Osim nekih vrsta sireva koji su iznimke, kada u svom hladnjaku nađete hranu koja ima vidljivi znak plijesni - zelenu, bijelu ili crnu - trebate ju što prije baciti u smeće. U najboljem slučaju, pljesniva hrana je znak kvarenja, pa neće biti izvrsnog okusa. No, može biti i vrlo opasna za konzumiranje.
“Do sada je identificirano više od 100 000 vrsta plijesni”, objašnjava Michael Rubino, stručnjak za uklanjanje plijesni, stručnjak za kvalitetu zraka i autor knjige The Mold Medic: Stručni vodič za uklanjanje plijesni. Iako bi mnoge od ovih vrsta mogle biti bezopasne, Ministarstvo poljoprivrede Sjedinjenih Država ističe da neke plijesni mogu biti otrovne, što znači da zdravstveni učinci plijesni mogu biti ozbiljni, piše The Healthy.
Vaš hladnjak također nije jedini izvor potencijalno problematične plijesni. Zapravo, Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) kaže da je plijesan prisutna u većini – ako ne i u svim – američkim kućanstvima. Kelly Johnson-Arbor, dr. med., medicinska toksikologinja i sumedicinska ravnateljica Nacionalnog centra za otrove u glavnom gradu: “Spore plijesni su sićušne, što im omogućuje da lako lebde u zraku i ostanu nevidljive ljudskom oku.” Dr. Johnson-Arbor dodaje: “Budući da su prisutni u zraku koji udišemo svaki dan, prilično je teško održati dom potpuno čistim od plijesni”.
Gdje plijesan najčešće nastaje u vašem domu?
Plijesan se može razviti za samo 24 do 48 sati, pod uvjetom da postoje izvori hrane i vlage, kaže Rubino. “S obzirom na procjenu da najmanje 50% američkih kućanstava ima trenutnu ili prethodnu štetu od vode, sa sigurnošću se može reći da je ovo sve češći problem.” A ako kućanstvo ne poduzima preventivne mjere za smanjenje mogućnosti vlage, postoji veća vjerojatnost rasta i razmnožavanja plijesni.
Uz godine izloženosti okoliša, starenja materijala i loše ventilacije, starije kuće često su osjetljive na nakupljanje plijesni. Ali “trenutačne građevinske prakse također su problem”, kaže Rubino. “Standardi sada potiču na nultu neto energetsku učinkovitost, što znači da postoji vrlo malo protoka zraka između unutarnjeg i vanjskog okruženja.”
Područja u kući s visokom razinom vlage ili ona koja se rijetko posjećuju trebala bi biti na vrhu popisa mjesta koja vlasnici kuća trebaju redovito pregledavati, objašnjava. “Ovo su također područja u kojima bi preventivne mjere trebale biti središnja točka, poput dubinskog čišćenja, upravljanja vlagom i filtracije zraka.”
Uobičajena mjesta na kojima se plijesan najčešće stvara:
- Tavani, podrumi i uski prostori
- WC spremnici, perilice rublja, fuge i brtvila
- Prozorske klupice i okviri vrata
- Ispod umivaonika
- U tepisima
“Plijesan se može razviti čak iu predmetima koje koristimo za jelo ili piće, poput boca s vodom i aparata za kavu, jer oni također sadrže vlagu”, dodaje dr. Johnson-Arbor.
Kakvi su učinci plijesni na zdravlje?
“Ukratko, odgovor je: Ovisi”, objašnjava Rubino.
To je zato što mnogi čimbenici pridonose nečijoj reakciji na plijesan, uključujući njihovu genetiku, opseg i duljinu izloženosti plijesni i status nečijeg imunološkog sustava. “Svaki rast plijesni u domu može izazvati štetne zdravstvene reakcije kod pojedinaca, ali to se razlikuje od osobe do osobe.” Jedna osoba može doživjeti povremenu glavobolju, dok druga može razviti više od desetak simptoma.
Oni s nerazvijenim ili kompromitiranim imunološkim sustavom često su izloženi većem riziku od ozbiljnih zdravstvenih učinaka plijesni. Osim toga, oni koji su osjetljivi na plijesan ili su alergični, te ljudi s astmom, mogu doživjeti intenzivnije reakcije, prema CDC-u.
