Što je 'trgovinska bazuka' i kako se sprovodi?

Donald Trump zaprijetio je da će uvesti dodatne carine od 10 posto od 1. veljače za osam europskih zemalja, od kojih su njih šest članice EU-a. Riječ je o zemljama koje su poslale svoje vojnike na vojnu vježbu na Grenland, arktički otok u sastavu Kraljevine Danske koji Trump nastoji preuzeti pod svaku cijenu. Carine bi se od 1. lipnja povećale na 25 posto i bile bi na snazi sve dok SAD ne dobije Grenland, najavio je Trump.

Europska unija na to bi mogla uzvratiti korištenjem Instrumenta za borbu protiv prisile (ACI), alat koji dosad nikad nije korišten. Instrument protiv prisile moćno je oružje, koje mnogi nazivaju “trgovinska bazuka”, za zaštitu Europske unije i njezinih članica od ekonomskog pritiska i ucjena trećih država. ACI je pravni alat za zaštitu EU-a i njezinih članica od trećih zemalja koje pokušavaju putem gospodarskih mjera ili prijetnjom takvim mjerama vršiti pritisak na njih s ciljem da ih prisile da donesu ili promijene određene političke odluke.

Uredba o Instrumentu protiv prisile stupila je na snagu u prosincu 2023. godine. Jedan od primjera koji se često navodi kao razlog za donošenje te uredbe su trgovinska ograničenja koje je Kina uvela Litvi kada je ta zemlja 2021. dopustila otvaranje Tajvanskog predstavničkog ureda u Vilniusu, što je bio presedan u Europi jer većina zemalja koristi naziv glavnog grada Taipei, umjesto Tajvan, koji Peking smatra svojom odmetnutom pokrajinom.

Kina je nakon toga uvela zabranu uvoza litvanskih proizvoda, prekinula trgovačke odnose i vršila pritisak na strane kompanije da uklone litvanske komponente iz svojih proizvoda kako bi mogli ući na kinesko tržište. Kina je također povukla svog veleposlanika i proglasila litvanskog veleposlanika u Pekingu "personom non grata".
Čini se da Trumpova najava novih carina u potpunosti odgovora definiciji gospodarske prisile kako bi natjerala EU da promijeni svoje stajalište o Grenlandu.

Ako se utvrdi postojanje prisile, EU može donijeti niz mjera poput uvođenja ili povećanja carina, uvesti uvozne ili izvozne restrikcije na robu, uvesti kvote ili zabranu trgovine određenim proizvodima, ograničiti pristup tržištu EU-a, ograničiti ili zabraniti pružanje usluga, poput financijskih ili digitalnih, ograničiti izravna strana ulaganja iz te zemlje, isključiti poduzeća iz treće zemlje iz javnih nabava u EU-u.

Da bi se pokrenulo korištenje Instrumenta protiv prisile najprije je potrebno utvrditi postojanje prisile. Komisija može na vlastitu ili na inicijativu države članice pokrenuti ispitivanje postoji li prisila. Komisija ima rok od četiri mjeseca da utvrdi postoji li prisila i ako to utvrdi onda upućuje Vijeću EU-a prijedlog da se to i službeno potvrdi. 

Vijeće EU-a onda ima osam do deset tjedana da potvrdi ili odbaci prijedlog. Za odluku je potrebna kvalificirana većina, što znači da to mora podržati najmanje 15 država članica, koje predstavljaju najmanje 65 posto ukupnog stanovništva EU.
Jednom kada se službeno utvrdi postojanje prisile, Komisija će kroz konzultacije s tom trećom zemljom tražiti od nje da prestane s ucjenom. Ako konzultacije ne urode plodom, Komisija može donijeti niz mjera koje predviđa uredba, što je opet podložno glasanju u Vijeću EU-a.

U Komisiji navode da je primarna svrha ACI-a, odvraćanje, a tek onda uvođenje protumjera.