stručnjaci objasnili
Pratite san uz pomoć pametnog sata? Evo što zapravo mjere i koliko im vjerovati

Kako ovi uređaji postaju sve popularniji, stručnjaci upozoravaju da je važno razumjeti što nam oni mogu, a što ne mogu reći te kako njihove podatke treba koristiti.
Milijuni ljudi oslanjaju se na aplikacije i nosive uređaje poput prstenova, pametnih satova i senzora kako bi pratili kvalitetu sna, no ti uređaji zapravo ne mjere san izravno, piše Euronews.
Umjesto toga, oni zaključuju u kojem ste stanju sna na temelju signala poput otkucaja srca i kretanja, što otvara pitanja o pouzdanosti tih informacija i o tome koliko ih ozbiljno treba shvatiti.
Američko tržište uređaja za praćenje sna ostvarilo je oko 5 milijardi dolara (otprilike 4,25 milijardi eura) prihoda u 2023. godini, a očekuje se da će se do 2030. udvostručiti, prema istraživačkoj tvrtki Grand View Research.
Kako uređaji nastavljaju osvajati tržište, stručnjaci ističu da je ključno razumjeti njihove mogućnosti i ograničenja — te kako pravilno koristiti podatke koje pružaju.
U nastavku donosimo pregled tehnologije i objašnjenje zašto jedan stručnjak smatra da njezin puni potencijal još nije ostvaren.
Što vaš uređaj za praćenje sna zapravo mjeri
Bilo da je riječ o Apple Watchu, Fitbitu, Oura prstenu ili nekom od brojnih konkurenata, većina zdravstvenih i fitness uređaja koristi sličan pristup — bilježe kretanje korisnika i otkucaje srca tijekom odmora, kaže Daniel Forger, profesor matematike na Sveučilištu Michigan koji se bavi znanstvenim istraživanjem nosivih uređaja za praćenje sna.
Algoritmi koje koriste velike kompanije postali su vrlo precizni u određivanju kada je osoba zaspala, kaže Forger. Uređaji su također donekle korisni u procjeni faza sna, iako su laboratorijska ispitivanja znatno preciznija.
„Ako doista želite točno znati koliko imate ne-REM sna u odnosu na REM san, laboratorijske studije tu su daleko nadmoćnije“, rekao je Forger.
Koje brojke o snu su doista važne
Chantale Branson, neurologinja i profesorica na Medicinskom fakultetu Morehouse, kaže da joj pacijenti često dolaze s podacima o snu s fitness trackera, ponekad opsjednuti sitnim detaljima poput količine REM sna u jednoj noći.
Prema Branson, to je pogrešan pristup: uređaji mogu pomoći u prepoznavanju trendova tijekom vremena, ali ih se ne smije smatrati konačnim mjerilom zdravlja sna.
Također, nijedna pojedina noć ne bi se trebala smatrati presudnom.
„Vjerovali bismo im i bez uređaja i pokušali otkriti zašto ne mogu spavati — a upravo to nosivi uređaji ne rade“, rekla je.

