Knjige za ljeto

Knjige za ljeto nude poseban doživljaj, pažnju kakvu druga godišnja razdoblja rijetko dopuštaju. Ista rečenica koja bi u petak navečer nakon napornog tjedna prošla nezapaženo, na plaži u deset prijepodne može zvučati poput otkrivenja. Zato izbor naslova za srpanj i kolovoz zaslužuje više promišljanja nego što se obično pretpostavlja. Netko će poželjeti sagu koja traje tri dana, netko tanji roman koji stane između dvije kupke u moru.

Zašto ljeto mijenja odnos prema čitanju

Odmor najprije uhvati tijelo. Um stiže dan ili dva kasnije. Prva dva dana na moru prolaze u sporom priviknjavanju, ruka još automatski poseže za telefonom, a raspored iz prošlog tjedna ne popušta preko noći. Knjiga koja se tad otvori mora biti strpljiva s čitateljem. Roman s čvrstim pripovjedačem i jasnim likovima lakše se provlači kroz rascijepljenu pažnju nego gust esej ili fragmentarna proza koja traži olovku na margini.

Tri sata pod tendom, s isključenim obavijestima u telefonu, sporije se čita. Rečenice dobivaju vrijeme. Knjiga koja bi u gradu jedva izdržala tri stranice prije spavanja, na plaži u jednom popodnevu dobije sto pedeset. Tu se događaju nepredviđeni susreti. Autor kojeg se godinama zaobilazilo odjednom djeluje prikladno. Naslov koji je prašio policu pokaže se pravim. Rijetko se čovjek s plaže vraća s manje knjiga nego što je donio.

Romani koji traže malo više pažnje

Pačinko, autorice Min Jin Lee, u prijevodu Mirne Čubranić, otvara se 1932. na ribljoj tržnici u Busanu. Mladu Sunju ondje primjećuje Koh Hansu, bogati mešetar iz Osake, i odluka koju ona donese nakon tog susreta odredit će sudbinu triju naraštaja zainichi Korejaca, korejske dijaspore koja je u Japanu ostala nakon kolonijalizma, rata i podjele poluotoka. Sunja prihvaća bračnu ponudu boležljivog pastora i odlazi s njim u Osaku, u četvrt Ikaino. Roman se odatle širi kroz okupaciju, Hirošimu, poslijeratne barake, pačinko-salone i osamdesete godine. Sedamsto stranica koje se čitaju polako, dijelom zato što Lee ne žuri, dijelom zato što i čitatelj počne usporavati s njom.

Eva spava Francesce Melandri, u prijevodu Ane Badurine, radi na drugačijem materijalu. Glavna junakinja putuje vlakom od Južnog Tirola do krajnjeg juga Italije, prema čovjeku kojeg nije vidjela trideset godina. Povod je paket umotan u smeđi papir, vraćen poštaru s kratkom porukom da Eva spava. Iz te opaske razmotava se sve što majka Gerda nikad nije odgovorila, o djetinjstvu uz austrijsku granicu, o zabranjenoj ljubavi sa sedamdesetih i o zemlji koja dvije svoje polovice i danas teško drži u istoj rečenici. Prvijenac talijanske autorice spaja privatnu nepravdu s poviješću koja se neugodno sjeća.

Škola Topeka Bena Lernera, u prijevodu Dragane Vulić-Budanko, spušta se u američki Srednji zapad devedesetih godina. U središtu je obitelj Gordon, oboje psiholozi, i njihov sin Adam, zvijezda srednjoškolskih debatnih natjecanja koji odrasta u jeziku što već tada počinje gubiti težinu. Kroz tri glasa, majčin, očev i Adamov, Lerner slaže sliku obiteljske napukline, ranjenog muškarstva i zemlje koja se nekoliko godina kasnije neće prepoznati u javnom razgovoru. Težina teme ne usporava tekst. Rečenice su oštre i precizne, povremeno lirske, nikad samodopadne.

