Dvostruki udar klimatske krize izazvane ljudskom aktivnošću i dolaska fenomena El Niño izazvao je rekordne temperature ovoga ljeta: srpanj je bio najtopliji mjesec otkad postoje mjerenja.
U nedavnom govoru, glavni tajnik UN-a Antonio Guterres ovu godinu je mračno opisao kao “početak ere globalnog ključanja.”
U Europi je prošle godine od bolesti izazvanih vrućinom umrlo preko 60.000 ljudi, a neke zemlje počele su toplinske valove nazivati imenima dosad rezerviranim za uragane. Talijansko meteorološki društvo nedavni je toplinski val nazvalo “Cerberus”, prema troglavom psu koji čuva vrata Danteovog pakla, piše CNN.
Problemi su posebno očiti u gusto naseljenim gradovima gdje takozvani efekt urbanih otoka može rezultirati mikroklimom za čak deset stupnjeva Celzijusa višom od okolnih područja. Ovaj fenomen prvi je put zabilježen u devetnaestom stoljeću u Londonu, a pojavljuje se u predjelima s velikim brojem betonskih zgrada i asfaltnih površina koje upijaju toplinu, kao i nedostatkom zelenih područja.
Usprkos tome što su opasnosti globalnog zatopljenja poznate već desetljećima, mnogi gradovi su tragično nepripremljeni za njegove posljedice. Sada lokalne vlasti imenuju “glavne dužnosnike za vrućinu” kako bi proveli planove za ublažavanje posljedica porasta temperatura, a tvrtke se utrkuju u dizajniranju sve kvalitetnijih uređaja za rashlađivanje.
Mnoga rješenja temelje se na već iskušanim principima. Evo pet stvari koje gradovi već sada čine kako bi se borili protiv sve viših temperatura:
Sadnja drveća i zelenih površina
Bogata sjena od stabala jedna je od najefikasnijih obrana od efekta urbanih otoka. U zelenom hladu temperature mogu biti i do 11 do čak 25 stupnjeva Celzijusa niže od stajanja na direktnom suncu, kaže američka Agencija za zaštitu okoliša. Uz trenutno olakšanje, stabla su zaslužna i za proces kojim se voda prenosi iz bilja i zemlje u atmosferu, što također hladi okolna područja za do 5 stupnjeva Celzijusa.
Barcelona, grad koji je postao gotovo pa laboratorij za progresivne urbanističke intervencije, bi uskoro mogao objaviti ključnu studiju o efikasnosti stabala. Barcelona planira pokriti 30 posto svoje površine nizom biljnih vrsta otpornih na vrućinu, i sve to do 2037. godine. Već sada stabla otporna na toplinu hlade ulice Barcelone, a grad planira transformirati 503 ceste u javne trgove prepune drveća.
Prskanje izmaglicom
U kineskim gradovima poput Wuhana i Chongqinga, u kojima su temperature prošle godine premašile 45 stupnjeva, prskalice za rashlađivanje nalaze se u shopping centrima, parkovima i na autobusnim stanicama. Ponekad se uz njih nalaze i “topovi za izmaglicu” – kamioni opremljeni raspršivačima vode pod pritiskom.
Iako su oni u početku uvedeni kako bi umanjili onečišćenje zraka, nedavna studija sveučilišta u Seoulu daje naslutiti da prskanje sitnih čestica vode u zrak može sniziti temperaturu za čak do 7 posto.
Istovremeno, glavni grad Austrije proglasio je 22 “hladne ulice”, opremljene fontanama s pitkom vodom, raspršivačima izmaglice i pametnim sustavima prskalica koje se aktiviraju automatski kada temperature premaše 35 stupnjeva Celzijusa.
Cerade
Cerade su jeftini i jednostavni štit od sunca koji je ispao iz mode zbog modernih trendova u arhitekturi, no gradovi očajnički traže načine za borbu protiv paklenih vrućina, što znači da bi takva sjenila mogla ponovno postati dio trenda.
Španjolska Sevilla nedavno je proširila svoju mrežu velikih platnenih cerada kojima štiti stanice javnog prijevoza, igrališta, škole i bolnice.
