Boris Jokić s Instituta za društvena istraživanja komentirao je najavu uvođenja nacionalnih ispita, te predložio što bi Ministarstvo obrazovanja moglo napraviti kako bi djeci s Banovine olakšalo maturu.

Ministarstvo obrazovanja razmišlja o uvođenju nacionalnih ispita. Pitanje je vremena i dinamike. Boris Jokić s Instituta za društvena istraživanja smatra kako bi prva mjera popuštanja trebala biti ona vezana za nastavu, a komentirao je i najavu uvođenja nacionalnih ispita.

“Nacionalni ispiti u hrvatskom obrazovanju sigurno imaju svoje mjesto, baš kao i kombinacija školskog vrednovanja i vanjskog vrednovanja. Međutim u ovoj situaciji potrebno je i moguće napraviti nešto puno jednostavnije, a to je napraviti pregled potreba među nastavnicima pojedinog predmeta i vidjeti što to jesu nedostaci u gradivu i znanju, što su djeca trebala usvojiti, a nisu.

Oni su ti koji mogu najbolje reći i to je puno jednostavnije, nego da se sada provedu nacionalni ispiti u cijeloj zemlji”, napominje Jokić.

Nacionalne ispite treba usporediti s nečim da bi vidjeli realno gdje su djeca sa znanjem. “U jednom trenutku moramo krenuti, pa ćemo moći uspoređivati s tim prije”, odgovorio je Jokić.

Djeca i mladi s Banije

Ove godine su maturanti iz Banije u nezavidnoj situaciji. Djeca su ostala bez krova nad gavom, a trebali bi razmišljati o upisima. Jokić predlaže moguća rješenja.

“Apsolutno treba izaći u susret svim učenicima i svim nastavnicima na tim područjima. Učenici bi mogli ne polagati neke ispite na državnoj maturi. Taj dio ispita im se ne mora bodovati, a opet će imati puni broj ispita. Mogle bi im se omogućiti i dodatne pripreme za ispite. Njihovu situaciju treba honorirati i treba im izaći u susret”, kaže Jokić, prenosi Dnevnik.hr.

Ne misli da je ova generacija maturanata izgubljena generacija bez obzira na pandemiju, štrajk i potres.

“Nikako ne treba o njima govoriti kao o izgubljenoj generaciji. Radi se o generaciji baš kao i svakoj prije, generaciji koja je bila suočena i suočava se s brojnim izazovima, baš kao i svi građani, ali ni po čemu oni nisu izgubljena generacija.

Naša povijest unatrag 30 godina pokazuje da su generacije koje su bili mladi u izazovnim vremenima sada uspješni ljudi. I ti će mladi ljudi, ovi koji danas idu u školu, biti uspješni, međutim to ne znači da im ne treba pomoći. Mnogi od njih su zapravo dobro, većina učenika je otporna, no ima oko petine učenika koji sigurno osjećaju posljedice ovog stanja”, napomenuo je.

Depresivne epizode, stres…

Mnogi profesori kod učenika primjećuju bezvoljnost, u Beču, primjerice, na dječoj psihijatriji više nema mjesta. Na pitanje jesmo li u problemu, Jokić odgovara:

“Naša istraživanja kažu da su današnje generacije nešto manje optimistične nego generacije prije tri ili četiri godine. Većina učenika je dobro, no pokazuju se neke poteškoće na koje sustav sigurno treba obratiti pažnju. Te poteškoće se očituju u različitim psihičkim problemima, depresivnim epizodama, stresu… Psihičko stanje nije jedini problem trenutno. Tu je pitanje druženja, ali i fizičkog statusa.

Stoga, prva linija obrane i prva linija popuštanja mjera trebaju biti škole. Najbolje za djecu i mlade je da se škola odvija u fizičkom okruženju. Najbolje za djecu je da budu u školama”, kazao je Jokić.