Čitatelj sklon filozofskoj noti prirodno će posegnuti za Nepodnošljivom lakoćom postojanja Milana Kundere, u prijevodu Nikole Kršića. Roman počinje razmišljanjem o Nietzscheovu vječnom vraćanju, a završava tihim prizorom uz psa na rubu smrti. Između su praško proljeće 1968., sovjetski tenkovi, Tomaš i Tereza, Franz i Sabina s djedovim polucilindrom. Kundera razbija pripovjedačku iluziju, izlazi iz priče i izravno se obraća čitatelju, pa roman ponekad djeluje kao niz povezanih eseja s likovima. Fragmentarna forma dobro se slaže s ljetnom pažnjom. Poglavlja su kratka, a između njih ostaje prostora da se pogleda horizont i razmisli.

Priče koje osvajaju lakoćom

Ljeto ne mora biti intelektualni maraton. Često se knjiga za plažu bira po tome koliko brzo povuče čitatelja unutra. Dobar materijal Dolly Alderton, u prijevodu Saše Stančina, radi upravo to. Andy je ostao bez djevojke, bez stana i bez ideje kako su svi oko njega postali odrasli dok on nije gledao. Alderton, koja već godinama piše o suvremenim vezama, muški glas izvodi iznenađujuće uvjerljivo. Humor nije zaklon, nego ruka koja čitatelja vodi do stvari o kojima Andy ne zna govoriti.

Ljeto u knjižari na Santoriniju Rebecce Raisin, u prijevodu Dunje Dernej, igra na kartu lažne romanse. Evie ostaje bez posla u londonskoj izdavačkoj kući i sleti kod ekscentrične bake koja u Oiji drži malu knjižaru s pogledom na kaldiru. Stanodavac prijeti otkazom ugovora, pa Evie pristaje glumiti djevojku njegova unuka Georgiosa u zamjenu za produljenje roka. Roman ništa ne traži od čitatelja osim da okrene stranicu.

Muževi Holly Gramazio, u prijevodu Dražena Čulića, otvaraju jednu od najneobičnijih premisa prošlogodišnjeg prinosa. Lauren se vraća u svoj londonski stan i ondje zatekne muža za kojeg nema nijedno sjećanje. Kad taj muž ode na tavan promijeniti žarulju, niz stepenice silazi drugi muškarac, također njezin suprug. Tavan postaje čarobni generator partnera. Neki su arhitekti, neki tihi knjigovođe, neki potpune katastrofe. Roman se čita nekoliko večeri i ostavlja neugodno pitanje o tome koliko smo drugačijih života mogli imati da smo u ponedjeljak izabrali drugi vlak.

Kada čitanje postane putovanje

Ljeto u gradu Alex Aster, u prijevodu Ele Horvat, smješta priču u New York u koji se 27-godišnja scenaristica Elle vraća s rokom za isporuku scenarija za visokobudžetni film i s kreativnim blokom koji je muči mjesecima. U luksuznom stanu koji si teško može priuštiti prvi joj susjed postane Parker Warren, tehnološki milijarder s kojim je dvije godine ranije imala neugodan susret. Njemu treba lažna veza radi poslovne akvizicije, njoj materijal za scenarij. Dogovor traje do kraja ljeta, s jasnim pravilima. Manhattan u srpnju, s vrućim pločnicima i neizgovorenim obećanjima, čita se kao razglednica iz grada koji boli i uzbuđuje u istom dahu.

Sirene Emilie Hart, u prijevodu Dražena Čulića, pletu sudbine četiriju žena kroz tri vremena. Godine 1800. irske blizanke Mary i Eliza ukrcane su na kažnjenički brod za Australiju. Godine 1999. šesnaestogodišnja Jess, s rijetkom alergijom na vodu, upoznaje šarmantnog nastavnika likovne kulture. Godine 2019. njezina mlađa sestra Lucy bježi u Jessinu kuću na australskoj obali i u sestrinom dnevniku traži objašnjenje za glasove koje čuje iznad valova. Ocean nosi istu pjesmu kroz generacije. Na obali Jadrana takva se proza čita drugačije, a more pred očima postaje dio iste slike u kojoj se nalaze i junakinje.

Izbori koji ostaju uz čitatelja

Sestre Blue Coco Mellors, u prijevodu Andree Marić, ostavljaju dojam koji traje dugo nakon zadnje stranice. Godinu dana nakon smrti sestre Nicky, Avery, Bonnie i Lucky vraćaju se u newyorški stan u kojem su odrasle kako bi spriječile njegovu prodaju. Korporacijska odvjetnica iz Londona, bivša boksačica koja u Los Angelesu radi kao izbacivačica, i pariška manekenka dijele istu tugu i istu obiteljsku ovisnost koja traje generacijama. Mellors piše s emocionalnom preciznošću koja rijetko ostavlja čitatelja na sigurnoj udaljenosti.

Ponoćna knjižnica Matta Haiga, u prijevodu Marte Kovač, postavlja pitanje koje pogađa svakoga tko je ikad zažalio za nekom odlukom. Nora Seed, tridesetpetogodišnja prodavačica u trgovini glazbalima, nakon niza gubitaka pokušava si oduzeti život. Umjesto u smrt stiže u knjižnicu između života i smrti, gdje svaka knjiga nudi jedan od života koje je mogla živjeti. Onu u kojoj nije otkazala vjenčanje. Onu u kojoj nije napustila rock-bend. Onu u kojoj je ostala na plivačkim treninzima. Roman rasterećuje jer pokazuje da ni jedan život ne može biti bez žaljenja, neovisno o tome što čitatelj izabere.

Alkemičar Paula Coelha, prvi put objavljen 1988. i do danas preveden na više od osamdeset jezika, ostaje naslov koji mnogi uzimaju u ruke baš ljeti. Mladi andaluzijski pastir Santiago kreće iz Španjolske prema egipatskoj pustinji u potrazi za blagom skrivenim u piramidama. Putem sreće Ciganku, čovjeka koji se naziva kraljem i alkemičara, a svaki mu od njih otkrije dio istog odgovora. Potraga za vanjskim blagom pretapa se u potragu za onim unutarnjim. Jednostavna naracija razlog je zbog kojeg roman i dalje nalazi nove čitatelje svakog ljeta.

Čovjek zvan Ove Fredrika Backmana ostaje jedna od najljepših priča o susjedstvu i neočekivanom prijateljstvu. Ove nadzire cijelu ulicu, drži se kirurški preciznih rutina i ima kratak fitilj, pa prezire svijet oko sebe. Nova obitelj iz susjedstva, s dvije male kćeri i zdravom dozom kaosa, postaje razlog zbog kojeg još jedan dan ima smisla. Knjiga je 2015. godine adaptirana u švedski film s Rolfom Lassgårdom, a 2022. je američki remake pod naslovom Čovjek zvan Otto u naslovnu ulogu doveo Toma Hanksa.

Normalni ljudi Sally Rooney, u prijevodu Patricije Horvat, najčešće su spominjan roman mlađe irske generacije i adaptirani su u miniseriju BBC-ja i Hulua. Connell i Marianne razgovaraju, šute, razilaze se i vraćaju kroz nekoliko godina, od srednjoškolskih hodnika u Carricklei do Dublina i kolegija na Trinityju. Ono što jedno drugom ne kažu oblikuje ih više od onoga što si izgovore. Irska kiša u pozadini britkih dijaloga čuje se drukčije s terase iznad Jadrana, ali čuje se.

Knjige za ljeto zaslužuju pažljiv izbor zato što se pravi susret s dobrom knjigom pamti dulje od sezone. Sedam ili osam naslova u torbi za plažu dovoljno je za različita raspoloženja koja donose srpanj i kolovoz.