Gošća Novog dana bila je izvršna direktorica GONG-a Jelena Berković. Govorila je o najnovijoj aferi koja potresa vrh HDZ-a odnosno Tomislava Karamarka te o odluci Ustavnog suda u slučaju dostupnosti podataka.
INA je predmet odluke Ustavnog suda. O čemu je bila riječ u slučaju dostupnosti podataka i ljudi koji su ulazili u zgradu Vlade, a odlučivali su o INA-i?
VEZANE VIJESTI
Zanimalo nas je tko ulazi u Vladu, a pokazalo se da kad smo zatražili podatke od Vlade tko ulazi u zgradu, ispalo je da nam Vlada taj podatak ne da.
Zašto vam nisu dali taj podatak?
S obzirom da su tada bili premijer Sanader i direktor MOL-a Hernadi i Petrović kojeg se i danas spominje, ja ne znam što je Vladama bilo da nisu to htjeli dati van. Tek nekoliko godina kasnije je Ustavni sud odlučio da građani imaju pravo znati tko ulazi u Vladu. Nije stvar samo kako se pravno rješava ovaj problem nego političke kulture. Mi možemo očekivati da sudovi rade svoj posao, ali ono što ostaje neovisno o zakonima je politička odgovornost. Danas ne samo da bi bilo važno čuti što misli Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa o interesnoj povezanosti obitelji Karamarko nego bi bilo zanimljivo čuti i premijera. Na kraju svodi se na na to hoće i građani reći ‘krao je, ali je i dao’ ili će ipak reći ‘dosta’.
Vratimo se na sastanak u zgradi Vlade. Prema odluci Ustavnog suda Vlada mora odlučiti hoće li dati podatak o tome tko je bio na tom sastanku.
Mi ćemo tražiti od Vlade da ispuni ono što je Ustavni sud sada omogućio i bit će jako zanimljivo pratiti kako se Vlada ponaša. Mogu odmah najaviti i da će nas zanimati i neki drugi popisi, ne samo tko je u ušao tada u zgradu Vlade nego i u Ured predsjednice. Pitanje je kakvi su ti registri ulazaka.
Lobirati se može na druženjima i to može trajati godinama, a da se ne dogodi ništa kao zločin, ali je činjenica da postoji dojam da tu ima dima. Dodatna je činjenica da smo se imali priliku opeći na slučaju Sanadera i MOL-a. To sve poziva na dodatan oprez i još kritičkiji pristup. Možda se dosad nije ništa dogodilo, ali priča se o povlačenju iz arbitraže.
Hoće li Karamarko odlučivati o tome hoće li Registar ulazaka u zgradu Vlade dati na uvid javnosti?
Na njemu je da odluči, ali valjda im je dovoljan jedan slučaj na sudu gdje se stranku optužuje za odgovornost. Pozitivan je simptom da je Ustavni sud rekao da imamo pravo na pistup tim informacijama.
Ja bih bila zainteresirana da saznam što se točno svjedočilo u Londonu na arbitraži. Tamo je bio Petrović, a bio je i Sanadet. Bilo bi dobro vidjeti što je točno vezano za svjedočenje Petrovića za kojeg Karamarko tvrdi da je bilo pozitivno za RH, a s druge strane MOL ga plaća kao svog lobista.
Podsjetimo da je Karamarko bio Sanaderov ministar. On je bio ministar unutarnjih poslova koji je imao sustav policijskih istraga. Nije samo Petrović taj koji se ponovno pojavljuje i podsjeća na zloduhe iz kriminalne prošlosti HDZ-a nego je i Karamarko bio Sanaderov ministar.
Treba li dublje ispitati cijelu stvar?
Ja bih rekla da ne treba očekivati previše od Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa u smislu sankcija. Tu nikakvi značajnih sankcija nema osim javne prozvke. Trebalo bi dublje ući u provjeravanje svih interesnih povezanosti obitelji Karamarko jer vidimo da se tvrtka Drimia povezivala i s cijelom pričom oko ruskog nuklearnog ulaganja u Finsku. Kada je ta afera eksplodirala prošla je ispod mainstream medija.
Povjerenstvo se treba ovim pozabaviti dubinski, koristeći materijale ne samo od obitelji Karamarko nego pogledati i donacije HDZ-u. Možda ovaj put ne bi trebalo čekati da sudovi dobiju slučaj nego Vlada i premijer, koji ima odgovornost i mora kazati gdje stoji u ovom slučaju. Istraživanje donatora HDZ-u daje neke zanimljive smjernice i tvrtke koje su donirale HDZ isto možda imaju neke druge interesne poveaznosti s HDZ-ovcima i isplatilo bi se to provjeriti.
Postoje li znakovi da Povjerenstvo radi pod pritisccima?
Sloboda govora treba postojati. Predsjednica ima pravo reći što misli, makar i to da je Povjerenstvo pretjeralo u njezinom slučaju s donacijama. Vrlo argumentirano je pokazano kako je Predsjednica izbjegla plaćanje poreza na donacije i kako je nakon što je postala Predsjednica davala smjernice što da radi s tim novcem. To su loši primjeri za političku kulturu. Ako imamo čelnike instituciija koji dovode u pitanje djelovanje drugih institucija dok imamo želju HDZ-a da se porezni uskok relocira i činjenicu da su brojna tijela više pod pritiskom nego što su trebala biti. Imamo slučaj da je krenuo desant na medije ne samo na javne nego i komercijalne medije. Na tportalu je novinarka zbog teksta o Karamarku dobila otkaz.
Vidimo i napade na nezavisne kulturne institucije i civilno društvo. GONG se mogao žaliti Ustavnom sudu dok je užvao podršku za taj rad od Zaklade za razvoj civilnog društva od koje je dobivao samo 15 posto novca, ali je jako bitna za taj rad ‘slobodnim rukama’. Previše ovo podsjeća na situaciju u državama poput Poljske, Mađarske i Makedonije. Ta osovina baš i nije tako prijateljska za građane.
Predsjednica je govorila o ideološkim porukama…
Predsjenica ima pravo na slobodu govora. Na građanima nije da se samo čuju svake 4 godine. Kad bih imala priliku vratila bih predsjednici njezine ranije izjave npr. pismo koje je poslala Pupovcu, a nije reagirala na pismo Hasanbegovića nakon napada na Tomića. Tišina je od nositelja vlasti u donosu na linč nekih medija na glumca Renea Bitorajca. Pa gdje je ta odgovornost na koju poziva u slučaju medija koji objavljuju adresu Renea Bitorajca. Bilo bi lijepo čuti što Predsjednica misli o tome.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
