Oglas

KOMENTAR TJEDNA

Politika guta liječnike

N1 HR Kolumna
Luka Stanzl/PIXSELL/N1

Da mu nad glavom ne visi optužnica za korupciju, a i teret sumnje da je u Kliničkoj bolnici Sestara Milosrdnica nedavno dobio posao političkom voljom kako ne bi dolaskom u Sabor remetio red i mir parlamentrane većine, povratak bivšeg ministra zdravstva Vilija Beroša u zdravstveni sustav i liječnički pogon bila bi vrlo dobra, štoviše izvrsna vijest.

Oglas

Vili Beroš je, kažu, prije političke odiseje bio vrstan neurokirurg, a takvih uvijek treba. Mnogi zanovijetaju da je nakon silnih godina u visokoj politici, najprije kao doministar, a zatim i ministar zdravstva predugo bio izvan operacijske sale te da takav, k tomu još opterećen optuženičkim brigama, teško može biti 'onaj stari'. Jer što god lakonski govorio premijer i donedavni Berošev šef Andrej Plenković, dugo pauziranje od zarezivanja skalpelom po mozgu ipak nije vožnja automobila.

Plenkovićeva prispodoba sažeta u ljutito protupitanje novinaru "Pa jeste li vi zaboravili voziti auto?" vrijeđa liječnike i naprosto je loša (znao je on to i bolje) jer tko god je sjeo za volan nakon sedam mjeseci, a kamoli sedam godina vozačke apstinencije, zna da to nije jednostavno i da treba vremena za doseći nekadašnju rutinu.

No na stranu neozbiljne usporedbe. Jasno je da Beroša ne bi, ako ostane u bolnici u koju je primljen s mnoštvom repova, odmah pustili u operacijsku dvoranu. Vjerojatno ni sam ne bi na to pristao.

Valjda ne bi?

Neodoljiv zov politike

Mimo maglovitih kriterija po kojima je prošao na natječaju za posao u bolnici iz koje je prije sedam godina otišao u politiku i mogućih zakulisnih političkih aranžmana koji su tomu kumovali, Beroš je tragičan lik domaćeg zdravstvenog sustava kojim je kao ministar pet godina vedrio i oblačio.

Još je jedan u plejadi vrsnih specijalista koji su u trideset i pet proteklih godina odazivali se zovu politike polažući na njen oltar svoje ponajbolje godine za rad u struci. Jest, neki su se nakon epizode u visokoj politici vratili izvornom pozivu. Neki pak poput Mate Granića, vrhunskog dijabetologa koji čak i nije bio ministar zdravstva nego šef diplomacije, otišli posve drugim profesionalnim putevima.

S dvije godine doministarskog i pet godina ministarskog staža Beroš je u resoru zdravstva bio jedan od najdugovječnijih, istodobno ne otpadnik, nego ispadnik iz zdravstvenog sustava.

Tri desetljeća liječe istog 'pacijenta'

U Hrvatskoj koja muku muči s liječničkim kadrom Beroš postaje zadnja u nizu personifikacija one vojske liječnika koja nije otišla u inozemstvo, nego u politiku, nacionalnu ili lokalnu. Pa je u boljem slučaju jednom nogom bila u politici, a drugom ostajala u svom pozivu, gdje bi inače s obje noge svakako bila korisnija.

Za primjer, u ovom sazivu Sabora sjedi 'samo' osmero liječnika, dok ih je u prošlom sazivu bilo znatno više - trinaest, a u onom pretprošlom čak sedamnaest, što je skoro 12 posto ukupnog zastupničkog kontingenta.

