Naši i vaši

Prošloga ponedjeljka ustavni suci su među sobom za nasljednika dosadašnjeg predsjednika Miroslava Šeparovića izabrali Franu Staničića, lijevoj oporbi suspektnog zbog nekih svojih svjetonazorskih stavova. A za njegovu zamjenicu i nasljednicu također odlazećeg Mate Arlovića, dosadašnjeg Šeparovićevog zamjenika, izabrali Mašu Marochini Zrinski, lijevoj oporbi sada također suspektnoj jer je, iako iz njihove kvote, odlučila sudjelovati u ovom, kako će reći, ishitrenom izboru.

Staničića i Marochini Zrinski izabralo je osmero od trinaest sudaca, dok je preostalih petoro sudaca napustilo sjednicu. Tih petoro koji se nisu slagali s takvim načinom i terminom izbora suci su iz lijeve, u ovom slučaju oporbene kvote.

Politički, politički, politički...

Grme tako nakon svega akteri s obje strane političke arene da se u Ustavnom sudu djeluje politički. Pa je mostovac Nikola Grmoja kazao da je "Ustavni sud političko tijelo koje ne poštuje Ustav i hrvatske građane", Možemovka Urša Raukar Gamulin odgovornost za žurbu izbora novog predsjednika svalila je na HDZ koji, po njoj, stalno dijeli Ustavni sud na suce "koji su vladajući i koji su od oporbe". Dominovac Igor Peternel izjavio je, pak, da je "Ustavni sud produžena ruka stranačke mašinerije", a SDP-ov Arsen Bauk ustvrdio da Ustavni sud sve više podsjeća na Gornji dom Sabora – s opozicijom, vladajućima, napuštanjem sjednica i poslovničkim primjedbama.

S druge strane također su se čule prozivke sličnog tonaliteta. HDZ-ov predsjednik Sabora Gordan Jandroković rekao je da "tih pet sudaca (koji su napustili sjednicu) su sasvim sigurno, kao kandidati SDP-a i Možemo, povezani s tim političkim opcijama i njihov izlazak sa sjednice je politički čin".

Slično je izjavio i sam premijer i šef HDZ-a Andrej Plenković kazavši kratko: "Ponijeli su se politički, to znaju svi koji prate rad Ustavnog suda."

Obje strane, čudeći se nad očitim, konstatirale su isto: u Ustavnom sudu djeluje se politički. Samo što je svaka strana krimen političkog pripisala onoj drugoj. Njihovima, ne našima.

Slika i preslika

Javna i medijska slika Ustavnog suda (USUD) uistinu je postala, kako to i Bauk sugerira, preslika Sabora. Govori se o tome koja politička opcija ima većinu, demonstrativno se napuštaju sjednice USUD-a, ideološki su raskoli su u prvom planu, a čak se počelo tražiti "žetončiće" među sucima...

Političko kadroviranje sudaca nesporno je jer njihov izbor je, ne samo kod nas, stvar konsenzusa vladajućih i oporbe. Zbog toga se suci i biraju dvotrećinskom većinom, da svaki pojedini svoju legitimaciju ne nosi samo od političke opcije koja ga predlaže, nego da ona bude što šira.

No taj se konsenzus kod nas prometnuo u nadmetanje umjesto u promišljeno stvaranje ideološkog, svjetonazorskog i političkog balansa. A koliko god odlazeći predsjednik Šeparović odbacivao tvrdnje da USUD nije politička arena, teško je ne uočiti da ondje na itekako postoji.

Može se čak reći da je velikim dijelom tako jer je HDZ već deset godina na vlasti, prvi, praktički nedodirljiv, pa si dopušta samovolju, dok se već predugo drugi, SDP, razvodnio u oporbenim taktiziranjima i opstrukcijama. A oboje nije dobro.

Stranačka odijela ispod sudačkih halja

U Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu Republike Hrvatske u članku 16. jasno piše da sudac Ustavnog suda "ne smije biti član nijedne političke stranke niti svojim javnim djelovanjem i postupanjem smije iskazivati osobnu naklonost prema bilo kojoj političkoj stranci". U istom Zakonu jasno ne piše da sudac Ustavnog suda ne smije biti bivši član ijedne političke stranke. Pa ovako, kad ne piše, imali smo i imamo neke baš prave 'naše' i 'vaše' koji su stranačka odijela zaogrnuli svečanim sudačkim haljama.

U Ustavni sud stizali su, što kao bivši saborski zastupnici, što kao bivši ministri pravosuđa, HDZ-ovi Vice Vukojević, Davorin Mlakar, Dražen Bošnjaković i sam Miroslav Šeparović. Slično tako i SDP-ovi Ivan Matija, Ingrid Antičević Marinović, Josip Leko (koji je bio i predsjednik Sabora), a Mato Arlović, osim što je osamnaest godina bio SDP-ov zastupnik u Saboru, godinama je bio i potpredsjednik stranke.

No i mimo njih i sličnih, USUD je sam po sebi najpolitiziraniji sud. Njegovi su suci izabrani kroz politički proces. USUD je istodobno i institucija za sebe koja ne ulazi u trodiobu vlasti, nego je zaseban, četvrti stup vlasti. Čuvar ustavnog poretka, ali i političkih odnosa koje reflektira svojim sastavom te neminovnim političkim učincima svojih formalno pravnih odluka.

Usud USUD-a

Zato kada se govori, štoviše galami o "političkom" djelovanju Ustavnog suda u pojedinim stvarima kao i "političkim" postupcima pojedinih sudaca, možda bi preciznije bilo govoriti o politikantstvu.

USUD je ovisio i ovisit će o parlamentarnoj aritmetici u kojoj jedna strana uvijek ima veći zbroj i preteže pa u svome djelovanju u obzir uzima društvene okolnosti koje u tom času prevladavaju.

Stoga je Ustavni sud neminovno i teren političke borbe na kojemu se nekad snažnije, a nekad slabije - ovisno o tome koje su teme i kakvi problemi na stolu - osjeti podjela na 'naše' i 'vaše'.

A manemo li se kratice i USUD pišemo malim slovima, kao imenicu - usud, dobijemo "ono što je unaprijed određeno". A taj usud USUD-a, ta politička predodređenost je da će ondje uvijek biti 'naših' i 'vaših' sudaca. A kad kao takvi budu izabrani, valja nadati se da će ipak biti mudri i - svoji.