Oglas

Prepoznajte simptome

Diskinezija: Uzrok, simptomi i tretman nevoljnih, nekontroliranih pokreta mišića

author
N1 Info
22. stu. 2026. 22:20
Doctor Observes Patient’s Involuntary Movement
Open AI / ChatGPT

Diskinezija je poremećaj pokreta koji se najčešće javlja kao nuspojava dugotrajne terapije lijekovima, primjerice kod Parkinsonove bolesti ili je nastala zbog određenih neuroloških stanja.

Oglas

Može se raditi o tikovima, grimasama na licu, tremorima ili njihanju cijelog tijela. Kako bi se tretirala, potrebno je pronaći sam uzrok.

Diskinezija je naziv za nekontrolirane pokrete koji se mogu događati na određenim dijelovima tijela ili po cijelom tijelom. Može se javiti kao nuspojava pojedinih lijekova ili kao simptom bolesti.

Liječenje ovisi o uzroku problema.

Što je diskinezija?

Diskinezija je širok naziv za nevoljne, nekontrolirane pokrete mišića. Jačina simptoma kreće se od blagih, gotovo neprimjetnih trzaja do izraženih pokreta koji ometaju svakodnevni život, a mogu se javljati povremeno ili gotovo stalno.

Važno je naglasiti da je diskinezija simptom, a ne zasebna bolest, odnosno uvijek iza nje stoji neki uzrok.

To može biti lijek ili neko neurološko stanje.

Koje su vrste diskinezije?

Najpoznatije vrste diskinezije su:

1. Diskinezija Parkinsonove bolesti

Ovo je najčešći oblik koji se javlja kod osoba s Parkinsonovom bolešću nakon dugotrajnog uzimanja lijeka levodope. Dijeli se na diskineziju doze na vrhuncu (kada je razina lijeka u krvi najviša, obično dva sata nakon uzimanja), na diskineziju dok razina lijeka raste ili pada i period kada je razina lijeka niska.

2. Tardivna diskinezija

Nastaje nakon dužeg uzimanja lijekova koji blokiraju dopamin, ponajprije antipsihotika i nekih lijekova protiv mučnine. Riječ "tardivna" znači "odgođena", jer se simptomi često javljaju mjesecima ili godinama nakon početka terapije.

3. Koreja

Radi se o kratkim, nepravilnim, trzajnim pokretima udova, glave i lica, na primjer kod Huntingtonove bolesti. Najčešće se prvo javlja na jednoj strani tijela, a može se prebacivati s jedne na drugu stranu.

4. Distonija

Ovo je naziv za dugotrajne mišićne kontrakcije koje uzrokuju uvijanje i neprirodne položaje tijela. Do ovoga dolazi zbog nepravilnosti u središnjem živčanom sustavu, što onda utječe na motoričke funkcije i kretanje.

5. Tremor, mioklonus, atetoza i balizam

Ovo je ritmično drhtanje, nagli trzaji mišića, spori uvijajući pokreti prstiju te snažno zanošenje udova. Uzroci mogu biti različiti.

Kako dolazi do diskinezije?

U središtu većine diskinezija nalazi se dopamin koji ima ključnu ulogu u kontroli pokreta. Problemi nastaju kada se ravnoteža dopamina poremeti, kada ga ima previše, premalo ili kada receptori na njega reagiraju neuobičajeno.

Kod Parkinsonove bolesti se lijek levodopa u mozgu pretvara u dopamin i nadoknađuje njegov manjak. Nakon višegodišnje terapije razina dopamina može jako oscilirati između doza, što dovodi do prekomjerne stimulacije dopaminskih receptora i pojave nevoljnih pokreta.

Oko polovice osoba u dobi od 40 do 59 godina koje uzimaju levodopu razvije diskineziju unutar četiri do pet godina.

Kod tardivne diskinezije događa se suprotno. Lijekovi dugotrajno blokiraju dopaminske receptore, a ova diskinezija se javlja nakon što osoba završi s terapijom. Smatra se da ulogu mogu imati i drugi neurotransmiteri, poput serotonina, acetilkolina i GABA-e.