A u dosadašnjih šesnaest hrvatskih vlada na čelu Ministarstva zdravstva izmijenilo se 13 ministara koji su svi odreda bili liječnici. Tri i pol desetljeća, dakle, liječnici vode resor koji je vazda bolestan, u krizama i dubiozama i u reformama polovičnog uspjeha. Sustav je to jedva održiv, uvijek na rubu financijskog i kadrovskog raspada, prenapregnut, s vječitim dugovima i predugim listama čekanja, rastegnut između nejasno razgraničene javne i privatne prakse. Ukratko, vreća bez dna i 'pacijent' kojeg nisu izliječili - nasumce ću sada - ni endokrinolog Vlahušić ni ginekolog Milinović ni stomotalog Varga, a bome ni neurokirurg Beroš.

Resor vode liječnici, a spašavaju financijaši

Pa kad je problem desetljećima kroničan onda i zdravom i bolesnom običnom čovjeku dođe da se zapita: čemu liječnici na čelu resora, kad stvar na kraju ionako spašavaju financijaši iz susjednog ministarstva.

Postoji taj već institucionalizirani politički fetiš na liječnika kao ministra zdravstva jer je čovjek 'iz sustava' koji ga, kao, zna jednako dobro kao što zna anamneze i dijagnoze svojih pacijenata. A dok politika guta liječnike i dok oni hrle u nju, zdravstvo nikako da ozdravi.

Menadžerski, a ne liječnički posao

Naravno, ne čini ministarstvo samo ministar. Tamo su i državni tajnici, savjetnici, načelnici sektora i voditelji službi. No ministar ili ministrica prvi je ili prva među njima. Potpis je njezin ili njegov, konačne odluke također.

Možda bi trebalo, poput nekog eksperimentalnog liječenja, pokušati s ministrom izvan sustava, nekim tko bolje zna kako sustavi funkcioniraju i kako se njima upravlja. Ionako je to menadžerski posao - liječenje, operacija i terapija druge vrste. Stoga je promašeno ovih dana papagajski ponavljano pitanje bi li legli na operacijski stol doktoru Berošu koji sedam godina nije operirao.

Pitanje je bi li dali liječniku da vodi zdravstveni sustav.

Bonus: Ministri/ce zdravstva u Europskoj uniji

Osim u Hrvatskoj, resor zdravstva liječnici vode još u Belgiji, Bugarskoj, Češkoj, Francuskoj, Italiji, Latviji, Litvi, Malti, Mađarskoj, Nizozemskoj, Rumunjskoj i Španjolskoj.

Nizozemska ministrica studirala je medicinu, ali specijalnost joj je marketing zdravstvenih ustanova. Litvanska ministrica je liječnica no ima i magisterij poslovne administracije i poduzetništva. Ni u svim tim zemljama nije nepisano pravilo da ministar zdravstva mora biti liječnik. Prethodnica sadašnje francuske ministrice bila je stručnjakinja za trgovačko pravo, a prethodnik sadašnjeg talijanskog ministra zdravstva - politolog.

Ministrice zdravstva u Njemačkoj i Poljskoj su pravnice, kao i njihov kolega s Cipra. Poljska ministrica usto je doktorirala na financijama.

U Irskoj i Švedskoj ministrice zdravstva su politologinje, s tim da švedska ministrica ima diplomu mirovnih studija, a irska ministrica i diplomu iz javnih politika. Austrijska ministrica za socijalna pitanja, zdravstvo, njegu i zaštitu potrošača je socijalna radnica i dugogodišnja sindikalistica.

Finska ministrica zdravstva ima diplomu bihevioralnih znanosti. Danska ministrica ima diplomu poslovne ekonomije i komunikacija. Inače, u Danskoj je ministarstvo zdravstva spojeno s ministarstvom unutarnjih poslova.

Slovenska ministrica zdravstva je ekonomistica koja je doktorirala na učinkovitosti zdravstva. Estonska ministrica također je ekonomistica i magistrirala je na zdravstvenim politikama, dok je slovački ministar zdravstva diplomirao menadžment i financije. Portugalska ministrica zdravstva je farmaceutkinja, luksemburška ministrica je profesorica matematike, a njihov kolega iz Grčke je - povjesničar.

Teme

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare

Pratite nas na društvenim mrežama