Mislav Žitko: Suvremeni kapitalizam ide prema obliku rentijerske ekonomije - to vidimo i u Hrvatskoj

Mislav Žitko, uz koautore Paška Bilića i Tonija Pruga objavio je monografiju naslova "Politička ekonomija digitalnih monopola", koja tematizira transformaciju suvremenog kapitalizma. U N1 studiju uživo, komentirao je kako upravo transformacija suvremenog kapitalizma ide sve više prema nečemu što se vidi i u Hrvatskoj danas ponegdje - a to je jedan oblik rentijerske ekonomije.

Kako kaže, tu se radi o novom naglasku koji je sada stavljen na prihode koji ne dolaze direktno iz proizvodnje, odnosno ne dolaze iz poznate materijalne proizvodnje koja je obilježila kapitalizam 20. stoljeća. Umjesto toga, kaže, imamo prihode koji dolaze od vlasništva, ponajprije intelektualnog vlasništva, ali onda i iz drugih oblika kontrole imovine: "Radi se zapravo o različitim vrstama rentijerskog prihoda, i to onda transformira način na koji suvremeni kapitalizam funkcionira, suvremene kapitalističke ekonomije funkcioniraju i ima onda povratne učinke na društvo, društvenu strukturu, motive u određenim društvenim situacijama i transakcijama."

Žitko posebno ističe pojam "nejednakosti". Kaže da je ono što je posebno zanimljivo to da je tema nejednakosti bila dugo vremena zapravo u pozadini ekonomskih ili političko-ekonomskih rasprava, i to ne slučajno: "Naime, ekonomska disciplina i stručnjaci u tom području su se zapravo usmjerili na druge teme - teme rasta, efikasnosti, organizacije privrede, a teme nejednakosti, distribucije i onda zapravo klasnog sukoba koji je tu uvijek, barem latentno, prisutan su ostali u pozadini."

Ističe autore poput Branka Milanovića ili Thomas Pikettyija koji su doveli, njegovim riječima, temu nejednakosti opet na dnevni red: "I to ponajprije kroz niz empirijskih radova u kojima zapravo pokazuju da su razine nejednakosti danas u suvremenim naprednim kapitalističkim ekonomijama negdje na razini prijelaza 19. u 20. stoljeća. Dakle, nakon ovog tipa suspenzije ili smanjivanja nejednakosti sredinom 20. stoljeća, ponajprije zahvaljujući klasnom kompromisu i institucijama "države blagostanja", osobito u Europi, sada vidimo povratak na te stare razine nejednakosti, i u imovini i u dohotku, i onda naravno tu slijede odgovarajući društveni sukobi koji su opet također ostali netematizirani jer je cijela ta tema bila na neki način potisnuta."

"Kao još dodatni element u ovom", napominje Žitko, "kada govorimo o ovom postsocijalističkom prostoru, tu je dodatno bio naravno uspon nacionalističkih ili etnonacionalističkih ideologija koje zapravo gotovo po dizajnu ne mogu tematizirati nejednakost jer računaju na društvo kao neku vrstu organske zajednice - etnički i na svaki drugi način homogene. Bilo koje spominjanje sukoba, bilo koje spominjanje nekakvih nejednakih pozicija dovodi u pitanje tu harmoničnu sliku koju taj tip ideologije u Hrvatskoj dominantno prisutan nudi i koju zapravo može podnijeti. Tako da je i to bio također jedan od elemenata zbog kojih je ta tema i u ovom našem tranzicijskom postsocijalističkom području dugo vremena bila u sasvim drugom ili trećem planu", kaže.

Utjecaj monopola i financiranja na političku klasu u SAD-u

Kada uspoređujemo prijelaz s 19. stoljeća na 20. stoljeće, Žitko kaže da smo tada imali jedan tip takozvanog "okoštalog" monopola uz zakonodavstvo koje mu se suprotstavljalo: "A sada imamo drugi tip monopola, govorimo o digitalnim monopolima na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće. Ono što se donekle promijenilo jest način na koji funkcionira politička klasa, ne samo u SAD-u nego i u Europi. I tu imamo zapravo jedan tip revolving door modela gdje ljudi iz privatnog sektora ulaze u državne poslove, zauzimaju neke važne državne funkcije, pa se onda vraćaju u privatni sektor."

Time, kaže Žitko, imamo jednu zatvorenu strukturu u kojoj, osobito u američkom kontekstu, izbori više nego ikada ovise o financiranju: "Onaj tko je sponzor političkih stranaka, to su u američkom slučaju republikanci i demokrati, može značajno odrediti njihovu agendu ili barem može odrediti ono s čime se neće baviti - to smo zapravo vidjeli u izborima 2016. pa onda 2020., kad su postojali kandidati koji su na neki način reprezentirali taj popularni revolt iz ove lijeve pozicije, ali naravno nisu imali dovoljnu infrastrukturu, između ostalog i financijsku podršku da dođu do političke pozicije, odnosno do pozicije vlasti. To je iskoristio desni tip populizma - MAGA pokret i Donald Trump. On je ušao u taj, da tako kažemo, ispražnjeni prostor nereprezentiranih klasa u SAD-u", kaže Žitko.

"Da ne bi bilo samo riječ o SAD-u, iste stvari se mogu primijetiti i u drugim europskim zemljama, dakle Francuska, Velika Britanija, Njemačka, nažalost. I donekle, naravno, Hrvatska," naglašava.