Hrvoje Krešić nedavno je, boraveći u Ammanu, razgovarao s jednim od najiskusnijih svjetskih reportera Ewenom MacAskillom.
Tijekom svoje karijere pratili ste mnogo različitih priča. Bili ste u bivšoj Jugoslaviji, izvještavali ste o Drugoj intifadi ovdje na Bliskom istoku, bili ste jedna od ključnih osoba koje su razgovarale s Edwardom Snowdenom. I sada ste ponovno u Palestini. Kada ste posljednji put bili ovdje?
"Bio sam ovdje 2011., ali samo u izraelskom Jeruzalemu. Posljednji sam put bio na Zapadnoj obali 2006."
Kakvi su vam dojmovi sada, nakon svih ovih godina i kad promatrate sve ono što mi promatramo, uz Gazu, napad 7. listopada i sve što se zbiva?
"Šokirao sam se. Tijekom Druge intifade, kada sam posljednji put bio ovdje na Zapadnoj obali, bilo je to ludo vrijeme. Bombaši samoubojice, na doseljenike je pucano dok su prolazili cestama. Jaser Arafat bio je u svom kompleksu. Izraelski vojnici okupirali su Ramalu. Sve to zvuči suludo, ali sada me šokiralo kad sam vidio da su Palestinci vjerojatno u još goroj situaciji nego tada."
Kako to objašnjavate?
"Pa, velika razlika je u tome što se tada većina sukoba vodila između palestinskih borbenih skupina poput Hamasa, Islamskog džihada, Fataha i izraelskih vojnika. Ovaj put glavni akteri sukoba su ekstremni doseljenici, koji su se enormno proširili, vrlo su agresivni. U tome je glavna razlika."
Kad doseljenike tijekom Druge intifade i područja na koja su tada pokušavali širiti svoj utjecaj usporedite s današnjom situacijom, gdje su doseljenici bili tada, a gdje su sada?
"Broj naselja tada je bio otprilike upola manji nego danas. Stvarno su se proširili. Jedva da postoji dio Zapadne obale gdje nema naselja. Tijekom Druge intifade doseljenici su se bojali Palestinaca. Bilo ih je strah kretati se cestama tijekom dana, pa su uglavnom ostajali u svojim naseljima. Sada se doseljenici ničega ne boje. Imaju potporu izraelske vojske. Idu kamo žele i zastrašuju Palestince. Tijekom Druge intifade Palestinci bi odgovarali oružjem i borili bi se, a sada se boje jer vide što se dogodilo u Gazi, pa ne uzvraćaju na isti način."
To je jedno od pitanja koje se često postavljalo tijekom našeg boravka ovdje: zašto Palestinci sada ne odgovaraju kao što su to činili prije i tijekom Druge intifade? Mislite da su prestrašeni i da možda ne žele dati povod da se na Zapadnoj obali dogodi ono što se dogodilo u Gazi?
"Mislim da je tako. Boje se da bi ovdje moglo biti istih posljedica kao u Gazi. Dakle, svakako se boje toga. Druga velika razlika je u tome što su tijekom Druge intifade Palestinci bili više-manje ujedinjeni. Arafat i elita na vrhu odobravali su borbu, a sve skupine, iako je bilo razlika između Hamasa i Fataha, često su djelovale zajedno i zagovarale narodni otpor. Toga sada nema. Nakon 7. listopada Palestinska samouprava rekla je da ne želi imati nikakve veze s ovim sukobom, da se neće osvećivati. Dakle, odozgo nije bilo nikakvog poticaja. A skupine na nižim razinama podijeljene su oko toga što činiti, kakva bi strategija trebala biti. Mnogo je podjela i mislim da su u strahu."
Razgovarali smo s dužnosnicima, gradonačelnicima i predstavnicima Palestinske samouprave, ali i s običnim ljudima. Čini se da je ta podjela vrlo opipljiva. Dužnosnici su uvjereni da bi, kada bi se održali opći izbori, Fatah pobijedio. No obični ljudi uvjereni su da bi pobijedio Hamas.
"Sasvim ste u pravu. Dužnosnici nam kažu da na Zapadnoj obali nema podrške Hamasu, da je na Zapadnoj obali Hamas nanio previše štete Palestincima i da nema podršku. Ali čim razgovarate s gotovo bilo kime na ulici, s onima iz akademske zajednice ili ljudima na tržnici, odgovor je isti. To je još jedna razlika u odnosu na prošli put. Tada smo mislili da je Palestinska samouprava korumpirana, ali sada je to mnogo gore. Ljudi misle da je Palestinska samouprava korumpirana od vrha do dna. Također misle da ne čini ništa kako bi se borila protiv Izraelaca i doseljenika."
Jeste li imali osjećaj da obični ljudi Hamas doživljavaju kao svojevrsne heroje i da ne misle da je ono što se dogodilo 7. listopada bilo loše?
"Ne znam misle li, gledajući unatrag, da to nije bila pogreška, zbog velikog broja žrtava u Gazi. Ali ono što govore meni, a vjerojatno i vama, jest da su Hamas i Islamski džihad dio otpora te da oni podržavaju otpor. Ako razgovarate s bilo kim osim s dužnosnicima, reći će vam da, kad bi se održali izbori, a nema planova za izbore osim onih lokalnih, na nacionalnim izborima Fatah bi loše prošao, bio bi teško poražen, a Hamas bi bio ukupni pobjednik."
Pitanje za milijun dolara glasi: vidite li ikakav način da se stvari riješe? Ili nas čekaju nove komplikacije i vjerojatno nova zvjerstva?
"Nakon što sam ovdje proveo posljednjih tjedan dana, pesimističniji sam nego ikada. Palestinci se doimaju zbunjenima. Nemaju strategiju. Imaju različite ideje o tome što će se dogoditi. Dvodržavno rješenje meni se čini neizvedivo. Dok šećete Zapadnom obalom vidite sve kontrolne točke i naselja..."
Ovdje živi 700 tisuća doseljenika…
"Kad sam zadnji put bio ovdje, bilo ih je 400.000, a i to se činilo jako puno. Sada se broj gotovo udvostručio. Ne vidim kako bi se dvodržavno rješenje moglo ostvariti. Jednodržavno rješenje, gdje su svi pod jednim sustavom i gdje Palestinci imaju ista prava kao Izraelci, lijepa je ideja, ali ne vidim zašto bi Izrael pristao na to. Tako da sam uglavnom pesimističan. Nemam osjećaj da Palestinci imaju ideju kako to razriješiti. Jedino su suglasni oko pitanja međunarodne zajednice, nadaju se da je bojkotima i povlačenjem investicija moguće izvršiti pritisak na Izrael, kao što se dogodilo s Južnom Afrikom. Vjerojatno ste čuli da netko kaže: „Ovo bi mogao biti naš trenutak kao s Južnom Afrikom.“ No jednostavno ne očekujem da će se to dogoditi."
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare