Posljednji nuklearni sporazum između Rusije i SAD-a uskoro istječe. Što slijedi nakon toga?

Iako su se rijetko slagali oko drugih pitanja, čelnici u Moskvi i Washingtonu od 1969. godine pa sve do dugo nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. vidjeli su vrijednost u pregovorima – s ciljem stvaranja stabilnog i predvidljivog okvira koji ograničava veličinu njihovih nuklearnih arsenala, piše Reuters.

Sada je posljednji nuklearni sporazum između SAD-a i Rusije, New START, udaljen svega nekoliko tjedana od isteka 5. veljače, a ono što slijedi ostaje neizvjesno. Dvije zemlje, zaokupljene ratom u Ukrajini, nisu održale nikakve pregovore o sporazumu koji bi ga naslijedio.

Ruski predsjednik Vladimir Putin predložio je u rujnu da se obje strane još 12 mjeseci pridržavaju ograničenja iz New START-a, koja maksimalni broj raspoređenih nuklearnih bojevih glava ograničavaju na 1.550 po svakoj strani.

Američki predsjednik Donald Trump još nije dao službeni odgovor, a zapadni sigurnosni analitičari podijeljeni su oko mudrosti prihvaćanja Putinove ponude. S jedne strane, time bi se dobilo na vremenu za pronalazak daljnjeg rješenja i poslala politička poruka da obje strane žele očuvati barem ostatke kontrole naoružanja.

S druge strane, to bi Rusiji omogućilo nastavak razvoja oružanih sustava izvan okvira New START-a, uključujući krstareću raketu Burevestnik i torpedo Poseidon. Bivši američki planer u Ministarstvu obrane Greg Weaver naveo je u radu za Atlantic Council da Rusija od 2023. odbija prihvatiti uzajamne inspekcije koje bi Washingtonu pružile jamstva da se Moskva i dalje pridržava sporazuma.

Prihvaćanje Putinova prijedloga, dodao je Weaver, poslalo bi i poruku Kini da Sjedinjene Države neće povećavati svoje strateške nuklearne snage kao odgovor na brzo rastući kineski nuklearni arsenal.

„Takav signal vjerojatno bi potkopao izglede da se Kina dovede za pregovarački stol o kontroli naoružanja, jer bi pokazao da će američke snage ostati ograničene bez obzira na to što Kina čini.“

Trump želi pregovore?

Rusija i Sjedinjene Države raspolažu s procijenjenih ukupno 5.459, odnosno 5.177 nuklearnih bojevih glava, prema podacima Federacije američkih znanstvenika. Zajedno čine gotovo 87 posto svih takvih bojevih glava u svijetu.

Kina je, međutim, ubrzala svoj nuklearni program i sada ima procijenjenih 600 bojevih glava. Pentagon procjenjuje da će ih do 2030. imati više od 1.000.

Iako je Trump izjavio da želi postići „denuklearizaciju“ s Rusijom i Kinom, Peking tvrdi da je „nerazumno i nerealno“ tražiti od njega sudjelovanje u trostranim pregovorima o nuklearnom razoružanju s državama čiji su arsenali znatno veći.

Izglede za globalnu kontrolu naoružanja dodatno komplicira stav Rusije da bi u pregovore trebale biti uključene i nuklearne snage NATO-ovih članica Velike Britanije i Francuske – što te zemlje odbacuju.

Nikolaj Sokov, bivši sovjetski i ruski pregovarač o kontroli naoružanja, rekao je u telefonskom intervjuu da je pokušaj sklapanja novog multilateralnog nuklearnog sporazuma u ovakvom okruženju „gotovo slijepa ulica. To će trajati beskonačno dugo“.

Sokov, viši suradnik Bečkog centra za razoružanje i neširenje nuklearnog oružja, rekao je da bi jedna alternativa bila da Rusija i SAD dogovore nasljednika New START-a koji bi uključivao fleksibilna ograničenja bojevih glava kako bi se uzeo u obzir kineski rast.

No brži i jednostavniji pristup bio bi da se države usmjere na mjere za smanjenje značajnog rizika od izbijanja nuklearnog rata slučajno. Trenutačno, primjerice, samo Rusija i SAD imaju 24-satnu izravnu liniju za komunikaciju u nuklearnoj krizi, dok „nijedna europska prijestolnica, pa čak ni sjedište NATO-a, zapravo ne može komunicirati s Moskvom. Ne postoji namjenska linija“, rekao je Sokov.

„Ako se istodobno započnu i pregovori o kontroli naoružanja, to bi bilo sjajno. Ali treba razumjeti da će sljedeći sporazum biti vrlo, vrlo složen… Trebat će vremena. Stoga je prioritet broj jedan smanjenje rizika i izgradnja povjerenja“, zaključio je.