Tel Aviv je pak u svoj poslovni okrug postavio niz sjenila izrađenih od “pametnog” platna koji sadrži solarne stanice. Sjenila je dizajnirao izraelski dizajner Anai Green, a ona tijekom dana upijaju solarnu energiju koja se noću koristi za LED svjetla utkana u materijal.
Bijeli krovovi i pločnici
Stanovnici grčkih otoka mogu posvjedočiti da bojanje krovova i zgrada u bijelo jednostavan je i relativno jeftin način obrane od ljetnih vrućina. Strukture s čistim bijelim krovovima reflektiraju oko 85 posto direktnog sunčevog svjetla, dok tamni krovovi reflektiraju tek oko 20 posto.
Istraživački tim na sveučilištu Purdue u američkoj saveznoj državi Indiani otkrio je vrstu “ultra bijele” boje koja može reflektirati do 98 posto sunčeve svjetlosti.
Prekrivanje krovova ovom bojom moglo bi proizvesti ekvivalent 10 kilovata “energije utrošene na hlađenje”, kaže Xiulin Ruan, profesor mehaničkog inženjerstva na Purdueu. “To je snažnije od onog što mogu učiniti jedinice za klimu u mnogim kućanstvima.”
Gradske vlasti u Los Angelesu posljednjih nekoliko godina počele su premazivati ulice reflektivnim bijelo-sivim slojem imena CoolSeal. Pilot-projekt je donio pozitivne rezultate 2019., nakon čega je iz grada odlučeno da će se do 2028. prekriti preko 400 kilometara cesta s tim materijalom.
Ipak, hladan tuš stigao je 2020. godine, kada je studija otkrila da takvi postupci zaista hlade površinsku temperaturu, no da ljudi koji žive i kreću se takvim pločnicima osjećaju veću toplinu jer sunčeve zrake upijaju oni umjesto površina.
“Reflektivni premazi nisu lijek koji smo čekali za probleme urbane vrućine,” napisali su autori studije, dodavši da bi gradovi “morali uzeti u obzir kada i kako ljudi koriste površine kako bi odlučili koja mjerila bi trebala biti prioritet.
Lokalni materijali i tradicionalne tehnike gradnje
Sve veći broj arhitekata i urbanista odbacuju tradicionalnu arhitekturu zapada i okreću se tradicionalnom prozračivanju, starinskim tehnikama gradnje i materijalima poput cigli od blata koje već tisućljećima koriste oni koji žive u vrućim klimama.
Arhitekt Francis Kere, na primjer, stvara osjećaj prozračnosti kroz inovativno korištenje gline, posebne vrste kamena, grana eukaliptusa i mrtvog drva. Školske zgrade koje je Kere dizajnirao u Burkini Faso pokazuju kako je moguće dizajnirati ugodne prostore u ekstremno toploj klimi, i to bez potrebe za klimatskim uređajima.
U saveznoj državi Tamil Nadu na jugu Indije, institut Auroville Earth postao je žarište ovog novog trenda. Već četiri desetljeća ovaj istraživački centar surađuje s arhitektima i graditeljima diljem svijeta koji uče u tome kako graditi ekonomski isplative niskougljične strukture od sabijenog blata i zemlje. U usporedbi s betonom, staklom i čelikom, ovakve tradicionalne cigle upijaju mnogo više vlage i vrućine.
Indijska arhitektica Anupama Kundoo, koja je izgradila nekoliko struktura u institutu, poznata je po svojim predivnim zgradama otpornim na vremenske prilike izgrađenim “materijalima upravo iz tog područja,” kako je opisala. Kundoo je prošle godine na summitu u Nizozemskoj dala uvjerljive argumente za prepoznavanje jedinstvenih geografskih kvaliteta određenog područja i izgradnje s materijalima izvorno s tog područja.
“Ako gledate arhitekturu preindustrijskog razdoblja, gradili smo sa svakakvim materijalima,” objasnila je ona. “Ako je bilo blata, koristili smo blati; ako je bilo stabala, koristili smo drvo; u pustinji su se gradile kupole; ako je bilo leda, koristio se led.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!