Deset godina nakon njihovog uvođenja i žučnih prijepora oko njihove korisnosti, razdjelnici topline ponovno su aktualna tema.
Tomu je tako jer je lani istekao desetogodišnji rok nakon kojeg je potrebno zamijeniti postojeće razdjelnike, ali i zato što je Hrvatski sabor prošloga tjedna izglasao izmjene Zakona o tržištu toplinske energije.
Prema tim izmjenama, suvlasnici stambene zgrade sada mogu odustati od njih, odnosno “izdvojiti se iz toplinskog sustava” zatvaranjem termostatskog ventila nakon čega razdjelnici neće više bilježiti individualnu potrošnju.
Do sada su bile predviđene kazne za neugrađivanje razdjelnika, ali se izmjenama Zakona odustalo od toga pa će kazne zamijeniti naknade za poticanje učinkovitosti grijanja.
“Već prve zime računi bili 100 posto veći”
Drugim riječima, tko ne želi razdjelnik, neće plaćati kaznu nego spomenutu nakandu.
Deset godina polemiziralo se o učinkovitosti razdjelnika koji su korisnicima trebali smanjiti troškove toplinskog grijanja. Nekima je bilo dosta razdjelnika kada su shvatili da im ne donose nikakvu uštedu, nego smrazvanje i visoke račune. Branimir Debeljački, predstavnik suvlasnika zgrade sa 150 stanova u Ivekovićevoj ulici 17-19 u Zagrebu (na slici ispod), koji su prvi, još 2017. godine odbacili razdjelnike, kaže nam da je “stvar bila jednostavna da jednostavnija ne može biti”.
“Kada su nam namnetnuli razdjelnike, već prve zime računi su nam bili 100 posto veći. Meni je račun za toplinsko grijanje za stan od 100 kvadrata dotad bio oko 600 kuna, a onda je došao račun na iznos od 1.150 kuna. Znači duplo.”
“Ljudi su se smrzavali, a radijatori su brujali”
Kao inženjer strojarstva, odlučio je istražiti kako je u drugim stanovima.
“Ljudi su se smrzavali, a radijatori su brujali. Sve to uopće nije bilo složeno po tehničkim normama. Na računima suvlasnika brojevi njihovih razdjelnika bili su drugačiji nego na samim razdjelnicima. Od HEP Toplinarstva tražio sam da mi dokažu da sam zaista potrošio toliko koliko je stajalo na računu. Rekli su mi da oni to ne mogu dokazati, ali da ne mogu ni ja. Zgrada je postala pothlađena jer su nam isporučivali manje kalorija po stanovima. Plaćali smo duplo više, a bilo nam je hladno. Sve ono što se čulo kada se uvodilo razdjelnike – da će računi biti manji, a grijanje bolje – palo je u vodu”, kaže Debeljački.
Potom su suvlasnici tužili tvrtku koja im je ugradila razdjelnike.
“Išli smo u Centar za mirenje, rekli da ništa nećemo platiti, a za drugo sudsko ročište napravili smo analizu. Kada smo iznijeli argumente, sudac nije imao druge nego da sve te naše ugovore poništi. Onda smo otišli u HEP Toplinarstvo i tamo su nas odmah prebacili na stari način izračuna po kvadratu”, ispričao je Debeljački.
Neće plaćati ono što je neučinkovito
Kaže da starije zgrade, poput one u kojoj živi, ne odgovaraju ugradnji razdjelnika jer nisu energetski zaštićene, a stanovi nisu energetski izolirani od onih pored, iznad i ispod.
“To je bila promašena ideja ondašnjeg ministra Ivana Vrdoljaka. Ako hoćete imati razdjelnike, zgrada mora biti energetski zaštićena”, tvrdi Debeljački.
Sada, kaže, on i drugi suvlasnici koji su odbacili razdjelnike opet su na početku priče jer će plaćati naknadu.
“Javljaju mi se ljudi i kažu da neće plaćati ono što nije učinkovito. Plaćaju strašno visoke račune, a smrzavaju se u stanu.”
“Je li normalno biti u kratkim rukavima usred zime?”
S druge strane, predsjednik Udruge predstavnika suvlasnika stambenih zgrada grada Zagreba Zdravko Vladanović osvrnuo se najprije na razloge podjela oko razdjelnika.
“Rekao bih da je to posljedica izostanka komuniciranja nositelja tijela javne vlasti i građana-korisnika toplinske energije. Ljudi su koncentrirani na onu brojku, onaj iznos u eurima u gornjem desnom uglu uplatnice. To je subjektivni osjećaj. Za nekoga je to puno novca, a za nekoga malo. Dio javnosti ne gleda stvari objektivno, nego krajnje subjektivno. Razdjelnici topline nisu krivci zbog nečijeg stanja kućnog budžeta”, kaže.
Podastire nam primjer svoga stana.
“Zadnji je na katu i cijeli jedan zid je hladan. Stanovi u sredini zgrade u puno su boljoj poziciji jer drugi stanovi griju te stanove pa nemaju taj hladni zid. Uveli smo razdjelnike prije 10 godina. Prije toga bilo bi toliko vruće u stanu da bih otvarao prozor i svi bi bili u kratkim rukavima. Nije to bilo provjetravanje, nego – neka puše kroz prozor, neka ide na ulicu! Ali, to je percepcija ljudskog licemjerja, indolencije i nemara. Je li normalno biti u kratkim rukavima usred zime”, pita se Vladanović.
“Naknada nije kazna, ide u zajedničku pričuvu”
Ističe i da među građanima nema racionalne svijesti o potrošnji toplinske, a i električne energije.
“Ljudi ne žele o tome raspravljati, nego samo egoistično gledaju svoj interes. A razdjelnik služi za racionalizaciju potrošnje, da čovjeku u stanu ne bude ni pretoplo ni prehladno i da potrošnja bude taman tolika kolika mu treba.”
Vladanović kao pravnik tvrdi da uvođenje naknade za poticanje učinkovitosti grijanja umjesto dosadašnjih kazni ne znači novo kažnjavanje.
“Sada je propisano da onima koji nemaju razdjelnik ili su ga ugradili pa skinuli ne ide kazna, nego naknada. Ona se ne uplaćuje ni u gradski ni u državni proračun, nego na račun zajedničke pričuve. Dakle, prisilit će ih da dio novca stave u zajedničku blagajnu iz koje ću se financirati stavljanje razdjelnika. A to nije kazna”, objašnjava.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare