Premijer Andrej Plenković uputio je sućut obitelji umirovljenog bojnika Davora Jovića, višestruko odlikovanog heroja Domovinskog rata i pobjednika prvog natjecanja za hrvatskog vojnika godine koje je 1997. osvojio pobijedivši na 76 kilometara dugom maratonu, a koji je u ponedjeljak umro u Vrgorcu.
“Draga Danja, dragi Jure i Ante, s velikom sam tugom primio vijest o preranoj smrti vašeg supruga i oca, heroja Domovinskog rata, mog prijatelja Davora Jovića. Čitav svoj život posvetio je stvaranju i izgradnji hrvatske države u koju je ugradio svoje domoljublje i energiju”, navodi Plenković u izrazima sućuti.
Ističe kako je Davor Jović bio istinski junak Domovinskog rata koji je, nakon svih hrvatskih ratišta, dva teška ranjavanja i nekoliko desetaka gelera u tijelu, smogao snage za pobjedu na maratonu s preprekama dugom 76 kilometara te, zadivivši međunarodne vojne instruktore, postao hrvatski vojnik godine.
Kao istinski sportaš, dodaje, Davor Jović je svoju hrabrost i odlučnost prenosio učenicima kick-boxing kluba, koji su pod njegovim vodstvom postizali zapažene rezultate.
Zahvalni smo Davoru – bez njega, i ljudi poput njega, ne bismo imali slobodnu domovinu Hrvatsku. Draga obitelji, u ime Vlade Republike Hrvatske i osobno upućujem vam izraze duboke i iskrene sućuti”, zaključuje premijer Plenković.
Sućut obitelji Davora Jovića u ponedjeljak je uputio i potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstićević, čime je i počeo konferenciju za novinare. “Želim svom prijatelju, suborcu, supruzi Danji, Juri i Anti izraziti sućut. Jer jutros je umro moj prijatelj, suborac, junak Domovinskog rata Davor Jović”, rekao je Krstičević.
Davor Jović umro je u ponedjeljak u Vrgorcu. Rođen je 1956. godine, po struci brodograđevni termoizolater. Prije Domovinskog rata radio je u makarskoj tvrtki “Metal-plastika”, a bio je prvak bivše države u full-contactu.
U lipnju 1991. priključio se Zboru narodne garde, u rujnu 1991. sudjelovao je u akciji “Zelena tabla – Male Bare” kojom je zauzeta vojarna bivše JNA u Pločama, a 1. studenoga se s ostalim pripadnici vrgoračke satnije priključio 4. gardijskoj brigadi u čijem je sastavu prošao gotovo sva bojišta. Dvaput je bio ranjen – 3. srpnja 1992. u mjestu Kokotova Glava na dubrovačkom bojištu te 22. siječnja 1993. u selu Podgradina na Maslenici.
Godine 1993. šest mjeseci je proveo u časničkoj školi u Zagrebu, apotom se vratio u “Pauke“ s kojima je sudjelovao i u “Oluji”.
Davor Jović nositelj je brojnih odličja, a 1997. proglašen je najboljim vojnikom Oružanih snaga RH, pobijedivši na 76 kilometara dugome maratonu “Prvi do Knina, prvi do slobode”. Umirovljen je 2003. godine.
