Ovo su tri najproblematičnije točke Bačićevog najspornijeg zakona

Opozicija ovoga vikenda najavljuje čitav niz lokalnih akcija širom Hrvatske za zaustavljanje Bačićevih zakona. Zašto se ovoliko lome koplja i koje su odredbe predloženog zakona oporbi, ali i struci najproblematičnije, analizirala je naša Nataša Božić.

Najveća primjedba i politike i struke na predloženi tzv. Bačićev zakon o prostornom uređenju odnosi se na pojam i uređenje urbane komasacije, odnosno na uvođenje mogućnosti da se privatno vlasništvo izvlasti u korist privatnog investitora.

Urbana komasacija - otimanje privatnog u korist privatnog

Zakon je i dosad predviđao izvlašćivanje privatnog vlasništva u korist države ili jedinica lokalne samouprave ako postoji javni interes, poput izgradnje cesta, bolnica ili škola. No sada se otvara opcija da privatni investitor koji je vlasnik 51 posto zemljišta dobije i preostalih 49 posto privatnog zemljišta drugih vlasnika, i to uz nejasno definiran način naknade.

U zakonu stoji da tamo gdje lokalna samouprava u roku od sedam godina neće donijeti prostorne planove nove generacije, te u roku od tri godine urbanističke planove uređenja, investitor može pokucati na vrata kabineta resornog ministra. Ministarstvo potom može donijeti urbanistički plan i omogućiti investitoru gradnju te izvlaštenje ostalih 49 posto vlasnika s njihovih parcela. Vlasnici bi bili obeštećeni ili bi dobili zamjensko zemljište, no u nejasnoj zakonskoj odredbi stoji da bi rješavanje imovinsko-pravnih odnosa u tom slučaju bila obveza lokalne samouprave.

Centralizacija - oduzimanje ovlasti lokalnoj razini u korist "centrale"

Druga primjedba, koja proizlazi iz istih zakonskih odredbi, odnosi se na to da se ovim prijedlogom provodi centralizacija prostornog planiranja i oduzima ovlast lokalnim jedinicama, gradovima i općinama, da samostalno planiraju svoj razvoj i tempo kojim će razvijati pojedine kvartove i dijelove prostora.

Zakonom se investitorima doista daje mogućnost da zaobiđu lokalnu samoupravu, ali samo ako ona nije na vrijeme, u roku od tri godine, donijela urbanističke planove. U tom slučaju investitor se obraća izravno Ministarstvu graditeljstva, koje može izraditi urbanistički projekt i na temelju njega dati investitoru lokacijsku dozvolu, odnosno pravo građenja.

Investitor bi se obvezao financirati potrebnu osnovnu infrastrukturu, ali bi mu se to ulaganje odbilo od komunalnog doprinosa. Bačić tvrdi da se time rješava nepravda prema ljudima koji posjeduju građevinsko zemljište, a zbog sporosti lokalne samouprave ne mogu graditi.

Oporba tvrdi da je to rješenje protuustavno jer se lokalnoj samoupravi oduzima njezino ustavno pravo planiranja prostora i upravljanja financijama. Zanimljivo je i da Bačić proziva lokalnu samoupravu zbog neizrade planova, dok država sama već deset godina nije uspjela donijeti Nacionalni plan prostornog razvoja.

Getoizacija - priuštivo stanovanje na njivama i u šumarcima

Treća je primjedba zakonska mogućnost da se stanovi za priuštivo stanovanje grade i izvan utvrđenih građevinskih područja. Zastupnici oporbe upozoravaju da bi se time mlade obitelji i osobe slabijeg imovinskog stanja mogli getoizirati, jer bi živjeli u naseljima izvan gradova, na njivama i u šumarcima.

Arhitektonska i urbanistička struka također upozorava da takav tip prostorne izolacije nije prihvatljiv, osobito zato što u Hrvatskoj već postoji mnogo neiskorištenog građevinskog zemljišta. Nije jasno čemu onda posezati za poljoprivrednim površinama.

Iz Bačićeva ministarstva ranije su poručivali da je priuštivo stanovanje iznimka te da investitori u takve građevine mogu biti isključivo javni subjekti - država, gradovi, županije, ustanove. No, kako je struka ustrajala na svojim argumentima, ministar Bačić je nakon sastanka s izaslanstvom HAZU-a ovoga tjedna najavio dva amandmana.

Jednim će se gradnja na poljoprivrednom zemljištu ograničiti isključivo na poljoprivredne svrhe, a drugim će se odrediti da se stambene jedinice za priuštivi najam moraju maksimalno integrirati u postojeća naselja.

PROČITAJTE JOŠ