zabrinjavajući scenarij
Novo otkriće moglo bi promijeniti sve što znamo o svemiru

Nova astronomska istraživanja dovela su u pitanje jednu od temeljnih pretpostavki o razvoju svemira. Prema rezultatima višegodišnjeg istraživanja milijuna galaksija, širenje svemira možda se ne ubrzava stalnom brzinom, kako se dosad vjerovalo, nego učinak koji ga potiče postupno slabi.
Ako se to potvrdi, znanstvenici bi morali preispitati postojeći kozmološki model, a moguće je i da će u dalekoj budućnosti svemir prestati širiti se te se početi urušavati sam u sebe.
Istraživanje se temelji na podacima instrumenta DESI (Dark Energy Spectroscopic Instrument), međunarodnog projekta u kojem sudjeluje gotovo tisuću istraživača iz brojnih znanstvenih institucija. Cilj projekta je izraditi dosad najveću trodimenzionalnu kartu svemira, koja će obuhvatiti položaje i udaljenosti gotovo 50 milijuna galaksija, piše ScienceFocus.
Preliminarni rezultati prve tri godine promatranja, predstavljeni u ožujku 2025., upućuju na to da se svemir i dalje širi ubrzano, ali da se ubrzanje s vremenom smanjuje.
Tamna energija možda nije stalna
Još od 1920-ih godina astronomi znaju da se svemir širi, pri čemu se galaksije međusobno udaljavaju. Očekivalo se da će gravitacija s vremenom usporavati taj proces.
Međutim, 1998. godine dva neovisna istraživačka tima došla su do iznenađujućeg otkrića: širenje svemira ne usporava, nego se ubrzava. Za to otkriće vodeći znanstvenici nagrađeni su Nobelovom nagradom za fiziku 2011. godine.
Kao objašnjenje uveden je pojam tamne energije, tajanstvenog oblika energije koji bi trebao djelovati protiv gravitacije i poticati širenje svemira. Prema aktualnom kozmološkom modelu, poznatom kao Lambda-CDM, tamna energija čini oko 68,3 posto ukupnog sadržaja svemira, tamna tvar 26,8 posto, a obična materija, od koje su građene zvijezde, planeti i ljudi, tek 4,9 posto.
Međutim, nova opažanja sugeriraju da tamna energija možda nije nepromjenjiva, nego da njezin učinak s vremenom slabi.
Kao pojednostavljeno objašnjenje znanstvenici koriste usporedbu s automobilom: svemir se i dalje ubrzano širi, ali kao da vozač postupno popušta pritisak na papučicu gasa. Brzina raste, no ubrzanje postaje sve manje.
Ako bi se taj trend nastavio, ubrzano širenje moglo bi jednoga dana prestati, a gravitacija bi ponovno mogla preuzeti glavnu ulogu.
Znanstvenici nisu suglasni oko novih rezultata
Iako dio stručnjaka smatra da su rezultati vrlo uvjerljivi, drugi pozivaju na oprez. Astrofizičarka Catherine Heymans sa Sveučilišta u Edinburghu, koja obnaša dužnost škotske kraljevske astronomkinje, smatra da je riječ o kvalitetnom istraživanju provedenom uz pomoć vrhunske tehnologije.
S druge strane, kozmolog George Efstathiou sa Sveučilišta u Cambridgeu skeptičan je prema zaključcima. Iako istraživački tim procjenjuje da je mogućnost slučajnog odstupanja rezultata vrlo mala, Efstathiou smatra da je vjerojatnije kako je riječ o pogrešnom tumačenju podataka.
Heymans pritom upozorava da postojeći kozmološki model ne objašnjava na zadovoljavajući način zašto tamna energija uopće postoji. Zbog toga smatra da bi eventualno odbacivanje dosadašnjih pretpostavki bilo važan napredak za znanost.
Kako znanstvenici proučavaju širenje svemira?
Instrument DESI omogućuje istraživačima da promatraju raspored galaksija u prostoru, ali i da prate kako se taj raspored mijenjao tijekom milijardi godina.
Budući da svjetlosti iz udaljenih galaksija trebaju milijarde godina da stigne do Zemlje, promatranje vrlo udaljenih dijelova svemira zapravo znači gledanje u njegovu prošlost.
Znanstvenici pritom proučavaju i posebne obrasce u rasporedu galaksija poznate kao barionske akustičke oscilacije. Riječ je o svojevrsnim tragovima tlačnih valova koji su nastali u vrlo ranom svemiru, ubrzo nakon Velikog praska.
Ti su valovi ostavili karakteristične obrasce u rasporedu materije, koji su se tijekom milijardi godina širili zajedno sa svemirom. Njihova današnja veličina iznosi približno 490 milijuna svjetlosnih godina.
Analizirajući raspored milijuna galaksija i promjene tih obrazaca kroz vrijeme, istraživači mogu rekonstruirati povijest širenja svemira.
Prema Heymans, upravo je ta metoda jedan od najpouzdanijih načina za proučavanje razvoja velikih struktura u svemiru.
Ipak, za konačne zaključke bit će potrebna dodatna promatranja i analiza podataka. Ako se pokaže da tamna energija doista slabi, znanstvenici bi mogli biti prisiljeni nadograditi postojeće teorije i potražiti nova objašnjenja za temeljne zakone koji upravljaju svemirom.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare