Gdje se nalaze milijarde iranskih zamrznutih sredstava?

Kako raste zamah za drugi krug pregovora između SAD-a i Irana s ciljem okončanja rata, jedno ključno pitanje pojavilo se kao predmet spora: iranska zamrznuta imovina koja se nalazi u drugim državama, piše Al Jazeera.

Iransko gospodarstvo već godinama slabi zbog sankcija koje su uvele SAD i druge zemlje. Sankcije su uvedene još 1979. godine, prvo zbog američkih talaca u veleposlanstvu SAD-a u Teheranu nakon Islamske revolucije, a zatim su pojačane zbog iranskog nuklearnog i balističkog programa. Te mjere ograničile su Teheranu pristup vlastitoj imovini, poput prihoda od prodaje nafte, koji su zamrznuti u stranim bankama.

Dana 10. travnja, prije početka prvog kruga pregovora o primirju u Pakistanu, predsjednik iranskog parlamenta Mohammad Bagher Ghalibaf izjavio je na platformi X da zamrznuta iranska imovina (prihodi blokirani u stranim bankama) mora biti oslobođena prije početka bilo kakvih pregovora.

Dan kasnije, tijekom pregovora u pakistanskom glavnom gradu Islamabadu, pojavili su se izvještaji da je Washington pristao odmrznuti barem dio iranske imovine u inozemstvu. No američka vlada brzo je demantirala te navode, inzistirajući da sredstva ostaju blokirana.

S obzirom na to da se očekuje nastavak pregovora u narednim danima, uoči isteka trenutačnog primirja između SAD-a i Irana u ranim satima 22. travnja na Bliskom istoku, očekuje se da će se te napetosti ponovno pojaviti.

No koliko iznosi zamrznuta iranska imovina, zašto joj Teheran ne može pristupiti, gdje se ta sredstva nalaze i zašto su važna za Iran?

Koliki je iznos zamrznute imovine Irana?

Iako točan iznos nije poznat, službeni iranski izvori i stručnjaci procjenjuju da ukupna zamrznuta imovina Irana u inozemstvu premašuje 100 milijardi dolara.

Frederic Schneider iz Middle East Council on Global Affairs rekao je za Al Jazeeru da je riječ o iznosu koji je otprilike tri puta veći od godišnjih prihoda Irana od prodaje energenata.

„To je vrlo značajan iznos, posebno za društvo koje desetljećima trpi sankcije predvođene SAD-om“, rekao je.

Dodao je, međutim, da nije jasno bi li SAD, čak i kad bi oslobodio ta sredstva, postavio uvjete za njihovu uporabu.

„Iranu su ta sredstva prijeko potrebna, ali zbog kaotične povijesti sankcija i nedostatka stručnjaka na američkoj strani za detaljne pregovore, Iran je skeptičan“, rekao je.

Bivši američki ministar financija Jacob Lew izjavio je 2016. da Iran ne bi mogao pristupiti svim svojim sredstvima čak i kada bi sve sankcije bile ukinute. Tada je Iran pristao na sporazum o ograničenju nuklearnog programa u zamjenu za ublažavanje sankcija.

Lew je rekao Kongresu da bi Iran realno mogao pristupiti najviše polovici zamrznute imovine, jer je ostatak već namijenjen ranije dogovorenim ulaganjima ili otplati dugova. Trenutačno Teheran u pregovorima traži oslobađanje najmanje 6 milijardi dolara kao mjeru izgradnje povjerenja.

Što su zamrznuta sredstva?

Kada sredstva, imovina ili vrijednosni papiri pojedinca, tvrtke ili središnje banke neke države budu privremeno zadržani od strane druge države ili međunarodne institucije, govori se o zamrzavanju imovine.

To ograničava vlasnicima mogućnost raspolaganja tom imovinom zbog sankcija, sudskih naloga ili regulatornih razloga.

Imovina može biti zamrznuta od strane suda, druge države, međunarodne organizacije ili banke. Službeno, države navode da takve mjere uvode zbog sumnji na kriminalne aktivnosti, pranje novca ili kršenje međunarodnog prava.

Kritičari, međutim, ističu selektivnu primjenu takvih mjera, često usmjerenu protiv geopolitičkih protivnika Zapada.

Zašto Iran ima zamrznutu imovinu?

Prema američkim arhivima, prvo zamrzavanje imovine dogodilo se u studenom 1979., kada je predsjednik Jimmy Carter proglasio Iran „izvanrednom prijetnjom“ nacionalnoj sigurnosti SAD-a.

Tada su iranski studenti držali 66 američkih državljana kao taoce u američkom veleposlanstvu u Teheranu. Godine 1981., Alžirski sporazum doveo je do oslobađanja većeg dijela imovine u zamjenu za puštanje talaca.

Kasnije su odnosi ponovno pogoršani zbog zabrinutosti SAD-a oko iranskog nuklearnog programa. Iran tvrdi da je njegov program civilne prirode, dok SAD i Izrael optužuju Teheran da razvija nuklearno oružje.

Godine 2015. Iran je postigao sporazum s velikim silama (JCPOA), kojim je ograničio svoj nuklearni program i zauzvrat dobio pristup dijelu sredstava. No 2018. Donald Trump jednostrano je povukao SAD iz sporazuma i ponovno uveo sankcije, čime su sredstva ponovno zamrznuta.

Godine 2023. SAD i Iran dogovorili su razmjenu zatvorenika, pri čemu je Iranu omogućen pristup oko 6 milijardi dolara prihoda od nafte, koji su bili zamrznuti u Južnoj Koreji. Ta sredstva prebačena su u Katar, ali su kasnije ponovno blokirana nakon novih sankcija.

Osim SAD-a, i Europska unija djelomično je zamrznula imovinu iranske središnje banke zbog optužbi vezanih uz ljudska prava, nuklearni program i druge aktivnosti.

Gdje se nalaze zamrznuta sredstva?

Iranska zamrznuta imovina nalazi se u više država.

Procjene govore da Japan drži oko 1,5 milijardi dolara, Irak oko 6 milijardi, Kina najmanje 20 milijardi, a Indija oko 7 milijardi dolara. SAD drži oko 2 milijarde dolara, dok europske zemlje poput Luksemburga drže oko 1,6 milijardi.

Katar drži oko 6 milijardi dolara koji su prebačeni iz Južne Koreje, ali su ponovno blokirani.

Zašto je odmrzavanje važno za Iran?

Iransko gospodarstvo je u krizi, a sankcije ograničavaju izvoz nafte, ulaganja i modernizaciju industrije. Inflacija i pad vrijednosti rijala doveli su do velikih prosvjeda krajem 2025., koji su prerasli u širi društveni pokret.

Zamrznuta sredstva predstavljaju „zaključani“ kapital koji bi Iran mogao odmah koristiti — iznos od 100 milijardi dolara čini gotovo četvrtinu BDP-a zemlje.

Stručnjaci ističu da bi pristup tim sredstvima omogućio stabilizaciju valute, ulaganja u infrastrukturu poput energetike i vodnih sustava te obnovu zemlje nakon rata.

Također bi mogao potaknuti gospodarski rast i poboljšati odnos vlasti i građana. Odluka SAD-a o odmrzavanju imovine imala bi i snažan diplomatski učinak.

„To bi moglo signalizirati smanjenje američkog pritiska na iransko gospodarstvo“, rekao je politolog Chris Featherstone. „Ali s obzirom na nepredvidiv pristup administracije Donalda Trumpa, moglo bi se tumačiti i kao još jedan znak neizvjesnosti u američkoj vanjskoj politici.“