Trump, Putin i Ukrajina: Iza kulisa summita s visokim ulozima

Svaki mirovni sporazum o Ukrajini morao bi uključivati dogovor o teritoriju, pri čemu Rusija trenutačno okupira gotovo petinu ukrajinskog tla.

Prošlog petka Trump je sugerirao da bi dogovor o prekidu vatre mogao uključivati "neku razmjenu teritorija", no još nije jasno na koja se područja pritom mislio, a Ukrajina je kategorički odbacila ustupanje dijelova svog teritorija. I Rusija je također odbacila tu ideju.

U srijedu je francuski predsjednik Emmanuel Macron rekao da je Trump u razgovoru s europskim čelnicima bio "vrlo jasan" da Washington želi postići prekid vatre i da se o teritorijalnim pitanjima Ukrajine ne može pregovarati bez njezina predsjednika Volodimira Zelenskog.

O kojim područjima je riječ?

Jedan prijedlog, čiji su se elementi pojavili tijekom proteklog tjedna, navodno je predstavljen posebnom izaslaniku SAD-a Steveu Witkoffu u Moskvi i predviđa da bi Ukrajina prepustila ostatak istočne regije Donjeck i Luhansk, zajedno poznatih kao Donbas, u zamjenu za prekid vatre.

No ovog je tjedna situacija u Donjecku brzo eskalirala, s ruskim snagama koje su ostvarile značajne prodore sjeveroistočno od Dobropilije, mijenjajući kontrolu nad područjem o kojem je Witkoff razgovarao s Kremljem. Kijev je te prodore umanjio opisujući ih kao infiltraciju malih skupina ruskih snaga, ali je poslao pojačanja. Drugi ukrajinski izvori na tom području iznose mnogo sumorniju sliku, prema kojoj su mjeseci upornog ruskog pritiska doveli do slabe točke koju sada iskorištavaju.

Kako bi izgledala "razmjena"?

Za Zelenskog bi bilo politički pogubno narediti desecima tisuća civila i vojnika da dobrovoljno napuste regiju Donjeck. Mnogi bi mogli odbiti. Praktični elementi toga bili bi neizvedivi – evakuacija desetaka tisuća civila u nekoliko dana ili tjedana, kako bi se uklopila u vremenski okvir mirovnog sporazuma sklopljenog usred ruske ljetne ofenzive, dok Moskva ostvaruje napredak.

Moskva nema mnogo očitih područja koja bi mogla ustupiti zauzvrat.

Drži uske pojaseve pograničnog područja na sjeveru – blizu Sumija i Harkiva – koje Kremlj naziva "tampon-zonama", a rezultat su neuspješnih upada osmišljenih da iscrpe ukrajinsku radnu snagu. No ta su područja mala i, kako ističu ukrajinski dužnosnici, također dio Ukrajine, a ne Rusije. Dakle, nisu očita ni ravnopravna "zamjena".

Što je s drugim okupiranim područjima?

Dio zabune oko Witkoffova sastanka u Kremlju bio je u tome je li se Putin povukao od svojih maksimalističkih ratnih ciljeva i pristao na mogući prekid vatre isključivo u zamjenu za Donjeck. Putin je oduvijek želio mnogo više, a ruski je ustav čak i učvrstio lažnu tvrdnju da je Ukrajina povijesno Rusija, dodajući svih četiriju djelomično okupiranih ukrajinskih regija svom teritoriju.

Moskva drži veći dio Donjecka i gotovo cijeli Luhansk. No kontrolira tek oko dvije trećine Hersona i isto toliko Zaporižja, pri čemu je prvo područje djelomično oslobođeno od ruskih snaga krajem 2022.

Bi li Putin pristao ostaviti dijelove Hersona i Zaporižja koje drži Ukrajina pod Kijevom? To ostaje nejasno. No ustupanje tog teritorija bilo bi još jedno neprihvatljivo rješenje, koje bi zahtijevalo predaju velikih površina Moskvi i, zapravo, evakuaciju ili pripajanje cijelog užurbanog grada Zaporižja Rusiji.

Zelenski je također upozorio da bi teritorij ustupljen Rusiji poslužio samo kao odskočna daska za daljnje invazije, kao što se dogodilo s Krimom, koji je Moskva nezakonito anektirala 2014. i koristila kao lansirnu rampu za rat punog opsega 2022.

A što je sa "zamrzavanjem" linija bojišnice?

Izjave europskih saveznika Ukrajine sugerirale su da bi trenutačna linija dodira mogla biti polazište za pregovore. To baš i nije ustupak, ali je važna promjena tona.

Godinama su Europa i Kijev – zajedno s Bidenovom administracijom – tvrdili da nikad neće priznati ili prihvatiti rusku kontrolu nad okupiranim dijelovima Ukrajine. No otkako se Trump vratio u Bijelu kuću, ublažili su svoj stav i tiho počeli razmatrati mogućnost zamrzavanja linija bojišnice.

Zapravo, to bi sad bio dobar ishod za Kijev. Iako su nedavni ruski prodori kod Dobropilije bez jasnog ishoda, mjeseci postupnog napredovanja na bojišnici u cjelini sad se pretvaraju u strateški značajnije dobitke.

Putin očito igra na vrijeme, i u proteklim mjesecima sporo vođenih pregovora u Istanbulu, i na Aljasci, gdje je Bijela kuća summit koji je trebao donijeti hitan mirovni sporazum preoblikovala u blažu "vježbu slušanja" kako bi izbjegla oštre sankcije.

Za Kijev bi najbolji ishod bio da Trump, kako je i natuknuo, "u prve dvije minute" sastanka zaključi da dogovor nije moguć, a zatim uvede sekundarne sankcije protiv velikih kupaca ruske energije – Indije i Kine – koje je obećao prošlog petka.

No odnos Trumpa i Putina temelji se na neprozirnoj vezi koja često nadjačava dugoročne sigurnosne interese Sjedinjenih Država, pa će ishod njihova sastanka na Aljasci vjerojatno biti manje povoljan za Ukrajinu, no u svakom slučaju kockanje s visokim ulozima, piše CNN.