Bogdanić: Vrlo često se galami u ime žrtava. Kad su žrtve u pitanju - malo tiše

"Vrlo često u konfrontacijama i interpretacijama ovakih problema govori se u ime žrtava. Meni je do kulture memoriranja žrtava jako stalo. Nije moja zasluga da je u mojem obiteljskom krugu devetero ljudi stradalo od nacizma i fašizma. Nije moja zasluga ni to što su moji roditelji, kad je trebalo biti antifašisti, bili antifašisti", započinje.

Pojašnjava da su njegovi motivi "vrlo ozbiljni" i "kao da brani mišljenje 12-godišnje djevojčice koja je tragično stradala u Jasenovcu".

"Odgovornost medija u ovakvim trenucima je nemjerljiva. Ne sudjelujem u hajkama i sudjelujem u situacijama u kojima smatram da mogu pomoći. Radi se o djeci koja su došla iz Novog Sada i koju je u Splitu netko napao i otjerao. Pitao sam se - što bih napravio da sam se zatekao u Splitu tog časa. Možda naivno, ali ja bi ih zadržao i pokušao im učiniti boravak u Hrvatskoj što ljepšim i ugodnijim", izrazio je Bogdanić.

Kako kaže, ovih je dana zbog događanja u Srbiji, u intenzivnom kontaktu s mnogima iz Novog Sada. Osjećaj solidarnosti ga čini obveznim da im pomogne.

"Svugdje ima budala, a vjerojatno i vrlo zlonamjernih ljudi. Javljam se kao onaj koji bi danas-sutra pomogao da ta djeca dođu ponovno tu. Mislim da svatko od nas u nekakvoj kulturi tolerancije, susretljivosti i razumijevanja - mora pomoći", rekao je.

"Vrlo se često galami u ime žrtava. Malo tiše"

Kaže sljedeće:

"Prije 50 godina bio sam sklon akciji. Danas se koncentriram da razumijem stvari. Da bi ih razumio ili što bolje razumio - moram imati što više relevantnih informacija. Relativno velik broj ljudi sam kroz život susretao. Nikad u mom društvu nije bilo ljudi koji bi bili sklonu ustašluku, fašizmu i radikalizmu. Većina ljudi koje znam je nesretna zbog ovog događaja. Ja im se pridružujem. Kada sam već u prilici da govorim kao netko čiji su se roditelji, baka, djed, stričevi aktivno uključili od 1935. protiv ludila Trećeg Reicha ili Mussolinija, mislim da je moja odgovornost prema precima i stradalima da kažem - spustimo malo loptu. Nemojmo vikati jer galama nije argument", naglasio je Bogdanić.

"Vrlo često se galami u ime žrtava. Ja to ne volim ni čuti. Kad su žrtve u pitanju - malo tiše", naglasio je svoje viđenje napetosti u društvu ovaj humanist i dodao:

"Hrvatska nije prožeta nacizmom i fašizmom", kaže pa argumentira svoj stav.

"Kad pogledamo situaciju u Mađarskoj i Njemačkoj, mislim da je ovdje bolje. Mirnije, staloženije...

Ljudima koji tako misle ja se u ovom trenutku obraćam. Pružam ruku i onima koji drugačije misle. Jer civilizirani ljudi moraju komunicirati i ako ništa drugo - čuti drugoga i druge argumente", smatra.

Okrugli stol o Jasenovcu

Osvrnuo se na održavanje okruglog stola o Jasenovcu.

"Pa tko se tamo okupio? Je li to neka znanstvena elita? Oni su eventualno pokušali, na jedan jadan način, reinterpretirati povijest. Politička odgovornost tih ljudi je u tom smislu apsolutno notorna. To ne govorim zato što je meni netko ubio devet članova obitelji, već zato što je to pitanje elementarne pismenosti i kulture. Netko je doveo te ljude u parlament, pod parolom da nema tabu tema. Naravno da se sve mora preispitati, ali ako to radite na jedna proziran i nekompententan, arogantan način vi de facto kompromitirate temu", rekao je Bogdanić.

"Moj djed je osobno išao Stepincu moliti za svog brata. I nije ga uspio spasiti. Sad će meni doći nekakav Vukić i reći da se to nije dogodilo", rekao je.

U stručnom smislu okrugli stol o Jasenovcu je - ništa, kaže. Od njega se ne može ograditi jer nije moguće ograditi se "od nule".

Šutnja (ni)je zlato

Osvrnuo se i na to koliko je oportuno "šutjeti" o ovakvim temama.

"Postoje teme o kojima su se ljudi izvještili kako komuniciraju. Jedno pričaju privatno u četiri zida, jedno među bliskim prijateljima, a sasvim treće je s kolegama na poslu gdje se eventualno nešto mora razgovarati, a pogotovo - javno. Ta vrsta konformizma je metastatična. Ona razara jednu prirodnu dinamiku koja u društvu mora postojati. Bolje otvoreno govoriti nego šutjeti", istaknuo je važnost razvijanja i njegovanja dijaloga i o kompleksnim ideološkim temama.

Kaže da od mnogih ljudi koje i osobno poznaje očekuje da nešto kažu, no oni šute jer od toga ne dobivaju "bodove u životu".

Neophodnost slobodnih medija i situacija u Srbiji

Kako komentira mogućnost da zbog svega što se događa u Srbiji, na N1 Srbije stave ljudi koji bi bili direktno imenovani od strane Vučićevog režima.

"To bi bilo monstruozno. U građanskom smislu sam solidaran. Vi ste potrebni ovom društvu", rekao je.

"Moja dužnost je da ove činjenice što se tiče europskih odnosa i ljudi u Srbiji - akcentiram. Čim su događaji u Srbiji počeli ja sam se javio ljudima. Uvjeren sam da kad bih sad išao i došao na Bajakovo, da me BIA i društvo ne bi pustili unutra nego bi napravili neku psinu. Uspostavio sam privatnu relaciju s ljudima u Vojvodini. 15 dana nakon što sam se pozicinirao, mi je inputirano pismo koje sam uputio kardinalu Puljiću. To pismo bilo je povod za jednu brutalnu svinjariju prema meni kao osobi", otkrio je.

"Ogromna većina ljudi nije ni za kakve ekstreme i sklona je susretljivosti, toleranciji. To je conditio sine qua non", završno je rekao Vladimir Bogdanić.