Trebate li raditi stojeći ili sjedeći? Stručnjaci kažu da postavljamo pogrešno pitanje

Za milijune ljudi rad u stojećem položaju nije zdrava alternativa, nego svakodnevna nužnost. Zdravstveni i industrijski radnici, učitelji, prodavači, konobari i frizeri provode bezbrojne sate na nogama – a i to ostavlja posljedice na zdravlje.

Mišićno-koštani poremećaji – koji zahvaćaju leđa, vrat, ramena, noge i stopala – najčešći su zdravstveni problem na radnom mjestu u Europi.

Primjerice, u Španjolskoj je 29% ozljeda na radu koje su rezultirale bolovanjem u 2024. bilo posljedica fizičkog preopterećenja, dok su mišićno-koštani poremećaji činili 78% profesionalnih bolesti, piše Science alert.

Tijelo nije stvoreno za mirovanje

Dakle, je li bolje raditi stojeći ili sjedeći? Zapravo, možda je to pogrešno pitanje. Najvažnije je koliko dugo provodimo u određenom položaju i koliko se često krećemo tijekom dana.

Ljudsko tijelo ne podnosi dobro dugotrajne, statične položaje.

Dok dugotrajno sjedenje najčešće uzrokuje probleme u donjem dijelu leđa, vratu i ramenima, višesatno stajanje češće je povezano s umorom, bolovima u donjem dijelu leđa i prekomjernim opterećenjem nogu i stopala.

Stajanje i sjedenje ne štete na isti način – ali nema sumnje da nijedno nije bezopasno ako traje predugo.

Ne zaboravite stopala

Kada razmišljamo o bolovima povezanim s poslom, gotovo uvijek pomislimo na leđa.

No radni dan tijela počinje mnogo niže.

Stopalo je mehanički temelj na kojem sve počiva: ono dodiruje podlogu, raspoređuje pritisak i prenosi sile na gležanj, koljeno, kuk i kralježnicu.

Ako taj temelj satima radi bez prestanka, može patiti i ostatak tijela.

Pa što je bolje?

Kako ističe Europska agencija za sigurnost i zdravlje na radu (EU-OSHA), općenito je zdravije mijenjati položaje, kretati se i smanjiti vrijeme provedeno u statičnim pozama.

Zbog toga se često traže inovativna rješenja poput podesivih radnih stolova, posebno dizajniranih stolica i uložaka ili pomagala poput korektora držanja, ergonomskih jastuka i gotovih lumbalnih potpora. Neka od tih rješenja mogu pomoći, ali nijedno samo po sebi ne može nadoknaditi loše organiziran radni dan.

Mjere prevencije koje doista djeluju nisu osobito uzbudljive: uključuju redovite kratke pauze, izmjenu zadataka, prilagodbu radnog mjesta, odgovarajuću obuću, tjelesnu aktivnost i raspored koji omogućuje kretanje.

Na kraju, nema potrebe demonizirati stolicu niti idealizirati stajanje.

Potrebno je shvatiti da je tijelo stvoreno za promjenu, prilagodbu i kretanje. Kada nas posao prisiljava da predugo ostanemo u istom položaju, tada nastaju problemi.