Tri su ključna argumenta zagovornika jednospolnih škola: učenici postižu bolje rezultate, djevojke i dječaci imaju drugačije stilove učenja što im je ovdje omogućeno, plus okruženje jednospolnih škola poticajnije za učenje. No, je li to uistinu tako?
Na stranicama britanskog Lucullusa, konzultantske tvrtke za obrazovanje, sukobljeni su argumenti vezani za jednospolne škole i one koje primaju učenike oba spola.
Argumenti ZA jednospolne škole
Barnaby Lenon, ravnatelj muške škole Harrow tvrdi da su jednospolne škole bolje jer postižu bolje rezultate, iako se u njih prijavljuje manji broj učenika, odnosno učenica.
Navodi da se u Velikoj Britaniji među najboljih 20 javnih škola nalazi 12 jednospolnih, a da ih je 18 na jednako dugoj listi po rezultatima kada je riječ o nezavisnim školama.
Zagovornik jednospolnih škola tvrdi da se to može objasniti različitim funkcioniranjem mozga djevojčica i dječaka, što je utvrđeno istraživanjem uz pomoć magnetne rezonance. Primjerice, dječaci za učenje jezika koriste samo lijevu stranu mozga, a djevojčice koriste obje. Mozgovi djevojčica se razvijaju brže, sazrijevajući u 22. godini života, u usporedbi s prosječnom 30. godinom kod muškog spola, navodi on, dodajući da je 15. godina života vrijeme kada se najviše primjećuje ta razlika.
VEZANE VIJESTI
Dječaci vole natjecanje, koje ih motivira čak i kada gube, pa i kada se natječu s prijateljima. Djevojčice se, navodi, ne vole nadmetati s prijatelji(ca)ma i za razliku od dječaka lakše izražavaju osjećaje, pa se i njihova druženja razlikuju: djevojke rado analiziraju misli i osjećaje, a dječaci razgovaraju puno manje i okupljaju se oko zajedničkih zanimacija.
Dječaci sustavno precjenjuju svoje sposobnosti, a djevojčice podcjenjuju same sebe.
Djevojke više vole čitati – 43 posto ih čitanje dobrih knjiga navodi kao omiljenu aktivnost, naspravm 17 posto dječaka.
Dečki preferiraju glasne učitelje, dok djevojčice one koji imaju mekši glas. Djevojkama je stalo do toga da imaju dobar odnos s profesorom i uznemiruje ih ako nije tako, dok dječaci manje mare za to. Djevojčice se ne libe zamoliti za pomoć, a dječaci čekaju zadnji trenutak prije nego što to učine. Osim toga, muška djeca više vole i razumiju jasna pravila, rokove, kazne i hijerarhiju, češće riskiraju i češće ih je nužno zaštititi od slabog rasuđivanja o posljedicama vlastitog ponašanja.
Djevojke više vole objašnjenja koja su im emocionalno razumljiva, knjige koje imaju dublju razradu likova, za razliku od akcijske literature, kao što više vole i fikciju naspram publicistike.
Ovaj zagovornik istospolnog obrazovanja navodi i da je u mješovitim školama i djevojčicama i dječacima lakše upasti u rodne uloge pa se ponašati i birati izborne predmete sukladno rodnim očekivanjima.
I, dakako, on smatra da je u emocionalno iznimno zahtjevnom periodu spolnog sazrijevanja bolje odvojiti dječake od djevojčica kako si međusobno ne bi privlačili pozornost.
Argumenti ZA mješovite škole
Chris Greenhalgh iz mješovite škole Sevenoaks iz Kenta u prvom redu ističe da škole poput njegove bolje pripremaju učenike za stvarni život, budući da zrcale stvarno stanje društva.
Ističe da je nužno razbiti tri mita o jednospolnim školama.
Prvo, da učenici postižu bolje rezultate. Drugi je da djevojke i dječaci imaju drugačije stilove učenja. Treći je da je okruženje jednospolnih škola poticajnije za učenje.
Što se tiče rezultata, navodi kako su jednospolne ženske Velikoj Britaniji visoko pozicionirane, ali konferencija ravnatelja vodećih nezavisnih škola, navodi da više od pola stoljeća istraživanja jednospolnih škola ne samo u Britaniji, nego i ostatku Europe, SAD-u i Australiji, nije dovelo do zaključka da “postoje značajne ili dosljedne prednosti” jednospolnog obrazovanja.