Branson smatra da bi ljudi koji svako jutro provjeravaju statistiku sna bolje iskoristili vrijeme radeći na tzv. „higijeni sna“, poput stvaranja opuštajuće rutine prije spavanja, izbjegavanja ekrana navečer i osiguravanja ugodnog okruženja za spavanje.
Savjetuje svima koji su zabrinuti zbog sna da se prije kupnje nosivog uređaja obrate liječniku.
Forger ima pozitivniji stav prema tim uređajima, tvrdeći da pomažu osvijestiti često zanemarenu važnost sna.
Preporučuje ih čak i osobama bez ozbiljnih problema sa snom jer mogu pružiti korisne uvide koji pomažu u prilagodbi svakodnevnih navika i povećanju dnevne budnosti.
„Velika je korist vidjeti je li vaš biološki sat usklađen, jer čak i ako si osigurate dovoljno vremena za spavanje, ako spavate u pogrešno vrijeme, san neće biti učinkovit“, rekao je Forger.
Kako podaci o snu mogu potaknuti bolje navike
Kate Stoye, učiteljica u srednjoj školi u okolici Atlante, kupila je Oura prsten prošlog ljeta nakon što je od prijatelja čula pohvale, posebno u kontekstu praćenja plodnosti.
„Toliko je precizan“, rekla je.
Otkrila je da joj je prsten jednako koristan i za praćenje sna. Nakon što je primijetila da su noći u kojima je konzumirala alkohol povezane s lošijom kvalitetom sna, odlučila je prestati piti.
„Ne vidim razlog za piće ako znam da će utjecati na to kako se osjećam“, rekla je Stoye, koja nosi uređaj stalno, osim kada igra tenis ili ga puni.
Još jedan trend koji je primijetila: važnost toga da ne jede kasno ako želi kvalitetan san.
„Uvijek se mučim s odlaskom na spavanje, a često je razlog to što jedem kasno navečer“, rekla je.
„Ja to znam o sebi — a zna i on.“
Kada praćenje sna postane problem
Mai Barreneche, koja radi u oglašavanju u New Yorku, nekada je stalno nosila svoj Oura prsten.
Kaže da joj je pomogao razviti dobre navike spavanja i potaknuo je na redovito jutarnje vježbanje.
No, kao osoba sklona praćenju metrika, postala je toliko „opsjednuta“ noćnim rezultatima sna da joj je to počelo izazivati tjeskobu — stanje koje su istraživači nazvali „ortosomnija“.
„Sjećam se da bih odlazila u krevet razmišljajući o rezultatu koji ću dobiti ujutro“, rekla je Barreneche.
Tijekom odmora na plaži prije nekoliko godina odlučila je ne nositi prsten, a nakon povratka kući više ga nikada nije ponovno stavila.

Kaže da je zadržala dobre navike koje joj je uređaj pomogao razviti, ali više ne želi stres praćenja noćnih rezultata.
Branson kaže da je primijetila slične slučajeve anksioznosti povezane s ocjenama sna, osobito kod pacijenata koji si postavljaju ciljeve za određenu količinu REM sna ili uspoređuju rezultate s prijateljima.
Uspoređivanje tipova i faza sna nije preporučljivo jer se individualne potrebe razlikuju ovisno o dobi, genetici i drugim čimbenicima, kaže ona.
„Ovi bi vam uređaji trebali pomagati“, rekla je Branson. „Ako se zbog njih osjećate tjeskobno, zabrinuto ili frustrirano, onda nisu korisni i trebali biste razgovarati sa stručnjakom.“
Budućnost nosivih uređaja
Forger smatra da je potencijal nosivih uređaja podcijenjen te da nova istraživanja upućuju na to da bi oni jednog dana mogli otkriti infekcije prije pojave simptoma, kao i promjene u obrascima spavanja koje bi mogle signalizirati početak depresije ili povećani rizik od povratka bolesti.
„Tijelo donosi vrlo zanimljive i važne odluke kojih nismo svjesni kako bi nas održalo zdravima, aktivnima i budnima u pravo doba dana“, rekao je.
„Ako imate infekciju, taj se ritam vrlo brzo počne raspadati jer tijelo ulazi u ‘višu brzinu’ kako bi se borilo protiv bolesti. To su stvari koje možemo prepoznati.“
Tehnologija bi mogla biti osobito korisna u zajednicama s ograničenim resursima, gdje bi nosivi uređaji mogli pomoći u ranom otkrivanju zdravstvenih problema i omogućiti daljinsko praćenje bez potrebe za liječnicima ili specijaliziranim klinikama, smatra Forger.
„Pred nama je vrlo važna priča koja tek dolazi — o tome kako će razumijevanje ritmova sna i njegove strukture općenito poboljšati naše živote“, zaključio je.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare