažu bubrezima da izluče višak tekućine i soli, smanjujući oticanja i dispneju.

Kod nekih se pacijenata daju antagonisti mineralokortikoidnih receptora (MRA) koji dodatno smanjuju zadržavanje tekućine i poboljšavaju prognozu te novija klasa lijekova SGLT2 inhibitori. Ovi su se lijekovi prvo koristili za dijabetes, ali su pokazali značajan kardioprotektivni učinak u liječenju zatajenja srca, neovisno o prisutnosti dijabetesa.

Osim lijekova, moguće je provesti intervencijske i kirurške metode:

• ugradnja srčanog pacemakera ili defibrilatora
• revaskularizacija ili ugradnja stenta ili premosnica ako je uzrok koronarna bolest
• transplantacija srca kao opcija za pacijente s terminalnim zatajenjem srca

Prevenirajte otkazivanje srca na vrijeme

Prilagodbe životnih navika imaju ključnu ulogu za učinkovito upravljanje otkazivanja srca, čime se značajno doprinosi boljem dugoročnom ishodu bolesti. Ove preporučene promjene pomažu u smanjenju opterećenja srca i sprječavanju pogoršanja simptoma.

Drastično smanjenje unosa natrija, odnosno soli, u prehrani je nužno kako bi se spriječilo zadržavanje tekućine u tijelu. Zadržavanje tekućine direktno povećava volumen krvi, što dodatno opterećuje već oslabljeno srce. U tom smislu, mediteranska prehrana često se preporučuje zbog visokog udjela voća, povrća i zdravih masti, a niskog udjela procesuirane hrane.

Nadalje, važno je ograničiti ukupni dnevni unos tekućine, što uključuje ne samo vodu već i juhu, voće te sva pića, a točnu količinu koja je sigurna za svakog pacijenta određuje liječnik.

Ključni dio samonadzora jest redovito dnevno praćenje tjelesne težine, koje bi se trebalo provoditi svakodnevno u isto vrijeme.

Naglo povećanje težine, koje obično iznosi više od dva kilograma u roku od dva do tri dana, može ukazivati na prekomjerno zadržavanje tekućine i signalizirati potrebu za prilagodbom doze diuretika, stoga se o takvim promjenama hitno obavještava liječnik.

U segmentu tjelesne aktivnosti, preporučuje se redovita i umjerena aktivnost, poput svakodnevnog hodanja, a intenzitet se mora strogo prilagoditi individualnom funkcionalnom kapacitetu pacijenta.

Potrebno je u potpunosti prestati s pušenjem i konzumacijom alkohola jer ove navike izravno oštećuju srce i ubrzavaju napredovanje bolesti. Nadalje, striktno pridržavanje propisane terapije i redovito uzimanje svih lijekova najvažniji je element liječenja kroničnog zatajenja srca.

Konačno, preporučuje se cijepljenje protiv gripe i pneumokoka s ciljem sprječavanja respiratornih infekcija koje bi mogle ozbiljno pogoršati simptome zatajenja srca i dovesti do hospitalizacije.

PROČITAJTE VIŠE