Kao i kod plijesni koja raste na hrani, bitna je i vrsta plijesni koja raste u vašem domu. “Nisu sve plijesni loše”, kaže dr. Johnson-Arbor, dok su neke vrste problematičnije za naše zdravlje. Ona pokazuje na plijesan zvanu Mucorales, vrstu koja raste u tlu, kruhu i prašini. “Udisanje spora Mucorales, konzumacija kontaminirane hrane ili kontakt s kožom mogu uzrokovati ozbiljne i ponekad smrtonosne gljivične infekcije.”
Rubino dodaje da druge vrste plijesni proizvode otrovne nusprodukte koji se nazivaju mikotoksini. Istraživanja pokazuju da određeni mikotoksini poput aflatoksina i ohratoksina mogu doprinijeti nizu štetnih učinaka na zdravlje, uključujući oštećenje bubrega, jetre, supresiju imunološkog sustava, rak i urođene mane. “Utjecaj drugih mikotoksina na ljudsko zdravlje nije u potpunosti shvaćen, ali je moguće da mogu igrati ulogu u razvoju ili napredovanju upale, gastrointestinalnih bolesti i drugih medicinskih stanja”, kaže dr. Johnson-Arbor.
VEZANA VIJEST
S druge strane, nekoć se vjerovalo da udisanje “plijesni Stachybotrys chartarum —ili ‘crne plijesni’— uzrokuje ozbiljna medicinska stanja, uključujući plućno krvarenje”, kaže dr. Johnson-Arbor. Ali trenutno nema uvjerljive veze između ove plijesni i bolesti.
Rubino objašnjava: “Potrebno je još mnogo istraživanja kako bi se točno utvrdilo kako izloženost rastu plijesni u zatvorenom prostoru utječe na tijelo” jer svatko reagira drugačije. Ali on kaže da studije počinju povezivati neka autoimuna stanja s izloženošću plijesni, poput sindroma aktivacije mastocita, sindroma kroničnog umora i sindroma kronične upalne reakcije. Također je dobro utvrđeno da izloženost plijesni može pogoršati astmu i izazvati napadaje, ali još jedna nedavna studija istraživača UC Berkeley School of Public Health otkriva da izloženost plijesni u djetinjstvu može povećati rizik od razvoja kronične plućne bolesti.
Simptomi koji ukazuju na izloženost plijesni
Opet, zdravstveni učinci plijesni mogu biti različiti za svakoga. Ali općenito, Rubino kaže da ako imate neku kombinaciju ovih uobičajenih simptoma, u vašem domu može postojati problem s plijesni:
- Glavobolje i migrene
- Simptomi alergije i uporne prehlade
- Kronični umor i smanjena fizička pokretljivost
- Koprivnjača, ekcem i kožni osip
- Moždana magla, kognitivne poteškoće i drugi neurološki problemi
- Hormonski poremećaji i neplodnost
Mogu li se testirati na izloženost plijesni?
Dostupni su testovi za provjeru sumnje na alergiju ili osjetljivost na plijesan, ali ne postoji točna dijagnostička metoda kojom bi se testirala vaša fizička razina izloženosti plijesni. Neki laboratoriji nude testove temeljene na krvi ili urinu, kao što je “krvni test na mikotoksine”, ali oni nisu odobreni od strane američke Uprave za hranu i lijekove (FDA), a CDC obeshrabruje njihovu upotrebu.
Dostupno je i kućno testiranje plijesni, ali “važno je zapamtiti da ne postoje državni standardi za plijesan ili spore plijesni”, kaže dr. Johnson-Arbor. “Zbog toga kućno testiranje plijesni zapravo ne daje mnogo informacija o ozbiljnosti izloženosti plijesni ili je li prisutnost određene količine plijesni povezana s određenim neželjenim učincima na zdravlje.”
Zato je općenito najbolji način za izbjegavanje potencijalno štetne plijesni uklanjanje svega što je prisutno i sprječavanje ponovnog rasta. A evo kako stručnjaci kažu da se možete početi rješavati plijesni u svom domu.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!