Albanija se u izbjegličkoj krizi posebno istaknula dobrodošlicom prema migrantima. Međutim, postoji još mnogo toga što nas ova mala zemlja Balkana može naučiti.
Nevila Muka za BBC se prisjetila rata na Kosovu, te na koji je to način utjecalo na njezinu obitelj i život.
“Diljem zemlje postojali su izbjeglički kampovi za Kosovare. Albanske bi obitelji otišle u kamp, pronašle obitelji i odvele ih sebi doma. To nije bila niti rodbina ni prijatelji, bili su stranci, ali Albanci su ih primili, nahranili, obukli i ponašali se prema njima kao da su dio obitelji”, kazala je Muka.
VEZANE VIJESTI
Devedesetih je godina, naime, više od 500.000 tisuća ljudi izbjeglo s Kosova u Albaniju. “Moja je baka primila jednu obitelj. Bila sam jako mlada, pa se sjećam da sam se puno igrala s njihovom djecom. Sjećam se da su bili dobri pekari, pravili su najbolji kruh koji sam ikad jela”, kazala je. Objasnila je i da su se brojne albanske obitelji zadužile kako bi prehranile izbjeglice. “To je albanski način. Besa”, rekla je Muka.
Objasnila je da je to kao svojevrsni kod za Albance, zakon koji diktira darežljivo gostoprimstvo. Ukoliko vam netko traži pomoć, date mu je. Jednostavno je, kaže Muka. Tradicija bese prenosi se još od petnaestog stoljeća. U starim se zakonima nalagalo da se gosta uvijek mora primiti.
Student povijesti, Orgest Beqiri, objasnio je porijeklo. “Postoji stara poslovica u Kanunu: Prije nego kuća postane vlasništvo njezina vlasnika, najprije pripada Bogu i gostu. Jaka je to tradicija, koja nalaže da bi gazda kuće uvijek trebao imati krevet viška, u slučaju da se pojavi nenajavljeni gost”, kazao je Beqiri. I nije to toliko obveza i dužnost, koliko zadovoljstvo Albanaca. Oni se time ponose. Kruži čak i priča da se čitav jedan grad na sjeveru zemlje pobunio na ideju da se u mjestu gradi hotel, kazavši da svatko tko dođe i treba smještaj, može pokucati na vrata mještana, piše BBC.
I kriza tijekom kosovskoga rata nije bila ni prva, a ni posljednja u kojoj su Albanci pokazali svoje gostoprimstvo.
Malo je poznata činjenica da je Albanija bila jedina europska zemlja koja je Drugi svjetski rat završila s većim brojem Židova nego li ga je imala kad je on počeo. Spasila je gotovo sve svoje Židove, a ponudila je i utočište za više od dvije tisuće Židova iz okolnih zemalja.
Trenutačno se u zemlji nalaze i stotine iranskih izbjeglica, koji su pobjegli iz svojih ratom razorenih domova. Sirijske su izbjeglice u Albaniji također naišle na utočište.
Međutim, bez obzira na herojske napore, ova mala balkanska zemlja i dalje je siromašna i jedva da prima ikakvu međunarodnu pozornost za svoja djela. Ipak, čini se da bi upravo takva mala zemlja mogla svijet naučiti gostoprimstvu i velikodušnosti. “Sramota je da se većina toga ne zna. Albanija je ispod radara za sve ove stvari koje su se dogodile, pa nitko ovdje ne pogleda dvaput”, kazala je Muka novinaru BBC-ja.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter|Facebook | Instagram.