Profesor Alan Smithers, koji je vodio studiju, naveo je da su jednospolne škole uglavnom nezavisne i biraju vlastite učenike ovisno o njihovim sposobnostima, odnosno prijašnjem uspjehu te društvenoj pozadini.
SchoolDash navodi kako gotovo trećina jednospolnih škola bira učenike na taj način, a gotovo tri četvrtine škola s takvim kriterijima u – jednospolne! Oni također navode da je većina jednospolnih škola smještena u velikim gradovima, ali i da među učenicima imaju manji broj korisnika besplatnih školskih obroka i paketa da deprivirane učenike, što su indikatori socijalnog slabijeg stanja djece u obrazovnom sustavu.
Američko ministarstvo obrazovanja je u studiji 2005. godine također zaključilo da ne postoje dokazi da su učenici jednospolnih škola bolje obrazovani. Iako djevojke u prosjeku uvijek streme boljim ocjenama od dječaka, one postižu jednak uspjeh u mješovitim školama kao i u odvojenim. Smithers je utvrdio i da 40 posto ljudi koji su pohađali jednospolne škole žele da njihova djeca idu u mješovite.
Drugi mit, rodno uvjetovane stilove učenja, opovrgava ministarstvo za djecu, škole i obitelj, koje je 2005. godine zaključilo da postoji malo dokaza koji podupiru tezu da se dominantni način učenja za dječake razlikuje od onoga kod djevojčica te da je zato besmisleno usmjeravati strategije učenja prema spolu. Naime, i dječaci i djevojčice vole da su predavanja kvalitetna, da imaju povratnu informaciju, razvoj tehnika razmišljanja i ohrabrenje kod kuće, a ne rastavljanje po spolu.
Opovrgnuto je i da su jednospolne škole nježnije prema djeci u osjetljivoj dobi – one mogu biti jednako brutalno okruženje kao i miješane, što se može protumačiti upravo situacijom koja ne ocrtava njihovu (spolno raznovrsnu) svakodnevicu. Osim toga, argument odvlačenja pažnje također ne stoji, budući da mladima ne treba uskraćivati prirodni dio njihova odrastanja. Greenhalgh navodi i da su jednospolne škole temeljene na neizrečenom strahu od suprotnog spola, drugačijeg i drugog. U mješovitim školama dječaci i djevojčice uče kako postati prijatelji, suradnici i suigrači i kako da budu opušteniji u međusobnom društvu. Što se tiče argumenta da mladi manje posvećuju pozornosti svojoj javnoj slici u jednospolnim školama, ni to ne stoji jer je prema svim relevantnim istraživanjima jasno da je djevojkama češće važno ono što će o njima misliti druge djevojke, a isto vrijedi i za muški spol.
Ne priznaje ni argument da jednospolno okruženje može poticati na drugačiji izbor predmeta. Studente se može jednako motivirati, a to je prije svega ovisno o obrazovnom kadru. Ne postoji razlog da se u poticajnom okruženju dječaci ili djevojčice trebaju osjećati inhibirano samo zato što u svojoj blizini imaju pripadnike/ce suprotnog spola.
Mješovite škole također daju više prilike za treniranje raznovrsnih sportova.
“Važno je imati na umu da je smisao obrazovanja priprema učenika za studiranje, rad i život. U svakome od tih područja timski rad, emocionalna inteligencija, uzajamno razumijevanje i empatija su ključni. Ove vještine lakše se odgajaju u mješovitom okruženju koje zrcali uvjete stvarnog života. Neovisne škole su već postale rafinirani i ekskluzivni prostori, društveno određeni inteligencijom i sposobnošću da se plaćaju školarine. Daljnje isključivanje studenata temeljem spola čini se zato zastarjelim, čak i diskriminatornim, ali i kao loše upoznavanjem svijeta”, navodi Greenhalgh, dodajući da je to naslijeđe vremena kada su se očekivanja od žena i njihova prava razlikovala od onih postavljenih pred muškarce. Budući da je cilj da se te razlike smanje, jedino mu je logično da se dječaci i djevojke zajedno i obrazuju. Sve ostalo je izbor životnog stila.
“Ako želimo da naši učenici budu vođe u međusobno povezanom svijetu, oni moraju znati da je, iako se sastojimo od dva spola, ljudska vrsta jedno i da moramo naučiti raditi zajedno. Što prije studenti prihvate ovu činjenicu, vjerojatnije je da će uživati uspjehe u radu, kao i emocionalne dobrobiti i sreću u životu”, zaključuje on.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
