Druga bojišnica u Gazi: Borba protiv štakora koji prenose bolesti

Pokraj gomile razorenih ruševina, Samah al-Dabla živi u improviziranom šatoru sa svojom djecom, obuzeta strahom koji prije rata nije postojao – štakorima koji sada prodiru u njihovo sklonište, piše Al Jazeera.

Samah stalno drži svoju djecu, trogodišnju Mayaseen i četverogodišnjeg Asaada, na oku te većinu dana provodi čisteći u očajničkom pokušaju da otjera štakore, no bez uspjeha.

Prije tjedan dana probudilo ju je usred noći vrištanje Mayaseen: „Lopov, lopov“. U početku nije shvatila što se događa, ali kada je podigla kćer, primijetila je krv na ruci.

„Njezin otac upalio je svjetiljku i vidjeli smo štakora kako trči po šatoru… bio je jako velik, poput zeca.“

Roditelji su shvatili da je životinja napala Mayaseen i ugrizla je za ruku, uzrokujući vidljivo krvarenje i krvave mrlje na madracu. Lokalna ambulanta nije mogla pružiti liječenje pa je djevojčica prevezena u bolnicu al-Shifa u središnjoj Gazi. Iako je dobila medicinsku pomoć, i dalje je prestravljena.

„Postala je jako uplašena“, kaže Samah. „Svaku noć želi spavati u mom naručju. Budi se u strahu, boji se zvukova štakora oko nas.“ I sama Samah teško spava, bojeći se ponavljanja incidenta.

Dodaje da su štakori postali agresivniji jer su se „navikli hraniti ljudskim tijelima pod ruševinama“ – više od 72.000 Palestinaca ubijeno je u izraelskom ratu u Gazi.

„Situacija je vrlo zastrašujuća… štakori i miševi su posvuda“, kaže Samah, pokazujući na hrpu ruševina ispred šatora punu rupa koje glodavci koriste kao sklonište.

„Svaki dan, kad padne večer, osjećam strah jer se štakori šire na zastrašujući način“, dodaje umornim glasom.

„Jučer sam se noću vratila u šator i zatekla ih posvuda po tom brdu… prizor koji nijedan čovjek ne može zamisliti.“

Leglo glodavaca

Stotine tisuća ljudi u Gazi žive u šatorima, raseljeni iz svojih domova zbog izraelskih napada i naredbi za evakuaciju.

Bez naznaka obnove, unatoč početku primirja u listopadu, prisiljeni su snalaziti se u postojećim uvjetima.

To znači traženje čiste vode, pokušaje osiguravanja struje i interneta, nabavu hrane te suočavanje s prijenosnicima bolesti poput štakora – problemom koji se pogoršava s dolaskom ljeta.

Samah, raseljena iz Beit Lahije na sjeveru Gaze, pokušala je kupiti otrov za štakore, ali kaže da su cijene previsoke, a novca jedva ima za hranu.

Prije rata njezin suprug radio je kao uzgajivač jagoda i obitelj je živjela stabilno. Danas su prihodi potpuno nestali, a osiguravanje hrane postalo je prioritet.

Problem je što svaka hrana koju nabave privlači još više štakora.

„Mnogo puta sam donijela hranu iz pučke kuhinje, pokrila je, a onda se vratila i zatekla izmet štakora na njoj“, kaže Samah. „Morala sam sve baciti… uvijek nam unište vreće brašna.“

Uništavaju i odjeću, osobne stvari pa čak i šatore. „Štakori su pojeli našu odjeću i torbe… rubove šatora, sve“, dodaje.

Unatoč stalnom čišćenju, problem ne nestaje. Samah naglašava da to nije izoliran slučaj, već da svi oko nje pate.

„Svi oko mene pate… susjedi, rodbina… svi se žale zbog štakora… svaki put kad očiste neko mjesto, oni dođu k nama… problem zahtijeva organiziranu službenu akciju.“

Dolazak ljeta dodatno će pogoršati situaciju, uz širenje insekata i komaraca.

Teško rješiv problem

Dr. Ayman Abu Rahma, direktor preventivne medicine u Ministarstvu zdravstva, opisuje Gazu kao „zdravstveno opasno okruženje“ s neviđenim širenjem glodavaca.

Kao glavne uzroke navodi nakupljeni otpad, uništenu kanalizacijsku infrastrukturu te prisutnost ruševina i raspadajućih tijela ispod njih.

Ističe da je porastao broj hitnih i primarnih medicinskih slučajeva zbog ugriza, osobito među djecom i starijima. Dijabetičari su posebno ranjivi jer često ne osjete ugriz, što može dovesti do ozbiljnih komplikacija.

Štakori također prenose bolesti putem urina i izmeta, uzrokujući groznicu i druge simptome.

Gradske vlasti Gaze navode da je situaciju pogoršala izraelska zabrana uvoza sredstava za suzbijanje štetnika, uključujući otrove koji su se ranije koristili protiv glodavaca, dok pokušaji pronalaska alternative nisu uspjeli.

Problem otpada također se pogoršava – glavno odlagalište u Gazi sadrži oko 300.000 kubičnih metara otpada, što predstavlja idealno leglo za glodavce u gusto naseljenom području.

Zdravstvene posljedice

Bez učinkovitih rješenja, stanovnici Gaze trpe sve teže posljedice. Basel al-Dahnoun već je bolovao od više bolesti kada ga je ugriz štakora dodatno ugrozio.

47-godišnjak kaže da se vraćao s dijalize i zaspao od iscrpljenosti. Probudio se s blagim bolom u stopalu, a njegova supruga primijetila je štakora u šatoru i krv koja je obilno tekla.

„Pogledao sam stopalo, madrac i prostirka bili su puni krvi… tada sam shvatio da me štakor ugrizao“, kaže Basel.

Zbog bolesti postupno je izgubio osjet u udovima pa nije osjetio ugriz. Odmah je prevezen u bolnicu, gdje je liječen.

„Poznato je da rane kod dijabetičara teško zacjeljuju i mogu se pogoršati“, kaže. „Liječnici su uzeli uzorke… nažalost, operacija je zakazana u roku od dva dana.“

„Psihički sam iscrpljen… zaista iscrpljen“, dodaje. „Ne tražim novac… ništa… samo želim živjeti u stabilnosti… na čistom mjestu… ovo nije život.“