Znate li koliko je američkih predsjednika dobilo Nobela za mir?

Njihovi su razlozi bili različiti, kao i kontekst vremena u kojem su nagrađeni, ali zajedničko im je to da su svi pokušali ostaviti dojam mirotvoraca i graditelja novog svjetskog poretka. U trenutku kada se svijet pita hoće li se toj skupini pridružiti i Donald Trump, vrijedi se prisjetiti kako su njihovi prethodnici došli do te prestižne nagrade i zašto bi Trump to toliko želio.

Theodore Roosevelt

Prvi američki predsjednik koji je dobio Nobelovu nagradu za mir bio je republikanac Theodore Roosevelt 1906. godine. Nagradu je dobio za svoje posredovanje u rješavanju rata između Rusije i Japana, koji je okončan mirovnim ugovorom zahvaljujući njegovoj diplomatskoj inicijativi.

Taj je potez u to vrijeme shvaćen kao veliki uspjeh američke diplomacije i dokaz da Sjedinjene Države postaju globalni posrednik. Ipak, mnogi su tada smatrali da Roosevelt, poznat po svojoj militarističkoj politici, nije bio najprimjereniji simbol mira, pa su novine pisale kako se Alfred Nobel vjerojatno okreće u grobu.

Woodrow Wilson

Drugi američki predsjednik s Nobelom za mir bio je demokrat Woodrow Wilson, koji je nagrađen 1919., neposredno nakon završetka Prvog svjetskog rata. Njegov doprinos miru bio je ideološke prirode: Wilson je stvorio viziju novog međunarodnog poretka temeljenog na suradnji i diplomaciji, a njegovo stvaranje Lige naroda predstavljalo je temelj današnjih Ujedinjenih naroda.

Međutim, iako je ideja bila revolucionarna, Sjedinjene Države se na kraju nisu pridružile Ligi naroda, što je u očima mnogih umanjilo praktičnu vrijednost Wilsonove nagrade. Ipak, njegova je uloga u oblikovanju svijeta nakon rata bila neupitna i prepoznata kao povijesno važna.

Jimmy Carter

Treći američki predsjednik koji je ponio Nobelovu nagradu bio je demokrat Jimmy Carter, koji ju je dobio 2002., više od dva desetljeća nakon što je napustio Bijelu kuću. Carterovo priznanje bilo je zapravo potvrda njegovog životnog rada.

Njegov angažman u promicanju ljudskih prava, rješavanju međunarodnih sukoba i razvoju kroz Carter Center u Atlanti bio je dugotrajan i dosljedan. Za razliku od svojih prethodnika, Carter nije bio nagrađen za jedno konkretno diplomatsko postignuće, već za ustrajno promicanje mira i suradnje tijekom cijelog svog života.

Barack Obama

Posljednji američki predsjednik koji je dobio Nobelovu nagradu za mir bio je demokrat Barack Obama 2009. Njegova nagrada izazvala je burne rasprave jer ju je dobio samo devet mjeseci nakon što je stupio na dužnost. Nobelov odbor tada je istaknuo njegovu retoriku nade, zalaganje za nuklearno razoružanje i novu vrstu međunarodne politike temeljene na dijalogu.

Međutim, kritičari su upozoravali da je Obama nagrađen za potencijal, a ne za konkretna postignuća, s obzirom na to da su SAD u to vrijeme i dalje bili angažirani u ratovima u Iraku i Afganistanu. Sam Obama je u svom govoru priznao tu kontradikciju i rekao kako se nada da će s vremenom opravdati povjerenje koje mu je dodijeljeno.

U tom povijesnom kontekstu pojavljuje se i Donald Trump, koji godinama izražava otvorenu želju da postane sljedeći američki predsjednik s Nobelovom nagradom za mir. Tijekom svog mandata više je puta govorio o tome koliko bi mu značilo takvo priznanje i otvoreno se uspoređivao s Obamom, tvrdeći da je on učinio mnogo više za mir u svijetu.

Trump je posebnu pažnju javnosti privukao nakon što je njegova administracija posredovala u potpisivanju Abrahamovih sporazuma, koji su normalizirali odnose između Izraela i nekoliko arapskih zemalja. Upravo se taj proces često navodi kao glavni argument onih koji smatraju da Trump zaslužuje Nobelovu nagradu.

Kritičari: Nagrada Trumpu bi bila presedan

Njegovi pristaše tvrde da su ti sporazumi promijenili dinamiku Bliskog istoka i pokazali da Trumpova neortodoksna diplomacija može donijeti konkretne rezultate. Međutim, kritičari podsjećaju da su njegovi mandati bili obilježeni dubokim političkim podjelama, povlačenjem iz ključnih međunarodnih sporazuma i zaoštravanjem odnosa s tradicionalnim američkim saveznicima.

Zbog toga mnogi smatraju da bi dodjela Nobelove nagrade Trumpu predstavljala presedan koji bi doveo u pitanje kredibilitet samog priznanja.

Unatoč tome, Trumpova želja da bude nagrađen ostaje snažna. On sam često ističe kako bi Nobelova nagrada bila simbol priznanja njegovog “mirotvornog” doprinosa i potvrda njegove političke važnosti na svjetskoj sceni. No, povijest pokazuje da Nobelov odbor rijetko nagrađuje aktivne i kontroverzne političare, osobito one čije djelovanje izaziva podjele.

Ako bi sutra doista dobio Nobelovu nagradu za mir, Trump bi se svrstao uz imena koja su, svaki na svoj način, pokušala svijet učiniti stabilnijim i pravednijim. Ipak, dok je Roosevelt mir gradio silom diplomacije, Wilson idealizmom, Carter upornošću, a Obama nadom, Trump bi je, paradoksalno, tražio kroz svoju političku borbu protiv establišmenta. I, bio bi tek drugi republikanac koji ju je dobio unazad 119 godina i Roosevelta...

Pitanje je samo hoće li Nobelov odbor u tom pristupu prepoznati istinski mirovni doprinos - ili tek još jednu manifestaciju političke ambicije.