Pošast stjenica pogodila je Pariz i druge francuske gradove, izazivajući val insektofobije i postavljajući pitanja o zdravlju i sigurnosti tijekom Olimpijskih igara sljedeće godine.
Tako je općenito ovaj fenomen opisan u francuskim – a sada i međunarodnim – medijima.
Djelomično je to istina. Ali djelomično nije, piše BBC.
Ono što je slučaj jest da se broj viđenja stjenica povećao tijekom posljednjih tjedana – i da taj uzlazni trend traje nekoliko godina.
“Svakog kasnog ljeta vidimo veliki porast stjenica”, kaže Jean-Michel Berenger, entomolog u glavnoj bolnici u Marseilleu i vodeći francuski stručnjak za stjenice.
“To je zato što su se ljudi kretali tijekom srpnja i kolovoza, a vraćaju ih u svojoj prtljazi. Svake je godine sezonsko povećanje broja stjenica više od broja prethodne godine”.
U Parizu, dugotrajnom strahu od zaraze koji osjećaju stanovnici stanova (od kojih je jedan od 10 iskusio stjenice u posljednjih pet godina, prema službenim podacima) dodani su novi izvori tjeskobe.
Izvještaji da su stjenice nedavno viđene u kinima nisu dokazani, ali su shvaćeni ozbiljno. Isto tako tvrdi da su ljudi doživjeli napad stjenica u vlakovima.
A sada i gradska vijećnica Pariza i vlada predsjednika Emmanuela Macrona pozivaju na akciju. Mjera toga koliko ozbiljno shvaćaju problem – i kako trebaju zaštititi imidž Pariza uoči Igara 2024. – je to što ne odbacuju paniku od stjenica kao izum društvenih medija.
Jer i to je dio priče.
Vlasnici kina – koji su već zabrinuti zbog pada posjećenosti – ozbiljno su uplašeni kada kruže video snimke na kojima se vide neidentificirane grinje na sjedalu. Ljudi u metroima počeli su provjeravati presvlake na kojima sjede. Neki više vole stajati.
Ove godine postoji novi element
“Ove godine postoji novi element – a to je opća psihoza koja je uzela maha”, kaže Berenger.
“To je na neki način i dobra stvar jer služi osvještavanju ljudi o problemu i što prije djelujete protiv stjenica, to bolje.
“Ali velik dio problema se preuveličava.”
Činjenica je da se stjenice vraćaju, i to možda već 20 ili 30 godina. Ali to nije samo u Francuskoj, nego posvuda.
Nekoliko je čimbenika, od kojih je globalizacija – kontejnerska trgovina, turizam i imigracija – najvažniji. Klimatske promjene mogu se isključiti. Stjenica – cimex lectularius kako joj je latinsko ime – pripitomljeno je biće. Ide tamo gdje ljudi idu.
Nakon Drugog svjetskog rata broj stjenica – znatno je smanjen širokom uporabom DDT-a. Ali tijekom godina, DDT i mnoge druge kemikalije su zabranjene zbog njihovog učinka na ljude.
A u međuvremenu, populacija stjenica je promijenjena eliminacijom onih stvorenja koja su bila genetski osjetljiva na kemijsko iskorjenjivanje. Oni koji su preživjeli DDT su preci današnje pasmine, koji su kao rezultat toga daleko otporniji.
Treći čimbenik može biti smanjenje broja žohara, uglavnom zahvaljujući čišćim domovima. Žohari su grabežljivci stjenica. Ne bojte se: nitko ne predlaže ponovno zarazu domova žoharima kako bi se riješili stjenicama.
Prema g. Berengeru, u razvijenom svijetu ljudi su skloni panici zbog stjenica jer smo izgubili kolektivno sjećanje na njih. U drugim dijelovima svijeta oni su još uvijek uobičajeni.
Istina je da su stjenice doista prijetnja – ali opasnost je više psihička nego fizička. Stjenice možda ne izgledaju lijepo, ali koliko je poznato ne mogu prenijeti bolesti. Njihovi ugrizi su neugodni, ali ne traju dugo.
Odbacuje svoje egzoskelete u redovitim intervalima; ostavljaju izmet u obliku crnih točkica (probavljena krv); migolji se od oduševljenja kad osjeti ljudski miris; a bez hrane može izdržati i godinu dana.
Ali prava šteta je za mentalno zdravlje zaraženog.
Prije godinu dana moj 29-godišnji sin pronašao je stjenice u svom stanu. Izbacio je svoj krevet; oprao svu svoju odjeću; oribao stan od vrha do dna. Ali ipak nije mogao zaspati. Počeo je zamišljati kako mu stvari gmižu po koži. Stjenice su mu postale opsesija.
Tek nakon skupe parne obrade njegovog stana od strane ugledne tvrtke protiv štetočina, ponovno je mogao disati. Neki kontrolori štetočina koriste pse tragače kako bi ih pronašli.
“Imati stjenice u domu nije smiješno”, kaže Berenger. “Ali postoji mnogo nategnutih priča o tome kako se lako mogu proširiti od točke A do točke B.
“Po mom mišljenju, način rješavanja stjenica nije ciljati na sve.
“Svaki put kad netko od tih ljudi koji imaju stjenice u svom domu napusti izađe iz kuće ili stana, oni šire stjenice. Oni su ti koji trebaju pomoć.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
PROČITAJTE JOŠ
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare