VIDEO / Bosanac prodao kuću u Njemačkoj pa kupio pola svog rodnog sela. Svi raspravljaju zašto je to učinio

Kao dječak otišao je u Njemačku, gdje su mu roditelji već radili. Tamo je odrastao, radio, stvarao i na kraju izgradio uspješan posao. U Augsburgu je imao veliku kuću, stabilan život i sigurnu budućnost.

Nije kupovao samo nekretnine - otkupio je sedam cijelih imanja, desetak kuća i desetke hektara šuma, polja i livada. Kako kaže, nije mogao gledati kako mu rodni grad propada dok se lokalno stanovništvo raseljava po svijetu. Srce ga je stalno vuklo natrag, mirisi djetinjstva, livade kojima je trčao i sjećanja na dane provedene s prijateljima, piše N1 BiH.

"Prodao sam kuću u Njemačkoj, a ovdje sam kupio imanja na kojima sam kao dijete čuvao krave. Danas je gotovo polovica sela opet u istim rukama, ali s ciljem da se vrati u život", priča Pero za YouTube kanal Srećka Stipovića dok pokazuje prostrane parcele koje je već ogradio i počeo uređivati.

Etno selo i turistička atrakcija

Njegov plan nije samo mirna mirovina, on intenzivno radi na projektu etno sela i seoskog turizma. Već ove godine planira imati spremno 40 kreveta za turiste, a puno se radi i na objektima - postavljaju se novi prozori, vrata i krovovi.

"Ljudi danas traže upravo to - tišinu, prirodu i iskrenu priču. I to imamo", dodao je Pero.

Selo se nalazi na 650 metara nadmorske visine i udaljeno je samo 26 kilometara od Vlašića, što ga čini savršenom bazom za odmor. Osim smještaja, Pero planira i proizvodnju autentičnih proizvoda. U tome mu pomaže rođak Dragan Balta, koji trenutno radi u Švicarskoj, ali planira povratak.

Podržava ga prijatelj i rođak Dragan Balta. Draganova vizija je "Postinjski pjenušac" (Postinjac), napravljen od švicarske loze koju planira posaditi na obalama Save u Hercegovini, odnosno na obroncima Postinje.

Podrška obitelji

Ono što ovu priču čini još emotivnijom jest podrška obitelji. Pero ima tri sina koji su se školovali u Njemačkoj, a ako uspije ostvariti svoju želju, naglasio je da se sin i njegova supruga svakako žele vratiti s djecom. U njima vidi nastavak svoje priče i nadu da će se i drugi, raseljeni diljem svijeta, jednog dana vratiti. Ako ne prije, onda barem u mirovini.

Perina supruga, porijeklom iz Ričića, dijeli njegovu ljubav prema rodnom gradu, što mu je bila najveća podrška u odluci da napusti siguran život u Augsburgu.

"Kroz ovaj video ljudi će vidjeti da je lijepo živjeti i da je to moguće, da će sve biti lijepo, jedino je važna inicijativa", zaključio je Pero uz zvukove harmonike koju je, kako je rekao, znao svirati prije nego što je naučio pisati, a bez koje ne prođe ni jedan dan u njegovom novom/starom domu.