Tri stranke za neovisnost Katalonije, ohrabrene ponovnim osvajanjem većine mjesta u tamošnjem parlamentu, najavile su u nedjelju navečer razgovore oko formiranja vlade te poručile španjolskoj vladi da žele referendum o odcjepljenju od Španjolske.

Katalonska republikanska ljevica (ERC), desni centar Zajedno za Kataloniju (JxCat) i antikapitalistička Kandidatura narodnog jedinstva (CUP) osvojile su na parlamentarnim izborima 74 od ukupno 135 mjesta. Za formiranje vlade potrebno je imati 68 mjesta.

“Ova zemlja počinje novu etapu. Imamo veliku snagu za postizanje samoodređenja, za oslobađanje zatvorenih zagovornika samostalnosti, za povratak onih u egzilu te za organiziranje referenduma kao i za uspostavljanje katalonske republike”, izjavio je nakon izbora Pere Aragonés, ERC-ov kandidat za predsjednika vlade i dosadašnji potpredsjednik te autonomne pokrajine na sjeveroistoku Španjolske.

Španjolskom premijeru Pedru Sánchezu je poručio da sjedne za pregovarački stol oko dogovornog referenduma o samostalnosti Katalonije gdje živi 7,5 milijuna stanovnika. Na engleskom jeziku se obratio međunarodnoj zajednici tražeći njeno uključenje u rješavanje političkog sukoba s Madridom.

ERC je osvojio 33 mjesta u parlamentu baš kao i Katalonska socijalistička stranka (PSC) donedavnog španjolskog ministra zdravstva Salvadora Ille, zagovornika cjelovitosti Španjolske. PSC je osvojio najviše glasova pa će Illa prvi pokušati formirati vladu, no gotovo sigurno će doživjeti neuspjeh jer nema dovoljnu podršku ostalih stranaka.

U tom slučaju će Aragonés, kao drugoplasirani, dobiti priliku za sastavljanje koalicijske vlade. Kontakti su već uspostavljeni.

“Već sam razgovarala s Aragonésom te s čelnicom CUP-a oko zajedničkog rada”, izjavila je Laura Borrás, čelnica JxCAT-a koji će imati 32 zastupnika.

Njen stranački kolega i bivši premijer Carles Puigdemont nalazi se u Belgiji nakon što je organizirao referendum 2017. kojeg je bio zabranio španjolski ustavni sud.

Puigdemont, zastupnik u Europskom parlamentu, rekao je u nedjelju navečer da zagovornici nezavisnosti nikada nisu imali više zastupnika u parlamentu nego sada. “Poruka ljudi je jasna. Oni traže neovisnost”, dodao je.

No među tim strankama nema suglasja kako ostvariti taj cilj.

“Ono što su obećavali nisu ispunili. Bit će zanimljivo vidjeti što će sada napraviti”, kaže filozof Bernat Dedéu iz Barcelone.

JxCat je u predizbornoj kampanji najavio primjenu uspostave republike Katalonije, jednostrano proglašene nakon referenduma 2017., ako stranke za neovisnost osvoje 51 posto glasova na izborima u nedjelju. “Rekao bih da su to obećali misleći kako neće dobiti baš toliko. No vidjet ćemo što sada kada se to dogodilo”, napominje Dedéu.

Godine 2017. je proglašeno odcjepljenje no nije zaživjelo u stvarnosti jer je španjolska vlada odgovorila privremenim preuzimanjem direktne kontrole nad Katalonijom čiji su dužnosnici otišli u egzil gdje se pravno brane od španjolskog pravosuđa, a drugima koji su ostali je Vrhovni sud u Madridu izrekao zatvorske kazne pod optužbom za neposluh i poticanje na ustanak.

“Mislim da uopće nisu bili spremni, kao da su i sami ostali zatečeni svojim proglasom. Nisu ništa bili pripremili za preuzimanje kontrole nad teritorijem, niti policiju niti bilo što drugo, a tako se teško stvara država. U povijesti takvih slučajeva nije bilo, osim možda razdruživanja Češke i Slovačke”, rekao je jedan stanovnik Barcelone koji podržava potpunu neovisnost.

Puigdemont je u to vrijeme izjavio kako nisu pozvali stanovnike da fizički ili prosvjedima brane institucije jer nisu htjeli da netko strada poručivši da su oni “ljudi mira” te da bi se u 21. stoljeću mirnim putem trebalo dopuštati narodima pravo na samoodređenje.

ERC, koji bi sada trebao imati glavnu riječ, nastavlja pak spominjati novi referendum koji bi bio dogovoren sa španjolskom vladom premda je takav sporazum nemoguć u sadašnjim okolnostima. Sve i da lijeva vlada premijera Sáncheza prihvati referendum njega ne bi dopustio španjolski Ustavni sud. Bilo bi dovoljno da mu samo netko podnese žalbu. Taj sud je prije tri godine već izvijestio kako bi trebalo promijeniti ustav usuglašen 1978. da bi referendum bio zakonski dopušten.

Bilo bi potrebno promijeniti 1. članak ustava u kojem piše kako se “nacionalni suverenitet nalazi u španjolskom narodu (…) te 2. članak u kojem piše kako se “ustav temelji na nerazrješivom jedinstvu španjolske nacije, zajedničke i nedjeljive domovine svih Španjolaca (…).”

Ustav je u protekle 43 godine imao samo dvije promjene 1992. i 2011, i to obje manje značajne prirode od eventualne izmjene teritorijalnog ustroja. Za gore navedenu promjenu trebale bi glasati 2/3 zastupnika u oba doma španjolskog parlamenta, što ne bi prošlo s obzirom na sadašnji odnos snaga ondje. Kada bi promjena i bila usvojena morao bi biti raspušten parlament i sazvani izbori. Zastupnici koji bi bili izabrani na tim izborima ponovo bi glasali o istom prijedlogu promjene ustava. Nakon što bi ju usvojili promjenu bi trebali potvrditi i stanovnici Španjolske na referendumu.

Ipak, neki smatraju da možda i postoji način organiziranja referenduma u Kataloniji bez nužnosti promjene ustava. U članku 92. piše da se “političke odluke od posebne važnosti mogu staviti na referendum u kojem bi sudjelovali svi stanovnici”. Referendum bi trebao predložiti španjolski premijer, odobriti ga parlament, a sazvati kralj.

Tu bi trebalo riječi “svi stanovnici” interpretirati kao stanovnike Katalonije, a ne kao stanovnike Španjolske. No s obzirom da se u prva dva članka ustava spominje da se suverenitet nalazi u španjolskom narodu, suci Ustavnog suda ne prihvaćaju tu mogućnost.

Referendume prema tome ne dopuštaju na razini niti jedne od 17 autonomnih pokrajina. Godine 2014. su Kanarski otoci htjeli organizirati referendum oko poslovanja naftnih kompanija u tamošnjim vodama, no zabranio ga je Ustavni sud nakon žalbe središnje španjolske vlade. Referendume na manjim lokalnim razinama dopušta jer su oni u nadležnosti autonomnih pokrajina pa tako i Katalonije.

Ustavom usvojenim 1978,, kada je Španjolska prešla iz diktature u demokraciju, država je podijeljena na 17 autonomnih pokrajina. Katalonija od tada ima svoj parlament, vladu, policiju i javnu televiziju a katalonski jezik je službeni u tamošnjim institucijama. Španjolska vlada upravlja iz Madrida fiskalnom, obrambenom i vanjskom politikom.