Diskinezija može nastati i zbog oštećenja dijelova mozga koji upravljaju pokretima, primjerice nakon moždanog udara, ozljede glave ili smanjenog dotoka kisika u mozak.

Javlja se i zbog lajmske bolesti, HIV-a, poremećaja štitnjače, kod multiple skleroze ili kod dugotrajnijeg izlaganja toksinima i teškim metalima. Rizik od bolesti se povećava u dobi od 40 i više godina, a najviši je kod osoba nakon 65 godina.

Simptomi diskinezije

Glavni simptom diskinezije su nevoljni pokreti koje osoba ne može kontrolirati.

Najčešće se opisuju kao:

  • vrpoljenje i nemir,
  • njihanje i ljuljanje tijela,
  • uvijanje i izvijanje trupa ili udova,
  • kimanje ili trzanje glavom,
  • trzaji mišića i drhtanje

Kod tardivne diskinezije simptomi su najčešće vidljivi na licu i u ustima:

  • mljackanje usnama, "sisanje" ili napućivanje usana,
  • isplaživanje i kružni pokreti jezika,
  • pokreti žvakanja bez hrane,
  • grimase i napuhavanje obraza,
  • ubrzano treptanje

Mogu se javiti i ponavljajući pokreti prstiju, slijeganje ramenima, njihanje kukova, neobičan hod i osjećaj unutarnjeg nemira i nemogućnost mirnog sjedenja. Iako tardivna diskinezija uglavnom nije opasna po život, u rijetkim i teškim slučajevima može zahvatiti mišiće grkljana ili ošita i otežati disanje, a tada je potrebna hitna medicinska pomoć.

Osim tjelesnih tegoba, diskinezija često utječe na samopouzdanje, društveni život i obavljanje svakodnevnih zadataka, poput jela, pisanja ili govora.

Kako se dijagnosticira diskinezija?

Ne postoji jedan test kojim se potvrđuju sve vrste diskinezije. Dijagnozu najčešće postavlja neurolog, a temelji se na detaljnoj anamnezi i informaciji o svim lijekovima koje osoba uzima ili je uzimala.

Zatim je važno napraviti fizikalni i neurološki pregled. Važne su i dodatne pretrage kao što su krvne pretrage, CT ili MR mozga.

Kako se tretira diskinezija?

Liječenje diskinezije ovisi o vrsti, uzroku i težini simptoma. Ne smije se samostalno prestati uzimati propisani lijek, već u dogovoru s liječnikom.

U nekim slučajevima se lijek može samo prilagoditi, smanjiti doze ili se može uzimati sličan lijek.

U tretiranju mogu pomoći i lijekovi koji će ublažavati simptome koji se uzimaju s obzirom na vrstu diskinezije. U ublažavanju simptoma mogu pomoću i injekcije botoxa. Još jedan način tretiranja je i duboka moždana stimulacija, pri kojoj se u mozak ugrađuju elektorde koje šalju blage električne impulse.

Kod tardivne diskinezije simptomi se ponekad povuku ili ublaže nakon prestanka ili promjene lijeka, pogotovo ako se poremećaj otkrije rano. U nekim slučajevima simptomi ostaju trajni, ali se uz odgovarajuću terapiju mogu znatno ublažiti.

Zaključak

Diskinezija je poremećaj nevoljnih pokreta koji najčešće nastaje kao nuspojava lijekova koji utječu na dopamin u mozgu ili kao posljedica pojedinih bolesti. Rano prepoznavanje simptoma, redovite kontrole i dobra terapija ključni su za liječenje.

Ako primijetite nevoljne pokrete kod sebe ili bliske osobe, osobito uz uzimanje antipsihotika ili lijekova za Parkinsonovu bolest, javite se liječniku.

Teme

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare

Pratite nas na društvenim mrežama