Od sporedne uloge do ključnog aduta: Kako saveznici NATO-a iznova osmišljavaju svoje pričuvne snage

Desetljećima su NATO-ove pričuvne snage bile na rubu obrambenog planiranja, no ruska potpuna invazija na Ukrajinu prisilila je Savez da se suoči s teškom stvarnošću: postojeći pristup pričuvama nije bio primjeren svrsi i nije odgovarao razmjerima, brzini i složenosti moderne kolektivne obrane.

Sada saveznici poduzimaju korake kako bi povećali broj pričuvnika – i nadaju se privući stručnjake iz područja koja postaju sve važnija za pobjedu na bojištu i izvan njega, ali u kojima plaće nisu nužno konkurentne, poput kibernetičke sigurnosti i IT-a.

"Sve države to rade na različite načine, različitom brzinom, i rade to već nekoliko godina. No zamah raste, i dalje raste“, rekao je brigadni general Gilbert Overmaat, predsjednik NATO-ova Odbora za pričuve, za Euronews.

Kao i kod obrambenih ulaganja općenito, broj pričuvnika u Europi počeo se smanjivati početkom 1990-ih, kada je Europa uživala takozvanu "mirovnu dividendu“ nakon završetka Hladnog rata.

Zatim je 2014. Rusija nezakonito napala dijelove istočne Ukrajine i anektirala Krim, što je potaknulo saveznike da se obvežu na povećanje obrambene potrošnje. Drugi veliki potres uslijedio je s ruskom potpunom invazijom 2022. godine.

Rat koji traje i koji će kasnije ovog mjeseca prijeći četverogodišnju granicu, razotkrio je ograničenja oslanjanja prvenstveno na redovne postrojbe i pokazao potrebu prilagodbe rastućim operativnim zahtjevima, projiciranja moći u novim domenama poput kibernetičkog prostora i svemira te brzog stvaranja snaga.

Pričuvnici se sve više smatraju ključnima za popunjavanje tih praznina.

"Sjeverne i istočne zemlje su uzor“

NATO je 2023. službeno ažurirao svoju politiku pričuva kako bi planiranje ljudstva uskladio s novim Strateškim konceptom Saveza. Nova politika odražava ovu promjenu naglašavanjem integracije, a ne odvajanja.

Sada više pričuvnika sudjeluje u vojnim vježbama.

"To je jedna od ključnih stvari u politici: najveća korist je kada se pričuve i redovne snage miješaju ili rade zajedno, kada postoji usklađivanje taktike, opreme i obuke“, rekao je Overmaat.

U nekoliko zemalja ovo se spajanje već pretvara u rutinu, dok se druge još prilagođavaju svojim sustavima.

Francuska pruža jasan primjer takvog pristupa u praksi. Vježba VULCAIN 2025 mobilizirala je prošlog rujna 1.000 pripadnika, od kojih je oko 80% bilo pričuvnika. Aktivno osoblje bilo je prisutno kako bi pružilo potporu te specijalizirane kapacitete poput inženjerijskih resursa, dronova i helikoptera.

U okviru strateškog plana "Pričuva 2030“, Francuska želi udvostručiti veličinu svojih pričuva, stvoriti mješovite postrojbe, osnovati pričuvni "kibernetički bataljun“ te povećati sudjelovanje pričuvnika u multinacionalnim vježbama. Ove godine zemlja će također uvesti dobrovoljnu vojnu službu za 18-godišnjake.

Njemačka je također uspostavila model dobrovoljne vojne službe za 18-godišnjake te želi do 2035. izgraditi snage od 260.000 aktivnih vojnika i 200.000 pričuvnika.

No ono što pričuvnici zapravo rade razlikuje se od zemlje do zemlje, rekao je Overmaat.

"Oni rade više ili manje, ovisno o potrebama svoje države i o tome što je politički prihvatljivo. To uvelike ovisi o socioekonomskim strukturama u toj zemlji“, objasnio je.

"Ako je svijest o prijetnjama u nekoj zemlji veća, tada je i politička volja za donošenje odluka veća i dolazi do većeg pokreta.“

"Općenito bih rekao da su sjevernije i istočnije zemlje uzor drugima“, dodao je, pohvalivši njihove sustave mobilizacije kao i evidenciju stručnosti i kompetencija pojedinih pričuvnika.

Primjerice, estonska ratna struktura snaga uglavnom je popunjena pričuvnicima, koji obavljaju uloge u cijelom spektru vojnih aktivnosti – od pješaštva i topništva do protuzračne obrane, kibernetike, logistike, specijalnih snaga i visokog zapovjedništva. Ti pričuvnici početnu obuku prolaze kroz obvezni vojni rok, koji traje osam ili jedanaest mjeseci, a potom sudjeluju u redovitim obnovama obuke i iznenadnim vježbama bez prethodne najave.

Latvija je krenula drugačijim, ali komplementarnim putem. Kao odgovor na pogoršanje sigurnosnog okruženja, Riga je 2023. ponovno uvela vojni rok, pri čemu svi ročnici nakon 11 mjeseci službe ulaze u pričuvu.

Litva je također postavila ambiciozne brojčane ciljeve, s planovima da poveća svoju aktivnu pričuvu s oko 33.000 pripadnika na 51.000 do 2030. godine.