Analiza: Svanulo je proljeće europskim fašistima

REUTERS/Annegret Hilse

Ovo su euforična vremena za europsku ekstremnu desnicu.

Ilegalna imigracija je u porastu, gospodarstva su anemična, a rat u Ukrajini izazvao je lavinu teorija zavjera. Sve to stranke ekstremne desnice u Europi dovelo je do novih uzleta – u nekim zemljama čak i u izvršnu vlast – što jača strahove da bi u nekim dijelovima Europe moglo doći do tektonskog skretanja udesno. U Italiji vlast već ima desna stranka Giorgije Meloni, a Francusku stranku krajnje desnice Rassemblement National tek jedan postotni bod dijeli od prvog mjesta po anketama, piše Politico.

Primamljivo bi bilo odbacivati ovakve razvoje događaja kao trenutke koje smo već vidjeli. Najuspješnije stranke europske krajnje desnice, bilo u Nizozemskoj, Austriji ili Skandinaviji, već mnogo puta kroz povijest ostvarivale su velike uspjehe na izborima, da bi ih nakon toga interne podjele dovele do spektakularnih implozija.

Ipak, ovaj put postoji jedna temeljna razlika koja bi trebala zabrinuti sve kojima je stalo do političke stabilnosti Europe: ovaj put, u središtu oluje je Njemačka.

Jedna stvar je ako Finska ili Belgija skrenu udesno. Kada se to dogodi u Njemačkoj, vrijeme je za planiranje bijega.

Svađa oko svega

U posljednjih godinu dana gotovo se udvostručila podrška antiimigrantskoj proruskoj stranci AfD, dosegavši rekordnih 20 posto u anketama Politica.

Ta stranka sada je na drugom mjestu po popularnosti u zemlji, tek pet postotnih bodova iza Kršćansko-demokratske unije, stranke desnog centra. Tijekom ljeta je AfD uspješno povećao svoje vodstvo ispred Scholzovih Socijaldemokrata.

Veliki dio skoka u popularnosti može se pripisati konstantnim svađama i kaosu koalicije kancelara Scholza. Članovi koalicije svađaju se oko svega, od klimatskih politika do subvencija za dječju skrb.

Ipak, glavni razlog za uspjeh AfD-a je isti problem koji već godinama definira stranke krajnje desnice u Europi: pitanje migracije.

Izgubili kontrolu nad ilegalnom migracijom

Dramatičan porast ilegalnih imigracija ide ruku pod ruku s rastom popularnosti AfD-a. Mnogi u zemlji boje se da su vlasti potpuno izgubile kontrolu nad njemačkim granicama. Njemačka policija je ove godine uhitila oko 43.000 migranata koji su u zemlju željeli ući ilegalno: gotovo 50 posto više u odnosu na isti period prošle godine. Nije nerealno pretpostaviti da mnogo veći broj migranata uspije ući u zemlju. O porastu je prvi put izvijestio njemački list Bild, a on je bio posebno jak na njemačkoj granici s Poljskom, gdje su ulazi u zemlju porasli za preko 140 posto.

“Izgubili smo kontrolu nad ilegalnom migracijom,” rekao je prošli tjedan Michael Stübgen, ministar unutarnjih poslova istočnonjemačke savezne države Brandenburg.

Istovremeno, u Njemačkoj je zabilježen značajan porast nasilnih zločina: preko 20 posto prošle godine. Mnogi Nijemci vide vezu između porasta zločina i migracije. Policijske statistike kažu da su stranci, koji čine oko 16 posto njemačke populacije od ukupnih 83 milijuna, osumnjičeni za čak jednu trećinu ukupnih zločina zabilježenih prošle godine.

Percepcija da migranti predstavljaju najveću prijetnju javnoj sigurnosti izazvana je gotovo svakodnevnim izvještajima o stravičnim zločinima u kojima su stranci glavni osumnjičenici, poput dva nedavna slučaja grupnog silovanja u Berlinu.

Gospodarski pad

Iako je veza (i stvarna i percipirana) između zločina i migracije dugo glavna tema za AfD, ono što je ovaj put drugačije je činjenica da se ova debata odvija dok se Njemačka suočava s najgorim gospodarskim padom u posljednjih nekoliko godina. Ekonomisti se boje da bi taj pad mogao dovesti do značajnog pada industrijskog srca zemlje.

I tu dolazimo do ruskog rata u Ukrajini. Iako AfD već dugo gaji simpatije prema ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, njen glavni argument protiv rata je da on guši njemačku ekonomiju zbog prekida uvoza ruskog plina, ali i posljedica zapadnih sankcija na njemački izvoz u Rusiju.

Stvarnost je, naravno, mnogo kompliciranija, no retorika AfD-a nailazi na plodno tlo u velikom dijelu zemlje, pogotovo na istoku gdje stranka uživa veliko vodstvo u mnogim regijama.

Jedno objašnjenje za razlog zašto AfD nikada nije uspio doseći onakve visine kao druge slične stranke u nekim drugim europskim zemljama jest činjenica da se njemačko gospodarstvo posljednjih godina pokazalo nevjerojatno otpornim. Drugim riječima, iako mnogi glasači možda nisu pretjerano voljeli bivšu kancelarku Angelu Merkel i njenu migracijsku politiku, još uvijek su živjeli dovoljno dobro i nisu gravitirali prema porukama AfD-a. No sada bi njemačke gospodarske prognoze mogle zaprijetiti toj dinamici po prvi put od osnivanja AfD-a 2013. godine.

Ono što je posebno začuđujuće kada se govori o porastu popularnosti AfD-a jest činjenica da stranci nedostaje glavni element koji je odgovoran za uspjeh većine stranaka krajnje desnice: karizmatičan vođa.

Čak bi se moglo reći i da stranka uopće nema čelnika, zasigurno ne nikoga tko bi mogao stajati uz bok Marine Le Pen ili Giorgije Meloni. Dvojac na vrhu stranke – Alice Weidel i Tino Chrupalla – više su administratori nego vođe. Weidel je redovito posljednja na listama 10 “najvažnijih političara” u Njemačkoj. Chrupalle nema ni na listi.

“EU mora umrijeti”

Ova slabost pojačava strahove u njemačkom političkom establišmentu da bi se jedna od najekstremnijih figura stranke, čelnik AfD-a u saveznoj državi Thuringiji Björn Höcke, mogao prometnuti u dominantno lice.

Za razliku od većine populista koji su došli na vlast u Europi posljednjih godina, poput Orbana u Mađarskoj ili Strachea u Austriji, Björn Höcke nije politički oportunist.

Höcke je bivši učitelj koji je studirao povijest i odlično poznaje njemačku filozofiju. Radi se o istinskom ideologu čiji pogledi na pitanja rase i migracije opasno podsjećaju na fašističku retoriku 30-ih godina prošlog stoljeća. Njemački tužitelj u Hesseu prošlog mjeseca je ustvrdio da okupljeni na masovnim prosvjedima nisu kršili nikakve zakone kada su Höckea nazvali nacistom. Nekoliko godina ranije, njemački sud je presudio da se političara može nazvati fašistom tijekom organiziranih prosvjeda.

Höcke nije pretjerano popularan u široj javnosti, no njegova popularnost među pristašama stranke je značajna. Na nedavnom skupu stranke, Höcke je uspio postaviti jednog od svojih pristaša na vrh kandidacijske liste stranke za europske izbore sljedeće godine. Njegova poruka na skupu glasila je: “Europska unija mora umrijeti kako bi prava Europa preživjela.”

Ako želimo dobiti dojam kamo AfD ide, koristi pogledati prema jugu, u Austriju.

Tamo Slobodarska stranka krajnje desnice, koju su osnovali bivši nacisti u pedesetim godinama prošlog stoljeća i koja je poslužila kao model pri osnivanju AfD-a, vodi u nacionalnim anketama od studenog. Nakon što su ostvarili velike uspjehe na nedavnim regionalnim izborima, stranka je favorit na općim izborima sljedeće godine.

To je važno ne samo zato jer je njena platforma ista kao i ona AfD-a, već i zato jer su u ovo vrijeme prošle godine Austrijanci bili na točno onom mjestu na kojem se sada u anketama nalaze Nijemci.

Vođa Slobodarske stranke, Herbert Kickl, koji je poput Höckea iskreni pobornik nativističke filozofije, nedvosmisleno je izrazio svoje namjere: “Cilj je osigurati da je dvostranačka koalicija moguća samo s našom strankom i da kancelarom iz naših redova.”

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.