Puno domaćih političara je napustilo politiku. Pitali smo neke nedostaje li im. "Nisam požalila ni sekunde"

Neki su to učinili neočekivano, dok su još bili u naponu snage. Posljednji u nizu donedavni je predsjednik HSS-a Krešo Beljak koji je proljetos svoj saborski mandat predao novom šefu stranke i otišao raditi u jednu privatnu tvrtku. Beljaka vjerojatno više nećemo viđati u javnosti no ima i onih koji odlaskom iz visoke politike nisu iščezli iz javnog prostora.

Najpoznatija među njima svakako je Jadranka Kosor, bivša premijerka i predsjednica HDZ-a koja je iz stranke isključena 2013. nakon što je HDZ preuzeo Tomislav Karamarko. Kosor je i nakon toga ostala iznimno aktivna komentatorica političkih i društvenih događaja u medijima i na društvenim mrežama. Napisala je i tri knjige s autobiografskim elementima ("Premijerka", "Kraljica" i "Žene koje mašu rukama") u kojima je otvoreno i (samo)kritično pisala o godinama provedenima u političkim sferama.

Kosor, Holy, Fižulić, Kovačević, Pašalić...

I Mirela Holy, svojedobno SDP-ova zastupnica, potom kratko vrijeme ministrica zaštite okoliša, a nakon razlaza sa strankom osnivačica stranke ORaH (Održivi razvoj Hrvatske) također je, prije desetak godina, rekla "zbogom" politici posvetivši se znanstvenom radu, odnosima s javnošću i kostimografiji. Objavila je nekoliko knjiga, a kao i Kosor često javno komentira politička zbivanja.

Sličan je i javni angažman Goranka Fižulića, jednog od osnivača HSLS-a te bivšeg saborskog zastupnika i ministra gospodarstva u vladi Ivice Račana od 2000. do 2003. koji danas u medijima piše i analizira ekonomske i političke teme.

Fižulićev sudrug iz vremena osnivanja HSLS-a, Božo Kovačević, bio je još 1990-ih saborski zastupnik, potom ministar zaštite okoliša u Račanovoj vladi, a od 2003. do 2008. veleposlanik u Ruskoj Federaciji. Izašavši iz politike i vrativši se iz diplomacije, Kovačević se posvetio međunarodnim odnosima kao predavač na sveučilištima, publicist i redoviti vanjskopolitički komentator u medijima.

Svojedobno, pak, moćni čovjek HDZ-a u vrijeme Franje Tuđmana, po nekima i najmoćniji iza njega, Ivić Pašalić, nakon Tuđmanove smrti i neuspjelog pokušaja dolaska na čelo stranke te kratkog angažmana s vlastitom strankom, iz političkih se voda otisnuo u poslovne postavši jedan od vodećih ljudi domaće drvoprerađivačke industrije. U tom svojstvu danas nastupa u javnosti.

"Politika mi nije popila mozak"

Jedna od onih koje su zauvijek napustile politiku je i Željka Antunović, nekadašnja potpredsjednica SDP-a, saborska zastupnica u četiri mandata, potpredsjednica u Vladi premijera Račana u kojoj je neko vrijeme bila i ministrica obrane.

Zbog neslaganja s Račanovim nasljednikom na čelu SDP-a, Zoranom Milanovićem, politički se pasivizirala u stranci još 2011. godine, a formalno je i napustila 2021. godine. No i dalje je društveno angažirana. Nedavno je na N1 najavila ustavnu tužbu u slučaju razdjelnika topline, a često komentira i teme iz resora u kojima je politički djelovala. Njoj smo postavili pitanje, koje je zapravo citat podnaslova knjige "Kraljica" Jadranke Kosor: Ima li života izvan politike?

"Politika mi nije popila mozak i nije me promijenila. Imala sam život i prije pa tako i nakon izlaska iz nje - imam iste prijatelje i živim na isti način. A politika mi je omogućila da srećem i upoznajem neke ljude koje inače u svojoj profesiji ne bih sretala."

"U toj situaciji nije bilo smisla ostati"

U politiku je, kaže, ušla prije 35 godina amaterski.

"Bile su mi bliske teme stanovanja i time sam se htjela baviti, ali ubrzo je to poprimilo šire razmjere i moje bavljenje politikom postalo je profesionalno. No to nije bio običan posao. Morala sam vjerovati u ono što govorim i radim jer riječi i djela u politici imaju reperkusije na čitavo društvo. U trenutku kada sam vidjela da se u idejama i rješenjima politički razilazim s vodstvom svoje stranke, odlučila sam kako je vrijeme da se maknem. U takvoj situaciji nema smisla ostati u politici, osim ako niste karijerist", rekla je Antunović.

Politika joj, dodaje, nije bila jedini izbor pa se nastavila baviti svojim poslom.

"U smislu političkog angažmana niti jedne sekunda mi politika nije nedostajala. Nastavila sam pratiti politička i društvena zbivanja jer nije mi svejedno što se događa u društvu u kojemu živim. Ponekad se i uključujem komentarima, najčešće na poziv vas iz medija", ističe.

"Neki još misle da sam u Saboru"

U javnosti je prisutan i nuklearni fizičar Tonči Tadić koji često komentira domaće i međunarodne političke teme, pogotovo one vezane uz nuklearnu energiju i nuklearno oružje. On je od 2000. do 2008. bio saborski zastupnik Hrvatske stranke prava, a upamćen je po konstruktivnim raspravama i upućenosti u teme te kao jedan od najaktivnijih zastupnika i predlagatelj niza zakona.

"Znate li da mnogi ljudi, i to stariji, misle da sam još uvijek u Saboru? A mnoge koji sjede već četiri ili pet mandata uopće ne primjećuju da su tamo", kaže nam.

Na neizbježno pitanje o svome izlasku iz politike kratko dogovara: "Nikad nisam požalio što sam je napustio."

"Ostao sam u politici sve dok je to moglo davati rezultate. Kada sa shvatio da više ne mogu postići ništa, povukao sam se. Jedino što mi je potom nedostajalo bila je mogućnost da javno iznesem svoja stajališta o pojedinim temama. No i to sam ubrzo kompenzirao vlastitim think tankom za mediteranska pitanja Euromediteranski forum koji je djelovao do 2008 do 2018. godine. A nakon toga sam, na moje veliko čuđenje, dobio golemu medijsku prisutnost radi pitanja nuklearne energije i nuklearnog naoružanja tako da imam mogućnost biti javno prisutan i komentirati zbivanja", govori Tadić.

"Iz HSP-a sam mogao samo u političku mirovinu"

Da je i želio nastaviti s političkim angažmanom, kaže, otežalo bi mu to što je bio zastupnik i potpredsjednik krajnje desne stranke.

"To praktički znači da ijedna druga stranka osim onih na krajnjoj desnici ne želi imati u svom članstvu političara takvog profila. Jednom kad dospijete u vodstvo ekstremno desne stranke, nakon toga možete ići samo u političku mirovinu. Ne možete, kao mnogi drugi, postati veleposlanik ili ministar jer uvijek će netko izvući tu činjenicu na sunce. Toga sam bio svjestan pa nisam ni pokušavao tražiti angažman u nekoj drugoj stranci. A sa strankama krajnje desnice nije mi se više dalo baviti jer je repertoar njihovih tema preuzak za moje pojmove. U HSP-u sam pokrenuo niz tema koje se tiču strateške budućnosti Hrvatske - zaštite potke vode, Jadrana, cybersigurnosti... a to su teme kojima bi se današnja desnica trebala baviti jer se tiču nacionalnih interesa. No o svemu tome od njih nećete čuti ništa suvislo", kaže Tadić.

"Kad odvrtim film pitam se što mi je bilo"

Često se kaže da onaj tko jednom uđe u politiku iz nje teško ili uopće ne izlazi.

"Ja sam rekao "ne". Zahvalan sam za vrijeme koje sam proveo u politici i za ono što sam tamo naučio, ali vratio sam se svome poslu jer sam svoje znanje želio upotrijebiti za nešto korisno. Ne kažem da nisam bio koristan i u Saboru - javljao sam se za riječ i u šest navečer kada nas je tamo sve skupa bilo desetoro, pisao amandmane na zakone koji nikoga nisu zanimali, - ali mislim da ovako radim više na korist svojoj zemlji. Zapravo, kad odvrtim film unatrag, pitam se što mi je bilo", priznao nam je Tadić.