Ima li Europa snage za rat i što Bruxelles čini kako bi se pripremio?

Ruska potpuna invazija na Ukrajinu, u kombinaciji sa stalnim pritiskom Sjedinjenih Američkih Država, ostavila je Europskoj uniji praktički jedinu opciju – suočiti se s vlastitim obrambenim i sigurnosnim kapacitetima.

Ulog je velik jer se kraj rata u Ukrajini ne nazire. Istodobno, razina povjerenja je niska jer Europa djeluje ranjivo te vojno i diplomatski nepripremljeno, piše Euronews.

Glavni imperativ Europe jest zaštititi samu sebe, istodobno pružajući potporu Ukrajini. Čelnici EU-a dogovorili su prošlog prosinca novi zajam od 90 milijardi eura za Ukrajinu, dok je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen u listopadu najavila nove obrambene inicijative, predstavljajući ih kao korake za jačanje europskog odvraćanja od Rusije i drugih protivnika do 2030. godine.

Dodatne napetosti izazvala je izjava Vladimira Putina od 2. prosinca, kada je rekao da je Rusija spremna na borbu ako bude potrebno te da "neće imati s kim pregovarati”.

Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte izjavio je da je Europa "sljedeća meta Rusije” te upozorio na mogući napad na Savez u sljedećih pet godina.

Američka strategija nacionalne sigurnosti oštro je kritizirala Europu i njezin politički program, označivši je slabim saveznikom.

Središnja zabrinutost je jasna: Europljani sada vjeruju da je ruski napad na NATO ili susjedne zemlje sve vjerojatniji, što potiče snažan osjećaj hitnosti za djelovanje.

Jesu li Europljani spremni za rat?

U nedavnoj anketi Euronewsa, u kojoj je postavljeno pitanje "Biste li se borili za granice EU-a?”, odgovori otkrivaju široko rasprostranjeno oklijevanje prema mogućnosti rata.

Od 9.950 ispitanika, tri od četiri - odnosno 75 % - izjavilo je da ne bi bili spremni uzeti oružje u ruke. Devetnaest posto reklo je da bi bili spremni boriti se, dok je 8 % ostalo neodlučno.

Istraživanje agencije YouGov potvrdilo je da se ruska agresija smatra jednom od najvećih prijetnji Europi - tako misli 51 % ispitanika u Poljskoj, 57 % u Litvi i 62 % u Danskoj. Ista anketa pokazala je da su "oružani sukobi” treća najveća briga među Europljanima obuhvaćenima istraživanjem.

Ipak, iako europski čelnici dijele te zabrinutosti, upravo su baltičke zemlje - Litva, Estonija i Latvija - preuzele vodeću ulogu. Razlog je jasan: nalaze se na istočnom rubu NATO-a i EU-a te dijele više od 1.000 kilometara granice s Rusijom i Bjelorusijom.

Litva je započela s uspostavom takozvanih zidova od dronova”. U suradnji s Latvijom, obje zemlje obnavljaju močvarna područja na svom teritoriju kako bi stvorile prirodne obrambene barijere. Također su pokrenule nacionalne kampanje podizanja svijesti, vježbe otpornosti i televizijske simulacije kako bi se građani psihološki pripremili za mogući sukob.

Latvija je uvela obvezni predmet nacionalne obrane u javni obrazovni sustav.

Poljska je izgradila barijere duž granice s Bjelorusijom i uvela sigurnosne edukacijske programe u većini javnih škola, od kojih neki uključuju obuku u rukovanju vatrenim oružjem za djecu već od 14 godina.

"U osnovnim školama zahtjevi uključuju teorijsku pripremu o sigurnom rukovanju oružjem”, objasnilo je poljsko Ministarstvo obrazovanja Euronewsu.

Finska i Estonija poslale su kućanstvima brošure s uputama o tome što učiniti u slučaju rata, podsjećajući na mjere iz doba Hladnog rata. Brošure objašnjavaju što spakirati, kako prepoznati sirene i upozorenja te koje korake poduzeti tijekom evakuacija ili nestanaka struje.

Švedska je 2025. pokrenula nacionalnu inicijativu slanja ažuriranih brošura "Ako dođe kriza ili rat” svakom kućanstvu, oživljavajući svoj model javne sigurnosti iz razdoblja Hladnog rata. Sve tri zemlje također su integrirale obrambene teme u obrazovne kurikulume, a Estonija je 2023. uvela poseban predmet nacionalne obrane za srednje škole.

Što radi Bruxelles?

Nazovimo to panikom ili oprezom, ali nacionalne vlade nisu jedine koje poduzimaju korake za jačanje obrambenih sposobnosti. Na razini EU-a u tijeku je nekoliko inicijativa kojima se nastoji unaprijediti sposobnost Unije za scenarij "za svaki slučaj”, koji se sada čini vjerojatnijim nego ikada.

Obrambeni proračuni diljem Europe porasli su i 2024. dosegnuli više od 300 milijardi eura. Istodobno, u prijedlogu Višegodišnjeg financijskog okvira EU-a (VFO) za razdoblje 2028. – 2034., koji je prošlog srpnja predstavila predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, predviđeno je dodatnih 131 milijarda eura za zrakoplovstvo i obranu - pet puta više nego u prethodnom razdoblju.

Plan "Readiness 2030”, koji su odobrile svih 27 država članica, prvi je i možda najvažniji strateški plan za jačanje obrane u Europskoj uniji.

Njegov je cilj zatvoriti postojeće praznine u sposobnostima i ubrzati vojni odgovor omogućavanjem kretanja postrojbi i opreme preko granica EU-a u roku od tri dana u mirnodopskim uvjetima te unutar šest sati u izvanrednim situacijama. To bi se postiglo ukidanjem rascjepkanih sustava dozvola koji trenutačno uzrokuju znatna kašnjenja, kao i uspostavom okvira takozvanog "vojnog Schengena”.

EU stvara mrežu koridora vojne mobilnosti, uključujući ojačane cestovne, željezničke i lučke pravce osmišljene za promet teške oklopne tehnike i logistike. Identificirano je oko 500 ključnih infrastrukturnih točaka za nadogradnju, poput mostova i tunela koji moraju podnijeti vozila teža od 60 tona.

Plan također ima za cilj standardizirati vojnu opremu i logističke postupke među oružanim snagama EU-a, koje se trenutačno oslanjaju na nekompatibilne sustave.

Procijenjeni trošak tih nadogradnji iznosi između 70 i 100 milijardi eura, a financiranje bi dolazilo iz nacionalnih proračuna i programa EU-a, poput Instrumenta za povezivanje Europe.