Recentna afera "Mali" u kojoj je među glavnima akterima i ekspresno smijenjeni ministar zdravstva Vili Beroš dodatno je uzdrmala povjerenje pacijenata u ovdašnje javno zdravstvo.
Podsjetimo, istražna tijela sumnjaju da je donedavni ministar zdravstva Vili Beroš trgovao utjecajem i primao mito za nabavu robotskih operacijskih mikroskopa, kupljenih po znatno nižoj cijeni od one po kojoj su potom bili prodani KBC-u Osijek, zagrebačkom KBC-u Sestara milosrdnica te Klinici za dječje bolesti u Zagrebu.
Dok afere i problemi potresaju javno zdravstvo, ono privatno iz godine u godinu cvate postajući sve većom – mnogi će reći i nelojalnom konkurencijom. Privatni zdravstveni sektor u Hrvatskoj postao je golem. Prema podacima FINA-e iz izvješća o poslovanju poduzetnika i proračunskih korisnika u djelatnosti zdravstvene zaštite u 2022. godini, objavljenog u travnju ove godine, u djelatnosti zdravstvene zaštite posluje 1.706 poduzetnika s 10.691 zaposlenim.
Prihodi veći od 600 milijuna eura
Ukupni prihod privatnog zdravstvenog sektora u 2022. godini (novijih podataka zasad nema) bio je 4,8 milijardi kuna (637 milijuna eura), dok je ostvarena dobit iznosila 570,9 milijuna ondašnjih kuna, a sadašnjih 75,7 milijuna eura. Procjenjuje se da bi ukupni prihodi tog sektora do 2027. mogli doseći i do milijardu eura.
Na pitanje je li postojeći broj privatnih zdravstvenih ustanova u Hrvatskoj prevelik te predstavlja li nelojalnu konkurenciju javnom zdravstvu opterećenom manjkom kadrova i dugim listama čekanja, dr.sc. Jasna Karačić Zanetti, predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata (HUZPP) kaže nam da broj privatnih zdravstvenih ustanova u Hrvatskoj nije nužno problematičan sam po sebi.
“Upitna je njihova uloga unutar zdravstvenog sustava i način na koji se integriraju s javnim sektorom. Privatne ustanove mogu biti koristan partner javnom zdravstvu u smislu rasterećenja bolnica i skraćivanja lista čekanja, ali samo ako postoji jasno definiran okvir za suradnju kao i transparentnost pružanja usluga. Nelojalna konkurencija nastaje kada privatne ustanove koriste resurse ili zaposlenike iz javnog sustava na način koji narušava dostupnost i kvalitetu javnog zdravstva, što sada vidimo da se događa”, kaže.
Čak 60 posto građana radije bi išlo privatniku
Stoga ističe da je svakako potrebna stroža regulacija kako bi se osigurala pravednost i transparentnost, a i održalo već narušeno povjerenje pacijenata u hrvatski zdravstveni sustav. Napominje i da nije dovoljno jasno koliki broj pacijenata i pod kojim uvjetima mogu ostvariti zdravstvenu zaštitu privatno, ali “na uputnicu” HZZO-a.
“Stoga nije jasno ni koji broj ustanova i po kojim kriterijima dobiva ugovore s HZZO-om. Je li to po kvaliteti rada ili poznanstva s vladajućima”, dodaje.
Istraživanje koje je lani provela SDP-ova europarlamentarka Romana Jerković pokazalo je da 61 posto hrvatskih građana nije zadovoljno javnim zdravstvom te bi radije išli privatniku da imaju financijske mogućnosti. Pritom, kao prednosti privatnika u zdravstvu ističu bolji odnos prema pacijentima, dostupnost i tehničku opremljenost. Ista anketa pokazala je da dva posto građana koristi isključivo privatne zdravstvene usluge, dok 53 posto građana koristi samo usluge javnog zdravstva.
“Prebacuju ih u svoje privatne klinike”
U tom smislu, praksa dvostrukog rada liječnika – onih koji “ujutro rade u državnoj bolnici, a popodne u privatnoj klinici” – ako nije pravilno regulirana može otežati dostupnost javnom zdravstvu.
“Koriste li liječnici radno vrijeme ili resurse iz javnog sektora za rad u privatnim ustanovama, to svakako narušava kvalitetu i dostupnost usluga pacijentima u javnim ustanovama. Pojedinci zloupotrebljavaju javni zdravstveni sustav što onda narušava sliku svih onih divnih liječnika koji se žrtvuju u bolnici za svoje pacijente”, ističe Karačić Zanetti.
Ključ rješenja je, smatra ona, u postavljanju jasnih granica i u nadzoru pridržavanja tih pravila. No, upozorava i kako unatoč pokušajima uvođenja reda, kontrole nema.
“Pacijenti se i dalje žale da ih pojedini specijalisti prebacuju u svoje privatne klinike, često i za vrijeme svoga radnog vremena kada bi trebali biti u bolnici”, dodje.
“Rješenje je povrat troškova za privatno liječenje”
Ipak, dvostruki rad liječnika i u javnom i u privatnom zdravstvu ne treba unaprijed osuđivati i generalizirati.
“Kada je dobro uređen i pod kontrolom, može biti koristan za zdravstveni sustav jer omogućava liječnicima dodatne izvore prihoda, što može smanjiti odlazak kadrova u inozemstvo. No svaki sukob interesa treba spriječiti, a trenutno je to jedino moguće tako da pacijent dobije povrat troškova za privatno liječenje u iznosu u kojem bi koštalo u bolnici”, sugerira Karačić Zanetti.
Kako urediti odnos privatnog i javnog zdravstva?
Regulacija suradnje između privatnog i javnog zdravstva trebala bi se temeljiti na transparentnosti i pravednosti, kaže i ističe četiri točke po kojima bi se to moglo učiniti.
“Prvo je potrebno uvođenje jasnih pravila o dvostrukom radu, gdje bi liječnici trebali imati jasno definirane uvjete pod kojima mogu raditi u oba sektora, kako bi se spriječila zloupotreba javnih resursa i spriječio sukob interesa. Zatim revidiranje ugovora s privatnim ustanovama kroz preciziranje uvjeta pod kojima privatnici mogu koristiti resurse javnog zdravstva. Treće je povećanje nadzora nad provođenjem ugovora i radom liječnika kako bi se osigurala usklađenost s pravilima te uzimanje u obzir iskaza pacijenata koji ukazuju na nepravilnosti. I naposlijetku, bolja integracija sustava putem javno-privatnog partnerstva, što bi moglo uključivati dijeljenje usluga na način koji koristi pacijentima, primjerice kroz ugovaranje specifičnih usluga koje privatne ustanove pružaju po nižim troškovima za javni sustav”, smatra predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare