Ovo je najveći europski rezervoar podzemne vode, prostire se ispod tri države

No ovaj golemi rezervoar podzemne vode ozbiljno je zagađen, pokazalo je istraživanje objavljeno u lipnju. Sredstva za zaštitu bilja, ostaci farmaceutskih proizvoda i sintetske industrijske kemikalije, takozvane per- i polifluoroalkilne tvari (PFAS), kontaminiraju podzemne vode; pronađeni su odgovarajući tragovi tih tvari, piše Euronews.

Ovaj podzemni bazen kapaciteta 150 milijardi kubičnih metara nije važan samo za pitku vodu, nego utječe i na bezbrojne biljne i životinjske vrste. Neprestano se otkrivaju nova bića, poput vrste podzemnog račića „Parabathynella baden-wuerttembergensis“. Ovo je putovanje ispod površine između Njemačke, Francuske i Švicarske.

Pod zemljom: nevidljiva rijeka u dolini Rajne

Rezervoar se proteže od Frankfurta na Majni preko francuske granice do Strasbourga, a dalje prema jugu do Basela u Švicarskoj. Količinu vode teško je pojmiti – 150 milijardi kubičnih metara odgovara otprilike 60 milijuna olimpijskih bazena.

Podzemna voda je pojam koji se koristi kada je okolno tlo trajno zasićeno vodom. Slojevi iznad nisu stalno vlažni; to se naziva nezasićenom zonom tla. Ovisno o godišnjem dobu i količini oborina, razina podzemne vode može rasti ili padati.

Podzemna voda koja se koristi za pitku vodu često se nalazi na dubini od svega nekoliko ili najviše nekoliko stotina metara. Na nekim mjestima teče tek oko metar ispod površine, polako prema sjeveru. No u Gornjorajnskom jarku bušenja su dosegnula dubinu od 3.335 metara prema Zemljinoj jezgri. Takozvana operacija „Frankenthal 10“ izvedena je između Mannheima i Wormsa i smatra se dosad najdubljom bušotinom.

Najdublji poznati dio Gornjorajnskog jarka je takozvana „Heidelberger Loch“, gdje se podzemna voda nalazi na dubini većoj od 500 metara. Istraživači kažu da su neka područja jednako slabo istražena kao i duboko more.

Pesticidi i farmaceutski otpad: onečišćenje štetnim tvarima

Kao najveće europsko tijelo podzemne vode, dolina Gornje Rajne opskrbljuje gotovo pet milijuna ljudi pitkom vodom. U usporedbi s drugim velikim europskim rezervoarima, riječ je o jednom od najvrjednijih sustava podzemnih voda.

Međutim, to je područje već dulje vrijeme sve više izloženo pritiscima koje uzrokuje čovjek. Posebno prekomjerna uporaba gnojiva i pesticida sve više opterećuje podzemne vode, što pokazuju rezultati prekogranične studije Ermes-II iz lipnja 2025.

Na 96 posto od 1.500 promatranih lokacija – raspoređenih uz Rajnu između južne Njemačke, sjeverne Švicarske i istočne Francuske – pronađen je barem jedan mikroonečišćivač. Kao glavni uzrok identificirana su sredstva za zaštitu bilja (pesticidi). No osim poljoprivrede, opterećenju okoliša pridonose i obližnji gradovi, industrijska postrojenja te brojni uređaji za pročišćavanje otpadnih voda.

Ipak, ispitivanja se odnose na sirovu vodu. Pitka voda ne uzima se izravno iz podzemnih voda; prije distribucije prolazi posebne postupke obrade. Kvaliteta podzemne vode određuje samo koliko je vode potrebno obraditi prije nego što zadovolji javnozdravstvene standarde.

Kakve veze „koktel-efekt” ima s našom pitkom vodom

Na 59 posto promatranih lokacija prekoračena je barem jedna granična vrijednost za pitku vodu, izvijestili su autori studije prilikom predstavljanja rezultata. Jedna posebno raširena tvar je trifluoroctena kiselina (TFA), koju znanstvenici opisuju kao „krajnji PFAS”.

PFAS, poznat i kao „vječne kemikalije”, skupina je umjetno proizvedenih tvari koje industrija koristi u proizvodnji brojnih potrošačkih proizvoda poput elektroničkih uređaja, boja, automobila i kozmetike. TFA je spoj iz skupine PFAS koji se najčešće otkriva u podzemnim vodama. Zbog toga se smatra sveprisutnim u okolišu.

Stručnjaci uključeni u studiju govore i o „koktel-efektu”. Kada se određene tvari ili skupine tvari pojavljuju zajedno, njihov toksični učinak može biti pojačan – čak i u malim količinama. Točan utjecaj na zdravlje i okoliš još uvijek nije dovoljno istražen.

Cilj studije, koja traje već tri godine, jest utvrditi razloge pogoršanja kvalitete podzemnih voda. To bi trebalo omogućiti razvoj mjera za sprječavanje daljnjeg propadanja. Redovite analize provode se još od 1991. godine.

„Rezultati pokazuju da zaštita podzemnih voda i dalje predstavlja velik izazov”, rekao je dr. Dirk Grünhoff, predsjednik Državnog ureda za okoliš savezne pokrajine Porajnje-Falačka. Dodao je kako podaci pružaju čvrstu osnovu za suočavanje s tim izazovima i donošenje konkretnih mjera.

Mikroorganizmi preuzimaju ulogu čistača

Dosad je priroda sama obavljala dio pročišćavanja. Jedna od rijetkih životinja koja nosi ime Baden-Württemberg zapravo živi upravo u ovom rezervoaru podzemne vode. Riječ je o sitnoj vrsti podzemnog račića: Parabathynella badenwuerttembergensis. Otkrili su ga 2013. godine istraživači sa Sveučilišta u Koblenzu-Landauu, a ima posebno važnu ulogu: djelujući poput male ekipe za čišćenje, ti mikroorganizmi razgrađuju organsku tvar i hrane se bakterijama.

Ovaj podzemni račić drevno je, primitivno i pomalo neobično biće iz razdoblja starijeg od 200 milijuna godina, objasnila je 2013. godine Agencija za okoliš Baden-Württemberga. Smatra se da se njegova tjelesna građa gotovo nije promijenila milijunima godina. Agencija je podzemne vode opisala kao „živi geološki muzej”, a ove životinje kao „žive fosile”.